srijeda, 30. svibnja 2018.

Filozof


Antun je do svoje osamnaeste živio sa svojom dobrom majkom na selu, negdje u splitskoj zagori.  Došao je u Split iste godine. Majka mu je umrla, a on ostao sam i bez ikakve nade u bolje sutra. Prodao je svoju kuću na selu i kupio stan u Splitu. Koji je, ispostavilo se, bio u vlasništvu brata čovjeka koji mu ga je prodao. Nedugo zatim ostao je bez stana i novca, mogao je doduše tužiti čovjeka koji je već spiskao novac, potrošiti još ono novca što mu je ostalo na parnicu i strpati čovjeka u zatvor, ali od toga nikakve koristi, mislio je. Često su ga ljudi mogli vidjeti ispred jednog izloga nadomak Peristilu. Nikada nije prosio ali često bi se ljudi znali sažaliti, sagnuti i dati mu nešto u ruku, tada bi uzeo. Jednog predivnog proljetnog jutra Antun je uživao na suncu, slobodan kao ptica. Inače se uvijek osjećao iznimno slobodnim pošto nije više imao ništa za izgubiti. Baš tog jutra u trenutku najvećeg užitka u proljetnom danu netko mu stane na sunce. Bio je to gradonačelnik, koji je obilazio grad u nekakvoj kampanji za koju Antun nije ni znao. Gradonačelnik, vidjevši ga onako siromašnog upita – „Što mogu učiniti za te?“ A Antun u svojoj prostodušnosti izrekne – „Molio bih vas samo da mi se maknete sa sunca.“ Gradonačelnik ode zadivljen mudrošću poniznog Antuna koji nije tražio ništa doli još malo uživanja u suncu. Nekoliko dana kasnije kraj Antuna naiđe fratar, odmah zarine ruku pod svoj stari habit i pruži Antunu poveću novčanicu. Nije ni on imao od svoga nego je baš išao na neki put pa zamoli gvardijana nešto više, a ovaj mu je dao široke ruke. Upita Antun fratra – „Kakav je Bog? Tko je Bog? I postoji li?“ I fratar započe o presvetom trojstvu. Tri osobe, jedna bit – veli. Pa na široko o pet puteva svetog Tome, pa o nauci i krivim stavovima. Antun ga zaustavi i reče, - „Ja mislim, ako ga ima, a vjerujem da ga ima, Bog mora da je ljubav. Bog je ljubav!“ – „Sveti Ivan“, doda fratar. – „Što sveti Ivan“ odgovori Antun. – „To je napisao sveti Ivan u Bibliji.“ reče fratar. „Nisam čitao“ doda još Antun. Doduše imao je Bibliju, bio ju je ponio sa sela ali ju je prodao za hranu, kao i sve ostalo. Antun je uglavnom bio sam i puno je razmišljao o životu i ljudima. Često ih je promatrao i pretpostavljao što misle. Znao je promišljati – „Postojim li ja koji živim bez ičega jednako kao onaj turist koji dolazi s zlatnim lančićima i u najskupljoj odjeći. Postojimo li mi na isti način.“ u jednom trenutku je došao na nevjerojatnu ideju: „Mislim dakle jesam.“ S ono još nešto novca otrčao je do antikvarijata da kupi kakvu olovku i blok kako bi  mogao zapisati svoje ideje. Trkom upadne u antikvarijat te upita olovku i blok, gospođe koje su radile u antikvarijatu znajući ga kao prosjaka upitaju – „Što se dogodilo?“ On im sav oduševljen ispriča kako je nakon dugog promišljanja došao do ideje – „Mislim dakle jesam!“ Gospođe se zainteresiraju pa odgovore – „Descartes.“ „Što De… De… taj već?“ upita začuđeno Antun. To je „Descartes, Rasprava o metodi. On je to rekao.“ „Koji De… De… već taj. Ja sam to rekao!“ Pomalo ljutito zgrabi olovku i blok i istrči na ulicu. Dok su se gospođe za pultom u čudu smijale. Istrčavši na ulicu Antun pomisli – „Čovječe, tek sada znam da ništa ne znam.“

Nikola Dominis

nedjelja, 20. svibnja 2018.

Misijsko poslanje



„On više ne umire smrt njime više ne gospoduje.“ (Rim 6, 9) „Gusta je i Tamna noć svladana - reče jednom sveti Hipolit – i omražena smrt osuđena na tmine; život probija u svijet, sve je prepuno neprolazna svijetla i oni koji se rađaju zadobivaju novi svijet; Krist, rođen prije zore, blista za sve, besmrtan i veći od sunca.“ Krist, čišći i viši od nebesa, sada sja u svoj slavi koju ima od Oca, takvoga ga gledajmo u ovom otajstvu, takvoga ga gledajmo u svetoj hostiji jer to je Krist, takav je nazočan u Duhu Svetom. On je s nama. A ovako je pisano o njemu: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' Vi ste tomu svjedoci. (Lk 24, 46-48) I svi smo mi tomu svjedoci, Krist je teško trpio, treći dan ustao od mrtvih i u njegovo ime već se dvije tisuće godina propovijeda obraćenje za otpuštenje grijeha svim narodima svijeta i svakome čovjeku. Dvije tisuće godina stalnih molitava, dvije tisuće godina vjere u živog Krista, dvije tisuće godina vjere u uskrsnuće donijelo je plodova na svim stranama svijeta, no sad je vrijeme da i mi krenemo sa svim žarom srca propovijedati obraćenje i naviještati evanđelje jer je i Sveti Papa Ivan Pavao II. jednom rekao: „Nakon dvije tisuće godina kršćanstva misijsko poslanje tek počinje.“ Vodi nas Otajstveni Kriste, vodi nas Duše Sveti jer mi te želimo slijediti.

srijeda, 16. svibnja 2018.

Tragovi


Ako ostavljaš tragove,
netko iza tebe moći će njima ići.
Ostavljaš li tragove
netko će možda iz njih nešto naučiti.

Zato, ako ostavljaš tragove potrudi se da budu lijepi. 

Ne daj da svijet bude ružniji i gori nakon tebe.

Svaki dan kreni iz početka,
graditi bolji, novi svijet.

Svaki dan kreni ispočetka, kao da je prvi,
i jednog dana moći ćeš reći:
"Poput starih svetih Otaca, filozofa i pjesnika,
ništa nemam ali jedno vam ostavljam.
Ostavljam vam svoje tragove."

Fra Nikola Dominis

ponedjeljak, 7. svibnja 2018.

Što je Bog radio prije


Na dječja pitanja ponekad je teško pronaći odgovore jer jednostavno srce ponekad je toliko otvoreno da ih odrasla srca teško mogu shvatiti.

Još krajem 2016. djeca su postavljali pitanja papi Franji, no jedno pitanje je izuzetno zanimljivo. 

Jedan dječak je upitao: "Što je Bog radio prije nego je stvorio svijet?" To sam pitanje čuo stotinu puta i od odraslih ljudi.

Između ostalog tumačenja (za odrasle) Papa je dječaku na jednostavan način pojasnio što je Bog radio prije.

"Gledaj to ovako: prije nego što je išta stvorio, Bog je volio."

To je ta duboka, a tako jednostavna tajna, "Bog je volio!" - kroz svu povijest i onkraj povijesti: On je volio i dalje voli i voljeti će do kraja! 

Bog je jednostavno predivan i sada poziva: "Budite dakle savršeni (najviše u ljubavi i milosrđu prema malenima, svetosti) kao što je savršen Otac vaš nebeski! (Mt 5, 48)"

nedjelja, 6. svibnja 2018.

četvrtak, 3. svibnja 2018.

Rađanje karizmatske obnove (2. dio)


Proročki glas Elene Guerre i papa Leon XIII. 


Bavi se u svojoj zajednici spisateljskim radom, piše brošure, knjižice, molitvenike, žarka joj je želja da se cijela Crkva zaputi u sveopću Gornju odaju u kojoj Gospodin sa svojima slavi Posljednju večeru, gdje također i apostoli zajedno s Marijom iščekuju silazak Duha Svetoga, silu odozgor, u koju se trebaju obući svi koji žele naviještati Isusa Krista. Na Duhove se to dogodilo, pojavili su se pred svijetom kao da su pijani, opojeni Duhom Svetim, o čemu svjedoči i Posl. Efežanima (5,18.19). To je proces pneumatizacije, inspiracije, punjenja Duhom Svetim koji nutarnjom snagom sili na svjedočenje. Ako su u početcima, na prve Duhove, tisuće bile oduševljene, zanesene i dale se krstiti na riječi neukih apostola, nije li moguće to i danas, uz pomoć tolikih medijskih pomagala? To je Elenu nukalo obratiti se samomu papi Leonu XIII. Zapisala je, unatoč tolikim protimbama, sljedeće: “Sve je to premalo, jer iz dubine duše i srca želim sveopći zaokret vjernika prema Duhu Svetome kako bi se Duh Sveti okrenuo prema nama”. Mnogi su joj njezine misli i namisli odobravali, ali pomoći niotkuda. God. 1886. pala joj je na um ideja izravno se obratiti Papi u Rimu te preko njega upozoriti cijelu Crkvu na potrebu molitve Duhu Svetomu. Od toga su je odvraćali, ali je tek 1893., na savjet jedne susestre koja je imala dar razlikovanja duhova, uputila papi Leonu XIII. spis. Nazvala ga je Nova gornja odaja gdje je bila i Devetnicu Duhu Svetomu. Papi je spis uručen, on ga je prihvatio, pohvalio i blagoslovio. Ohrabrena time Elena u svojoj pedesetoj godini, u travnju 1895., piše svoje prvo od trinaest pisama upućenih izravno papi Leonu XIII. Doskora je Papa kratkim papinskim pismom (tzv. Breve) Provida Matris Charitatis za cijelu Crkvu uveo Devetnicu Duhu Svetomu između Gospodinova uzašašća i Duhova. S. Elena je ohrabrena Papinim odgovorom te je počela osnivati molitvene zajednice Duhu Svetome, a nazvala ih je „Sveopća gornja odaja“. Potom je napisala Klanjanje i molitve Duhu Svetome koje je potpisao jedan svećenik, uvjerena da će tako naći veći odjek. Nakon Elenina petoga pisma papa Leon objavljuje encikliku Divinum illud munus („Onaj božanski Dar“) 1897., u kojoj sažima novozavjetna iskustva Duha Svetoga te promjene koje Duh izvodi u pojedincima. Duh je onaj koji nastavlja Gospodinovo djelo u svijetu. On Crkvu stvara, okuplja, preko njega se opraštaju grijesi, on je snaga epikleze u sakramentima, on dijeli svoje darove i izvodi učinke u pojedincima po plodovima. Iste godine Papa ju je primio u privatnu audijenciju, a s papinskim odobrenjem zajednicu je prozvala Oblate Duha Svetoga. Nakon smrti svoje majke (1897.) izabire Mariju za majku. Marija je zaručnica Duha Svetoga, ona je njoj „Učiteljica u slušanju, čekanju, zazivanju Duha Svetoga u Gornjoj odaji“. Sastavlja i krunicu Duhu Svetomu u kojoj zaziva Mariju kao onu koja je iskusila djelovanje Duha Svetoga za začeća Sina Božjega, ona promatra djelovanje Duha u djelu svoga Sina, a zajedno s ostalima iščekuje izljev Duha Svetoga u Gornjoj odaji. Za jednoga euharistijskoga slavlja papa Leon imao je prigodu čuti ('audicija') razgovor između Gospodina i Sotone, koji je tražio dopuštenje da 'rešeta' Crkvu cijelo jedno stoljeće, sukladno onomu što je Isus obećao za Posljednje večere, kako je Sotona zatražio da rešeta učenike kao pšenicu (usp. Lk 22,31), ali da on, Gospodin moli da se Petrova te vjera učenika ne utrne. Gospodin je to dopustio Sotoni. Znamo kako je proteklo minulo stoljeće. Prestravljen time Papa uvodi molitvu Sv. Mihovilu arkanđelu, koja se molila na kraju svete Mise sve do novoga misala, nakon Sabora. Jubilarnu, god. 1900., Papa je posvetio Božanskom Srcu Isusovu. Znamo da je Marija tražila od vidjelaca u Fatimi posvetu Rusije i svijeta njezinu Prečistom, Bezgrješnom Srcu. Na savjet s. Elene Guerra Papa još jednom, 1902., u svome pismu poziva sve biskupe cijeloga svijeta na obnovu vjere u snazi Duha Svetoga. Skreće pozornost na činjenicu kako je njegova enciklika o Duhu Svetome naišla na mali odziv. Svi su biskupi pozvani širiti encikliku i uvesti Devetnicu Duhu Svetome.

Međugorje, 29. svibnja 2017. 
Dr. fra Tomislav Pervan OFM

utorak, 1. svibnja 2018.

Sveti Josip Radnik


Njegov spomendan slavi se 19. ožujka, a danas ga s radošću slavimo kao zaštitnika rada i radnika.

Papa Pio XII. uveo je u crkvenu godinu blagdan svetog Josipa Radnika 1955. godine i odredio da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na Praznik rada.

Papa Lav XIII. izdao je svoju encikliku ''RERUM NOVARUM – O NOVIM STVARIMA'' gdje je progovorio o važnosti i potrebi za poboljšanjem položaja radnika. Radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio je na sv. Josipa kao uzor radnika.

Josipovo tesarsko zanimanje spominje se samo u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret.

''Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: 'Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?''' (Mt 13,54)

Sveti Josip je mnogo govorio bez ijedne riječi te vrijedno radio. Bio je  siromašan tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom.

Josip je bio ponizan, skroman i šutljiv i nikada se nije uzdizao ili hvalio pred drugima. Svojom jednostavnošću blizak je svim radnicima, osobito očevima koji osjećaju težinu života i svakodnevnog zarađivanja i skrbi za obitelj.

Bog je povjerio Josipu da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje.

U Hrvatskoj su Svetom Josipu Radniku posvećene mnoge crkve: u Slavonskom Brodu, Osijeku, Belišću, Borovu, Dubovcu na Karlovcu i Novom Virju.

Izvor: http://www.laudato.hr

Rađanje karizmatske obnove (1. dio)



Karizmatska se obnova rodila u Crkvi početkom god. 1967., na sveučilištu Duquesne u Pittsburghu, u Americi. Skupina studenata/ica zajedno su sa svojim profesorima molili za izvorno iskustvo Duha Svetoga kako se događalo u ranoj Crkvi a opisano u spisima Novoga zavjeta. Očitovali su se fenomeni koje nalazimo u Novom zavjetu. Međutim, i ta obnova, to buđenje i pokret ima svoju predpovijest, pa bismo htjeli ovdje skrenuti pozornost na neke činjenice koje su prethodile rađanju karizmatskoga pokreta u Crkvi. 

Proročki zov iz naroda Božjega

Za novo otkriće Duha Svetoga u Crkvi zaslužna je napose talijanska blaženica Elena Guerra, redovnica koja nije željela nikakav klauzurni, zatvoreni red, nego je utemeljila kongregaciju Oblate Duha Svetoga, sa zavjetima, ali i apostolskim djelovanjem. Rodila se u pobožnoj obitelji, u očinskoj kući primila temeljit humanistički odgoj, bavila se pisanjem i crtanjem, do tridesete godine svirala klavir, a potom zažalila što je toliko vremena provodila na glasoviru. 
U svojim četrdesetim godinama spoznala je svoje poslanje u Crkvi i svijetu, u srcu je napose štovala Duha Svetoga. Sama bilježi kako joj nitko nije preporučivao bilo kakvu lektiru o Duhu Svetome, ali se osjećala kao u nebesima kad bi obavljala devetnicu uoči svetkovine Duhova. Iznutra je osjećala veliku tugu s činjenice da je upravo ta, jedna od bitnih pobožnosti, u Crkvi, gotovo nepoznata i pala u zaborav. Promišlja o svome rođenju i preporodu u kupelji Duha Svetoga, o čemu piše Pavao učeniku Titu (3,5), o čemu govori i Isus s Nikodemom (Iv 3,5). Vrijeme je to talijanskoga risorgimenta, uspostave talijanske države. Vrijeme je to propasti papinske države te 'zatočeništva' papa u vatikanskim zidinama. Pape su izgubile svjetovnu moć, teritorij, što bijaše stanoviti šok, ali gledano biblijski, i u Duhu Isusovu, u duhu Isusova Govora na gori te posvemašnjega 'izvlaštenja', bijaše to za Crkvu blagoslov i Božji dar. Elena je zajedno sa svojim ocem putovala u Rim kad se održavao Prvi vatikanski sabor. Žarko je željela obnovu Crkve i društva u Duhu Svetome. Crkva i kler ne smiju biti okamine, pogotovo ne u Italiji, gdje su snažni masonski, protucrkveni i protuklerikalni naboji (sve do dana današnjega!), gdje je papinstvo na udaru kritika, a materijalizam i pozitivizam uzimaju maha u cijeloj Europi. Ona vidi promjenu stanja u oživljavanju Duha Božjega u srcima suvremenika.

Međugorje, 29. svibnja 2017. 
Dr. fra Tomislav Pervan OFM


Istaknuto

Zašto sam pokrenuo blog "URBAN KATOLIK"

Urban katolik Ovaj blog pokrenuo sam s željom da se približim onim katolicima koji žele biti moderni, urbani i živjeti svetost u ovom ...