ponedjeljak, 30. travnja 2018.

Budućnost počinje danas


nedjelja, 29. travnja 2018.

Na današnji dan prije 638. god. Sveta Katarina Sijenska rođena je za Nebo

Donosimo vam priču o svetoj Katarini, siromahu i plaštu...



Neki  prosjak zatraži na ulici milostinju od Svete Katarine Sienske. 
Svetica odgovori kako uza se nema baš ništa da mu daruje. 
"Ali možete mi dati vaš ogrtač" - odgovori pomalo drski prosjak. 
Svetica mu ga pruži bez riječi.   
"Kako ste mogli na ulici bez ogrtača? - upitaše je kasnije. 
"Volim biti bez ogrtača nego bez ljubavi." - odgovori Svetica. 

petak, 27. travnja 2018.

Ja vjerujem


Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi


Doziva Bog iz svoje Crkve, usrećuje i tješi, bodri i oduševljava, doziva na tisuće načina: “Al’ što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; novcu i slavi su se klanjali, vjerovali horoskopima i vračarima. A ja sam ih hodati učio, držeći ih za ruke njihove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k’o onaj koji u bolesti njihovoj lijek donosi; nad njih se saginjah i davah im jesti.“ (Usp. Hoš 11, 2-4). 
Oče zašto te mnogi ne ljube, kako to da ne shvaćaju? Kako ne prepoznaju da se brineš, da ih ljubiš, kako ne prepoznaju da si sav svijet stvorio zbog njih i da si spreman sav svemir preokrenuti naopačke zbog samo jednog čovjeka, zbog samo jedne duše. 
O vi koji znate, o vi koji ljubite, dozovite, dozovite ih jače, pokrenite svjetsku ofenzivu, jer u pitanju su ljudski životi, u pitanju su milijuni vječnosti. Bog daje milosti, pruža konopce ljubavi, dopustite mu da vas privuče, nemojte ostati na marginama spasenja i nemoj govoriti "sutra ću, zar za tebe nikad neće biti danas, sada" (Usp. sv. Augustin)?  Ostavimo, dakle, danas tisuće bezvrijednih stvari, stotine površnih užitaka i izaberimo ono najvrjednije, ono najuzvišenije i biti ćemo sretni i sada i u vječnosti! Bog doziva, nikad se nije umorio dozivati, te ruke su vječno ispružene, vrijeme je da se odazovemo, ovo je pravi trenutak, sada je čas!

četvrtak, 26. travnja 2018.

27. travnja dan molitve za zatočenu Asiu Bibi


"27. travnja biti ćemo na poseban način ujednjeni u molitvi i postu s Asiom Bibi, moleći Boga za njenu slobodu i za mir."Za agenciju Fides rekao je nadbiskup Lahorea Sebastian Shaw. 
Inače Asia Bibi uhićena je 2009. zbog lažne optužbe za Blasfemiju. U studenom 2010. godine smrtna presuda donesena je od strane nižeg suda u okrugu Nanka, a četiri godine kasnije presudu je potvrdio Visoki sud u Lahoreu. Slučaj je sada pred Vrhovnim sudom. Presuda se odgađa također zbog delikatnosti slučaja i prijetnji i pritiska radikalnih islamskih skupina. Sabir Michael, katolički aktivist i aktivist za ljudska prava komentirao je za Fides: "Odgoda pravde nije pravda, vladavina zakona mora prevladati nad fundamentalističkim skupinama". (AG-PA) (Agencija Fides 25/4/2018)

Svijet prati hoće li sud imati hrabrosti izreći oslobađajuću presudu koja je očigledna. No sud samo iz straha pred ekstremizmom odugovlači postupak. Teška je pozicija također i sudaca ali u 21. stoljeću bilo koja država na svijetu morala bi biti sposobna održati vladavinu prava. Istina mora biti donesena, pravda ne smije pokleknuti pred nasiljem!

Fra Nikola Dominis



ponedjeljak, 16. travnja 2018.

Te noći su padale zvijezde


Zadnji traci sunca skrili su se iza obzorja, 
ostao je u hladnoj, tihoj pustoši,
do sada je osjećao toplinu sunca, ali sada…, 
nitko se ne obazire na nj, osim neba,
te noći su padale zvijezde, zbog njega. 
Niz lice noćnog neba klizile su one, 
poput sjajnih suza na licu Boga, 
klizile su one od tuge,
znale su koliko su te noći za nj duge.
Istina, padale su zvijezde, 
jer znale su da pati on,
siromah, beskućnik i lutalica,
kažu ljudi propalica.
Ali znaju li oni nešto o bijedi,
kako iz toplog doma shvatiti bol ulice, 
kako pred televizorom prepoznati tu tajnu, 
kako da sit uvidi teškoću gladnog,
ili ohol bol poniženog i jadnog.
O ustani čovječe,
vidiš da život čeka na te, 
ponesi mu hrane, uljepšaj mu duge sate,
i ne reci što me se to tiče,
već učini lijepim kraj njegove priče. 
Hoće, i druge noći padati će zvijezde, 
ali ne više zbog tuge siromaha,
već to nek´ budu suze radosti,
zbog tvojih uzvišenih i divnih kreposti.

fra N. Dominis


subota, 14. travnja 2018.

Dao bih sve


Kako bih vam rado pomogao
braćo koja patite,
o kako bih rado da mi se dadnu riječi
koje oduševljavaju,
da mi se dadnu riječi koje pomiču svijet,
kako bih volio da ljudi slušaju, da čuju,
ti političari, vlastodršci, velikaši,
ti moćnici svijeta da zadobiju milost
da vide, da osjete,
da shvate bol majke
čije dijete umire od gladi,
bol oca čija princeza
žudi za kapljicom vode.

O probudite me sutra
i recite mi da su shvatili,
probudite me i recite da sviće novi dan,
dan svjetla koje nema zalaza,
dan u kome kraljuje Krist.
Što učinismo najmanjima,
Njemu učinismo, a i sebi!

Uistinu, dao bih… dao bih da mogu,
sve novce svijeta
za jednu jedinu kap milosrđa
prema malenima!

Jer vrjednija je ona no svo biserje i zlato,
više vrijedi nego sva bogatstva
velikoga svijeta,
i sav svemir u usporedbi s njome
bezvrijedan je!

O probudite me sutra
i recite mi da su shvatili!

Kraljevstvo Božje, fra Nikola Dominis, Redak, Split, 2015.

Pošalji me tamo


O kako bi volio otići
tamo negdje daleko na jug,
tamo u pustinje sjevero-zapadne
ili u buš središnje Afrike
zasaditi Tvoj sveti Križ,
pomoći i dati se sav za te dobre,
priproste ljude.

O kako bi volio izaći na siromašne ulice Ria,
u favele, među barake ili u slamove na istoku.

Htio bih na ulice Kalkute,
pomagati siromahe
ili u prašume Bengalija,
znaš, tamo…, tamo gdje palme cvatu.

O Isuse kako bi volio da te upoznam
sa svim tim dobrim ljudima
koji te još upoznali nisu.
Kako bih volio reći im
da si bio siromašan kao i oni,
i kako si ih toliko ljubio da si i umro za njih.
O dragi moj Isuse kad bi oni znali za to,
kad bi im bar ja to mogao reći,
kad bi mi Ti omogućio da im kažem,
koliko bi im samo život postao lakši.

Kad bi mi Bože dao tu milost
pa da im mogu obrisati suze,
da im pomognem nositi breme,
da im konačno vidim ozarena lica,
da ih vidim sretne i site.
O Isuse pošalji me tamo,
povedi me jer želim ići,
idi preda mnom put mi prokrči
kroz prašume modernog svijeta.
I sve ću ostaviti, tek Bibliju,
križ i vatru u srcu ponijeti ću sa sobom,
povedi me Kriste jer znaš da želim
sve siromahe upoznati s Tobom.

Kraljevstvo Božje, fra Nikola Dominis, Redak, Split, 2015.

petak, 13. travnja 2018.

Volim Crkvu



Ta Zaručnica
puna je ožiljaka,
ali ljubim svaku njenu ranu,
i liječim je i želim joj da zacijeli.

Ona je kao junakinja
što se stoljećima bori za Istinu,
znali su je voditi pa i krivim putevima,
ali nemojte mi reći da je to sve,
jer Ona se… Ona se uvijek izdizala,
u nekim novim, velikim,
predivnim protagonistima,
u zanosu svetačke ljubavi
uvijek je rađala nove,
sve savršenije oblike svetosti
i ostala vjerna onome koji ju je stvorio,
onome koji ju je vodio kroz svu povijest.

Kad mi pričate o Njoj,
ne sudite je samo po kukolju,
ima ga, ali to nije Crkva,
sjetite se početaka,
i njenog razapetog Kralja,
sjetite se nekad grešnog Augustina,
sjetite se najdražeg siromaha iz Asiza,
sjetite se Male Terezije
i one naše svetice iz Kalkute,
mogu pričati i o Damjanu s Molokaia,
njemu koji je postao gubav među gubavcima,
i o tisućama predivnih,
Bogom zanesenih duša,
jer to su istinski izdanci Crkve,
Ona je rodila najveće ljude milosrđa,
najsvetije ljude koji su ikad živjeli na Zemlji,
i zato, ma što ljudi mislili o njoj,
volim tu svetu Katoličku Crkvu,
volim je više no što to mogu izreći,
jednostavno… volim je!

Fra Nikola Dominis

srijeda, 11. travnja 2018.

Ideal


On je daleko,
reći će mnogi,
čemu se zanositi,
to je neostvarivo,
lijepo,
ali neostvarivo.

Velim ti čovječe,
sve je moguće
onom koji vjeruje,
ideal je u tebi,
vjeruj u njega.

Ideal je glas,
glas u tvome srcu,
ideal je zanos,
zanos koji osvaja,
ideal je budućnost,
ostvariva budućnost.

Ideal je vidikovac,
na koji se treba popeti,
ideal je kompas,
koji nas usmjerava,
ideal je snaga,
koja mora nas nositi,
ideal je život,
koji treba živjeti.

Kraljevstvo Božje, fra Nikola Dominis, Redak, Split, 2015.

ponedjeljak, 9. travnja 2018.

Krist i Zakon


A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje,
okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac,
da ga iskuša, upita:
"Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?"

A on mu reče:
"Ljubi Gospodina Boga svojega
svim srcem svojim,
i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
To je najveća i prva zapovijed.

Druga, ovoj slična:
Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.

O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci."

(Mt 22, 34-40)

Prva zapovijed koju je Krist izrekao uzima se iz Sheme, molitve koju su Židovi molili ujutro i navečer. Svi njegovi slušatelji, Židovi, znali su je i nosili duboko u srcu i Njegov izbor ne bi trebao biti iznenađenje za njegove sugovornike. Ne bi se ni iznenadili njegovim dodavanjem druge zapovijedi koja zapovijeda da treba ljubiti bližnjega kao sebe samoga. Zapovijed je preuzeta iz Levitskog zakonika 19: 18. Veliki rabin Hillel, koji je umro kad je Krist bio dijete, negativno je izjavio zapovijed: „Što vam je mrsko, ne činite svom bližnjemu: to je čitava Tora; ostalo u objašnjenju; idi i uči.“ Sveti Pavao, je isto tako bez sumnje bio upoznat s Hillelovim učenjima, odjek toga je ovo učenje: Jer sav zakon se ispunjava u jednoj riječi, u ovoj; Voljeti bližnjega kao sebe sama. (Galaćanima 5,14)

Ako su Kristovi odgovori bili prilično očiti, zašto je postavljeno to pitanje? (Op. Ur. "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?") Vjerojatno za testiranje Njegovog znanja. Da li ovaj mali gradski stolar dobro poznaje učenje Hillela? Možda su htjeli naći materijala da ga optuže za herezu. Bez obzira na motivaciju, Krist je ponovno otkrio Sebe kao onoga koji potpuno podržava srce židovskog zakona. Krist mu se obično suprotstavljao samo u odnosu na židovske zakone o čistoći obreda, barem onako kako su bile tumačene. Tamo gdje se razlikovao od židovskog poučavanja izvan čistoće obreda, uobičajeno je povećao težinu Zakona, zabranjujući razvod, na primjer, ili navješćujući da je čovjek koji s požudom pogleda ženu u sebi već počinio preljub. Krist će nadograditi židovski zakon i očuvati ga, jer nije došao da ga ukine, već da ga usavrši.

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti.
Matej 5,17

Donald R. McClarey _ http://the-american-catholic.com
Priredio fra Nikola Dominis

subota, 7. travnja 2018.

Bog nosi moje cipele



Bilo je to jedne, hladne, kasno jesenske noći.

Jedan siromah, u jednom velikom europskom gradu, hodao je ulicom u slabo osvjetljenom predgrađu. Kad odjednom ispred njega pojavi se čovjek, također siromah i lutalica, toliko siromašan da ni cipele nije imao. S tugom u srcu ispričao je našem siromahu kako su ga svi napustili, kako je ostao bez svega, a neku večer dok je spavao nestale su mu čak i jedine cipele. Naš siromah je s tugom gledao u čovjeka, rijetko je kome mogao nešto dati, ali od ovog čovjeka je zbilja bio bogatiji i odlučio mu je dati svoje cipele. Ovaj je to u prvom trenutku odbio, ali nakon dugog nagovaranja ipak je uzeo dar od našeg siromaha. Te večeri pao je prvi snijeg. Naš siromah se nakratko skrio pod jedan most, ali kako je bio gladan morao je dalje u potragu za hranom. Onako bosih nogu nije dugo izdržao: tu večer se razbolio, ležao je pod kamenim mostom dva dana i tada je umro.

Iste večeri pojavio se pred Bogom. Našavši se pred Stvoriteljem prosjak ga je od ganuća samo čudno gledao sve iščekujući što će mu reći, a Bog se samo smiješio.

Kad siromah slučajno spusti pogled, a ono, ma nije moguće: „Bog nosi moje cipele!!!“

„Da – progovori Bog – velik je ovo i vrijedan dar, rekoh ti: Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Mt 25, 45)“.

„Ali – uzvrati prosjak hoteći se opravdati zbog skromnog dara – nisu to neke vrijedne cipele ta i sam sam ih pronašao“.

„O itekako, itekako su vrijedne“ odgovori Bog i nastavi se smiješiti, a smijao se i naš siromah. Nakon dugo vremena opet se od srca smijao.

I pokaza mu Bog ulaz, uski ali osvijetljeni ulaz s desne strane.

Fra Nikola Dominis

petak, 6. travnja 2018.

Svemirski putnik




Ležim na livadi, toplo je kolovosko veče,
promatram noć što drhti zvijezdama,
i priča priču o Stvoritelju,
o Putniku što putuje svemirom,
što se igra sa zvijezdama,
o Onom koji ih je stvorio.

Prolazim kroz prozirnost svemira,
koračam tragovima brata mjeseca,
osluškujem jeku, što tiho ponavlja:
Slavite, slavite Gospodina.

Svemir nije pust,
svemir nije hladan,
ta sav svemir je u Bogu,
i Bog je u njemu,
slušam glas i divim se,
večer je tiha,
ali zvjezdano nebo
mi govori mnogo.

Putujem i ja,
vrijeme je da krenem,
beskraj me tamo poziva,
tamo na kraju zemaljskog,
na kraju materije,
onkraj tijela,
u tihoj molitvi,
putujem tamo
gdje započinje Nebo.

Kraljevstvo Božje, fra Nikola Dominis, Redak, Split, 2015.

četvrtak, 5. travnja 2018.

Alanna Boudreau - jedinstven talent na katoličkoj glazbenoj sceni


Alanna Boudreau jedna je od vodećih i jedinstvenih talenata u glazbenoj industriji danas. Alanna ima poseban dar da izrazi ono u što vjeruje, svoje iskustvo i duboku emociju.

Alanna je dala intervju za blog „Word on fire“, razgovor je vodio Jared Zimmerer. Mi prenosimo dijelove tog intervjua:

Možeš li nam reći nešto o sebi? Nešto o tome kako si postala glazbenica?
Odrastala sam u ruralnoj zajednici gdje se ljudi uglavnom bave poljoprivredom u Upstate New Yorku, u blizini Itake. Moji su roditelji snažno ohrabrivali moje četvoro braće, sestre i mene da se bavimo glazbom i umjetnošću još od male dobi: svi smo klasično obučeni u sviranju klavira još od šeste godine, a svatko se od nas na kraju još razgranao te pokupio i druge instrumente i hobije duž svog životnog puta. Uz glazbu, bili smo okruženi prirodnim ljepotama, književnošću i atmosferom koja je potaknula samo-aktualizaciju: učenje kod kuće nas je podučilo disciplini i autonomiji, a također nam je omogućilo i čuđenje, razmišljanje, istraživanje i korištenje svojih misli.



Iako sam voljela svirati klavir od male dobi i bila uvijek osjetljiva na glazbu - glazbenicom nisam bila sve do srednje škole, tada sam se počela dublje prepoznavati kao takva. U dobi od petnaestak godina učila sam svirati gitaru, a uskoro sam počela pisati lirsku glazbu.

Ti si prava pjesnikinja. – Veli novinar Alanni. – Odakle dolazi ta poezija i možete li podijeliti s nama neke pjesnike, umjetnike i autore koji su utjecali na vas?
Hvala ti! – Odgovara Alanna – Pjesnici i autori koji su utjecali na mene su Gerard Manley Hopkins, Rainier Maria Rilke, Wendell Berry, Ivan Pavao II., T.S. Eliot, Graham Greene, John Steinbeck, Leo Tolstoj, Walker Percy, David Foster Wallace, Flannery O'Connor, Victor Hugo, C.S. Lewis, G.K. Chesterton i Etty Hillesum.

Pa nastavlja: Razvijati talent kao katolički pisac značilo bi razviti osjećaj za ono što je uistinu ljudsko: ako želite dobro pisati, budite pažljivi. Probudite se. Nemojte se skliznuti u zadane okvire, gdje se više ne može osjećati. Nemojte svrstavati ljude u neke okvire kao da postoje za vas i za vašu udobnost, baš kao što su farizeji nastojali natjerati Isusa da bude osoba kakvu su oni očekivali od njega. Naprotiv, naučite kako vidjeti tajnu koju oni predstavljaju, čak i u njihovim nedostatcima i nedosljednostima - i prepoznajte se u njima. Sakramentalno uobraženje ne sastoji se od toga da postaneš popustljiv ili žalostan svaki put kad vidiš Vladarevog leptira (vrsta velikog narančasto crnog leptira), ili u uzdahu ‘Kako blaženo!’ svaki put kad držiš novorođenče. Duboko u srcu to znači da kad pogledaš raspelo - u crkvi ili u izmučenom tijelu prijatelja koji  umire od raka prikovan za krevet - to što vidiš jest Bog, koji uzdiše, umire, traži, obećava ‘nešto više’, ono ‘skoro, ali još ne.’ Tim riječima završava Alannin intervju za blog „Word on fire“.



Donosimo vam tri prekrasne pjesme s našim slobodnim prijevodom:

1. Simon (Petros) – Šimun (Petar)



ŠIMUN (PETAR)

S nebesa ne prestaje padati kiša
slava se čini tako teškom, a ljepota poput boli
iz tame dolazi neprekidno svjetlo
protiv svih svojih razloga, podignuo sam borbu. 

Ah, kad bih te mogao voljeti više od svih svetaca
i anđela zajedno
kad bih Ti mogao dati samo jednu sitnu stvar
to bi bio moj život.

Rijeke su urezale doline na mom licu
rekao sam ti da te neću napustiti
ali sam pobjegao.
I dok se hladnoća smjestila na mojim leđima:
Tko te najviše ljubio?
Rekao si „Ja sam“

Pouči me kako da brinem i ne brinem.
Poništio sam tvoje riječi
s prosudbama kojih sam se mogao poštedjeti
nauči me kako se hraniti, i kako jesti
reci mi još jednom, Ti koji si Ljubav, ono što si vidio u meni.

* "O Bonitas" je latinska fraza što znači (otprilike) "O Istino, o Dobroto, o Ljepoto".

2. O Anxious one – O, tjeskobna dušo



O, TJESKOBNA DUŠO

Zar me se bojiš?
Ne želim te povrijediti; molim te vjeruj mi.
Nije mi plan poniziti te.

Molim te. Molim te. Molim te.
Vjeruj mi.
Molim te. Molim te. Molim te.
Dopusti mi da te volim.

Skrivaš li se to od mene?
Neću upaliti vatru ako ne želiš biti viđen.
Ali ja ću ostati, i Moja ljubav ti ostaje slobodna.

Molim te. Molim te. Molim te.
Dopusti mi da te volim.

O tjeskobna dušo.
Poznam te bolje od bilo koga.
(Zašto, zašto, zašto?)
O, dušo koju štitim.
Volim te više od bilo koga.
(Zašto, zašto, zašto?)

3. Champion – Prvak



PRVAK

Jednog vedrog jutra, stajala sam
na uglu, u blizini crkve
kad sam očajnički pomislila
o vrijednosti svetišta.
Bijah skrušena zbog dobrote
i tišine riječi,
pala sam na koljena
i ovo sam rekla.

Tijelo i krv su sve što jesam,
napravljena od prašine i rođena iz blata –
budi moj prvak.
Jer, na ulici plačem,
budi moje srce, budi moj prijatelj, budi moj iscjelitelj
u sve moje dane.
Gospodine, budi moj prvak.

Kao dijete, ja lutam
pjevajući nježne riječi.
Polomih udove da dosegnem visine
i tišinom sam se hranila.
Ali sada sam starija, i lutam
nastojeći pronaći onog kojeg volim
osjećam kako mi stoji blizu
dok za njega pjevam ovu pjesmu.

Tijelo i krv su sve što jesam,
napravljena od prašine i rođena iz blata –
budi moj prvak.
Jer, na ulici plačem,
budi moje srce, budi moj prijatelj, budi moj iscjelitelj
u sve moje dane.
Gospodine, budi moj prvak.

Gospodine, znam da si ti taj.
Reci, Gospodine, jer znam da ti si taj.

Priredio fra Nikola Dominis

srijeda, 4. travnja 2018.

Djeca


Nestaje djece,
škole se gase,
tek gdjegdje koja
ovca ili krava pase.

Ne tugujte braćo jer ima nade,
opet će doći dječja radost u ovaj kraj,
opet će djeca trčati i praviti šatore.

Opet će loptom, slučajno,
razbiti susjedovo staklo, pa u strahu,
kao da cijeli svijet baš njih traži
skriti se pod kuhinjski stol
ili u najdubljem kutu u garaži.

Zaista, opet će župnik brojiti krštenja,
jer molimo se da bude
opet puno rođenja,
kao što rekoh,
radost će se vratiti u ovaj kraj,
i opet će, ko ono u djetinjstvu,
on zasličiti na Raj.

Fra Nikola Dominis, U svijetu male braće, Ravnokotarski cvit, 2017.

Katolička Crkva



Ja slušam njen glas,
glas savjesti čitavog čovječanstva,
boli me podjednako kad udaraju nju ili mene,
ipak, što je više progonjena to mi je draža.

Istina, htio bih Crkvu snažnu, 
vidljivu, poželjnu,
no progonili su Stvoritelja pa će i zaručnicu,
hoću uvijek ostati vjeran,
otajstvenom tijelu, Kristu, Crkvi.

Htio bih Božje kraljevstvo svugdje oko sebe,
neka bude, na Kristu utemeljeno,
preko svete Crkve rašireno svijetom,
potpuno čisto, snažno, sveto i moderno.

Kraljevstvo Božje, fra Nikola Domninis, Redak, Split, 2015.

Majko htio bih znati



Ti si Marijo našeg Boga rodila,
položila ga u siromašne jasle,
sigurno te boljelo srce
što poput sve druge djece,
svoj krevetić nije imao,
ma znaš, volio je on više jasle,
onako sitan i nemoćan,
ali bio je On miran i siguran,
jer Ti i Josip ste bdjeli nad Njime.

A kako si mu tiho pjevala,
kako si ga grlila,
a kad bi ga podigla na svoja koljena,
pa ga nježno zibala,
ili kad bi mu one lijepe priče pričala,
o povijesti staroj, židovskoj,
i kad bi ga na rukama nježnim držala,
i ljubila, od sreće često bi suzu pustila.

Kako li su divni ti rani dani za majke,
kako li je divno imati svoje dijete,
te malene ruke kad te zagrle,
te velike oči dok te gledaju,
nek prođe svemir, nek završi svijet,
ali majka ne vidi drugo doli dijete svoje.

Ali još bi nešto htio znati,
kako li je Majko gore među zvijezdama,
kako li te to časte serafini i kerubini,
kakvo li je Nebo kad zaori se pjesma anđela,
i vi pastiri recite mi
kakvim to glasom anđeli pjevaju,
to bi htio znati,
i htio bi znati kako li je biti blizu Bogu,
kako li je to kad gledaš Ga u lice,
kako li je kad te obasja Njegovo svijetlo?

I još bi htio znati,
dali mogu gore čuti pjev kanarinca,
ili veselih lastavica,
ko u ljetne dane u mom rodnom kraju,
ima li gore kao ovdje
lijepih livada i cvjetova,
ima li bistrih potoka i visokih slapova,
znam da sam znatiželjan ali htio bi znati,
ako uspijem k tebi doći,
a znaš da ću sve od sebe dati:
hoću li ikada vidjeti onu radost Betlehema?
Hoću li moći vidjeti malenoga Krista
i kako je to bilo u toj svetoj noći?
Znaš, to bi htio.

Znam da me čuješ Majko,
možda su ti osmjeh izmamile
moje djetinje želje,
ali svi smo djeca nekada bili,
svi smo bili radost svojih majki,
premda nisam više dijete bilo bi mi žao
da se ugase u meni te djetinje sanje,
nek ostane nešto od radosti djetinjstva,
nek ostane nešto od sjećanja na malenost,
nek ostane nešto od Božića u meni.

Kraljevstvo Božje, fra Nikola Dominis, Redak, Split, 2015.

Istaknuto

Zašto sam pokrenuo blog "URBAN KATOLIK"

Urban katolik Ovaj blog pokrenuo sam s željom da se približim onim katolicima koji žele biti moderni, urbani i živjeti svetost u ovom ...