petak, 23. srpnja 2021.

Život čijeg djeteta više vrijedi?


Čitav sustav kakav danas poznajemo je duboko nepravedan. Globalizam, oko kojeg se sve vrti, nas ujedinjava ali nas ne čini braćom. (Fratelli tutti 12) Nadahnut sv. Franjom Asiškim papa nam nudi život s okusom Evanđelja koji se sastoji u ljubavi prema drugome kao prema bratu, čak i ako je on daleko. (Ft 1) Ima dobrih ljudi u svijetu i to je jedini razlog da je svijet još uvijek živ. (Usp. Tonči Matulić) Ali svijet hitno treba još više dobrih ljudi. Ne moraju to biti samo političari mada se svi nadamo da će među njima izrasti neka veličina koja će početi gledati na svijet drugačijim očima u kojima se ne vrte euri ili dolari kako ljubitelje novca prikazuju u crtanim filmovima. Mora se dogoditi transformacija svih ljudskih bića barem malo prema boljem. Već bi tada svijet izgledao mnogo bolje nego danas.

Teško je pitanje, koje sam izabrao kao naslov ovog kratkog ali sudbonosnog teksta. ŽIVOT ČIJEG DJETETA VIŠE VRIJEDI? Upitajmo se to jednom. Pogledaj kako nas je pandemija razjedinila. Amerika i Engleska su zgrabile sva moguća cjepiva, Europa je doduše još i bila solidarna pa je na neki način ostala sjedinjena ali pita li se itko kako preživljavaju države trećeg svijeta. To nije aktualna tema u medijima jer imamo svojih problema ali čiji život vrijedi više?

Djeca umiru od gladi diljem Južnog Sudana i Jemena. Milijuni djece su akutno pothranjena. Danas govoriti o demokraciji, pravdi, pravu na globalnoj razini sasvim je promašeno. Globalizam mjesto kohezije donosi još moći moćnima i još više bijede slabima. Tisuće migranata pokušava se domoći zemalja u kojima misle dobiti dostojanstvo, a nailaze na grubo odbacivanje. Jedini od velikana čiji se glas izdiže iznad svih onih slugu kapitala i nazovi političara jeste glas pape Franje. Papa nam pruža put: Put je bliskost i kultura susreta. (Ft 30) A da bi mogli djelovati u prvom redu pozvani smo preispitati svoj način života, svoje odnose, organizaciju svojih društava i smisao svog postojanja (Ft 33).

Čuje li itko, djeca umiru! Pod šatorima nekih drugih kontinenata iz dana u dan umire mnoštvo gladnih. Na migrantskim rutama tisuće ljudi dnevno riskira svoje živote da bi ušli u Europu ili SAD. A zar nas zbilja ne peče pitanje: ŽIVOT ČIJEG DJETETA VIŠE VRIJEDI? Možemo očekivati čovjeka koji će se pojaviti u politici i koji će se izdići iznad sitnih interesa svoje zemlje i reći jednom zauvijek da živimo na istoj Zemlji, u istom svijetu, i da su životi sve djece jednako vrijedni. Ali prije toga potrebno je da mali ljudi na zapadu (u koji i mi spadamo) budu spremni odvojiti od sebe za pomoć drugima. To bi bila samo prva pomoć. A, kako veli Papa, mir ćemo imati tek kad za svakoga budu osigurani zemlja, dom i posao (Ft 127). Za svakog čovjeka na svijetu jer svatko zavrjeđuje jednako dostojanstvo i siguran život. ŽIVOT SVAKOG DJETETA JEDNAKO VRIJEDI. Počnimo danas misliti na druge, ma kako daleko živjeli.

*********

U ime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednakima u pravima, dužnostima i dostojanstvu pozvavši ih da žive zajedno kao sestre i braća, da nastanjuju zemlju i pronose njome vrednote dobra, ljubavi i mira;

U ime nevine ljudske duše kojoj je Bog zabranio ubiti, tvrdeći da onaj tko ubije osobu zapravo kao da je ubio cijelo čovječanstvo i tko god je spasi kao da je spasio cijelo čovječanstvo;

U ime siromašnih, jadnih, potrebitih i marginaliziranih, za koje nam je Bog zapovjedio da im pomažemo, obvezujući time sve ljude, osobito svakog dobrostojećeg i bogatog čovjeka;

U ime siročadi, udovica, izbjeglica i onih koji su prognani iz svojih domova i zemalja, u ime svih žrtava ratova, progona i nepravdi, u ime slabih, onih koji žive u strahu, ratnih zarobljenika i zlostavljanih bilo gdje u svijetu, bez razlike;

U ime naroda koji su izgubili sigurnost, mir i mogućnost zajedničkog života, postajući žrtve razaranja, tragedija i ratova;

U ime ljudskog bratstva koje obuhvaća sve ljude, te ih ujedinjuje i čini jednakima;

U ime ovog bratstva razorenog politikom ekstremizma i podjela, te sustavima nezasitne zarade i tendencijama ideologija mržnje koje manipuliraju djelovanjem i budućnošću ljudi;

U ime slobode koju je Bog dao svim ljudskim bićima, stvarajući ih slobodnima i razlikujući ih po tom daru (od drugih stvorenja);

U ime pravde i milosrđa, temelja napretka i ugaonog kamena vjere;

U ime svih ljudi dobre volje prisutnih u svakom kutku zemlje;

U ime Boga i svega navedenoga, prihvaćamo usvajanje kulture dijaloga kao puta, zajedničke suradnje kao kodeksa ponašanja, uzajamnog razumijevanja kao metode i kriterija. (Ft 285)


N. Dominis

ponedjeljak, 19. srpnja 2021.

Južni Sudan umire - više od 3,7 milijuna djece je akutno pothranjeno


Država Južni Sudan, u kojoj najveći dio stanovništva čine kršćani (katolici), jedna je od najmlađih država na svijetu: neovisnost je izborila 2011. godine. Nedavna prošlost ovog naroda puna je krvi i trauma, a pošast rata i danas, nažalost, hara zemljom. Zbog ratnih sukoba mnogi su iselili, dio usjeva je uništen, a veći dio obradivih površina nije ni obrađen/posijan. U zemlji od 11,3 milijuna ljudi strahuje se da će čak 8,3 milijuna biti potrebno tuđe pomoći. To je rekordan broj gladnih za tu zemlji. 100 000 ljudi je već sada na rubu smrti! 


Od 2013. u Južnom Sudanu traje građanski rat, ljudi su raseljeni iz svojih domova, škole uništene, zemlja zbog ratnih okolnosti, kako rekosmo, neobrađena. Zbog svega navedenog dobar dio stanovništva nije u stanju kupiti ni najosnovnije životne namirnice. Stanje je toliko alarmantno da je u nekim dijelovima zemlje službeno proglašena glad koja traje već pune četiri godine. Sveukupno 7,5 milijuna  ljudi već sada gladuje.

A Unicef je procijenio kako je u zemlji više od 3,7 milijuna djece akutno pothranjeno, a stanje se, nažalost,  još pogoršava!

Pjesma: Vis Dominik - Gladno dijete - OVDJE

Uskoro pripremamo jednu veću humanitarnu akciju u suradnji s Marijinim obrocima - Hrvatska. Ukoliko želite sami organizirati humanitarnu akciju za djecu Južnog Sudana u svojoj župi ili u svojoj zajednici slobodno me kontaktirajte na mail: duhdalmacije@gmail.com rado ću vam ustupiti sve potrebne materijale za organizaciju jedne takve akcije.


N. Dominis
Photo: KATHERINE HOLT

subota, 17. srpnja 2021.

Galaktički oprost

Ah... Jednom možda zaboravim sve, govorio je grešnik. Jednom, možda, sjenke prošlosti rasprši neko užareno sunce. Kako bih volio jednom se naći, negdje..., negdje daleko poput usamljene zvijezde u galaktičkoj noći. Ništavilom okupana, prozirnošću obojana noć, povjetarac s nekih drugih svjetova i ja sam, prazan..., sa svojim zaboravom. Kako bih volio stići tako daleko da zaboravim..., sve..., da jednostavno sve ostavim iza sebe i ono najbitnije da ne osjećam tu bijednu, tešku krivnju. A onda..., usred mojih galaktičkih snova o krivnji, grijehu i padovima, shvatio sam: Budu li vam grijesi kao zvijezde moćne nestati će, ni prašine neće od njih ostati. Budu li vas vaše krivnje pritiskale poput crnih rupa, rasprsnut će se u ništavilo. Jer grijeh je davno pobijeđen. Naše je samo priznati slabosti i ne bježati više, završi mudrac.


N. Dominis

ponedjeljak, 12. srpnja 2021.

ESEJ _ CIVILIZACIJA BANALNOSTI



Čovjek modernog doba govorit će o poznatim pjevačicama danima i bombardiran uvijek sličnim vijestima zaboravit će na ono vrijedno. Arhitekti iz sjene uživaju gledajući svijet u kojem nikome nije stalo, u kojem su banalnosti najčitanije teme. Oni su stvorili svijet u kojem su važna pitanja zataškana, a nevažna svima dostupna.

Nazivamo se humanima, a ne izdvajamo ni novčić za siromahe. Nazivamo se kulturnima pa u kazalištima često gledamo groteskne i nemoralne predstave. Poeziju dijelimo na duhovnu i onu svjetovnu u kojoj se smije psovati, duhovna naravno ne nalazi svoje mjesto u suvremenim časopisima i na poetskim portalima. Nazivamo se prosvijetljenima ali nam smetaju križevi, prikazi jedine istinske ljubavi, u učionicama. Govorimo da ljubimo ali se brzo rastajemo jer to je samo isprazan i prolazan osjećaj, daleko, daleko od ljubavi koja se žrtvuje. Sve pospremamo u memorije telefona i sve to brzo zaboravljamo. Ničeg se više istinski ne sjećamo, živimo za trenutak.

Arhitekti grade na četiri stupa: novac, seks, nasilje i uživanje, i dobro im ide. A oni „tupavci“ koji nešto misle bivaju na marginama. Odbačeni jer idu kontra struje. Banalnost je okupirala sve glavne pozornice, vama preostaje na rubovima grada, na nekoj raskrsnici propovijedati uništenje i skoru propast. Nemojte se bojati podignuti glas, reći istinu i izložiti se. Ta proroci su uvijek bili u pravu. Dok ih je mainstream mišljenje smatralo budalama. Tesarov sin je umro kako bi kroz sva stoljeća ostavio snažno svjedočanstvo koje svoju snagu crpi upravo iz muke i smrti kroz koju će svatko proći. Židovima sablazan, poganima ludost... Oni su htjeli živjeti bez boli, htjeli su da ih Bog od nje oslobodi. Ali upravo zato nam je njegova priča tako bliska jer je to i naša priča. A oni tvrde da Križ vrijeđa, on može vrijeđati samo one koji ne shvaćaju što znači istinski ljubiti, što znači umrijeti za osobu koja te i nakon toga prezire, kako su to samo znalački umotali u fini celofan kršenja pluralizma i sekularizma. Kao da bi micanje križa bilo nešto dobro.

Izbacite vjeru iz društvenog života i dobiti ćete mnoštvo sitnih stvarčica koje ne služe ničemu. Banalnost nad banalnošću. Istinska ljubav, pa čak i ona obiteljska, prema djeci i bračnom partneru, ne može biti potpuna bez razumijevanja vjere. Svaki teški trenutak može biti razlog za rastavu ali ukoliko se gleda očima vjere to može biti trenutak još većeg zbližavanja. U vjeri je sačuvano sve ono što daje smisao ljudskom životu. Vjera nas potiče da mislimo o bitnom. Drugo su samo prolazne, sitne trice, mogu čak reći banalne vrijednosti. I premda poneki uspiju osmisliti život izvan vjere, obitelj, neki profesionalni sport, karijera. Na karaju ipak shvate da su to manje vrijedne stvari i tako se mnogi na kraju života ipak vraćaju vjeri i pitaju se na što su to potratili dragocjeno vrijeme. To je velika šteta, jer svi istinski vjernici imaju smisao života svega života. Smisao vodi ka zadovoljstvu i sigurnosti da činimo pravu stvar. Smisao znači da ćeš sve preživjeti jer znaš zašto živiš. Banalnosti ne mogu utažiti žeđ za smislom. 

Tek kada odbaciš banalnosti iz svog života ili ih smjestiš na ono mjesto koje im pripada uvidjet ćeš kako velikih stvari ima u životu. Život ti je dan da ga živiš iz dana u dan, a ne da ga potratiš na nešto bezvrijedno i banalno. Slobodno sanjaj velike snove i idi putem koji su zacrtali uzori civilizacije. Nemoj trošiti dane jer svaki je odbrojen, dragocjen. A onda, kad po posljednji put ugledaš sunčano jutro moći ćeš reći: Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti...

N. Dominis

četvrtak, 8. srpnja 2021.

ESEJ _ Demokracija u Hrvatskoj i LGBT agenda


Pojam „demokracija“ označava pluralistički oblik vlasti u kojem narod (većina) izravno ili preko legitimno izabranih predstavnika donosi odluke. Sama riječ „demokracija“ dolazi iz Grčke, a znači vladavina naroda. No kod nas, kao i u većem djelu kulturnog zapada to jednostavno nije tako. Demokracija je izdana davno, davno možda najizravnije još „u prvoj polovici XIX. st., u djelima A. de Tocquevillea i J. S. Milla, demokracija je prihvaćena kao sastavnica liberalne političke kulture (liberalna ili predstavnička demokracija). Za te, a potom i za druge liberalne mislioce sintagma predstavnička demokracija sadrži spoj liberalnih i demokratskih vrijednosti i načela: individualne slobode i političke jednakosti, prava manjine i vladavine većine, predstavništva i participacije, konstitucionalizma i narodne suverenosti.“1  Liberalna politička kultura je dakle unijela neke dodatke koji su kontradiktorni s samim pojmom demokracije. Ono što je ovdje za nas bitno jesu prava manjine. U demokratskim društvima o pravima manjine ne odlučuje većina nego uski krug političara koji, istina rijetko, ali tada jako protivno većini pokušava provući neki zakon koji bi bio u korist te manjine. A to nije nimalo demokratski. Demokratski bi bilo da one manjine koje narod odobrava dobiju povlastice, a one koje narod ne odobrava ne gube ni jedno pravo da budu poput svih ostalih pojedinaca u većini ali da ne dobivaju nikakva posebna i dodatna prava dok većina ne odluči drugačije. Sad me možete optužiti da sam protiv manjina, a nisam, ali ako pogledate nepristrano shvatiti ćete da je to demokracija, istinska demokracija.

Nadalje treba reći da LGBT zajednica dobiva isuviše javno-medijskog prostora za broj ljudi koji obuhvaća sama LGBT manjina. Jednostavno se pretjeruje s isticanjem njihovih simbola. Ako bi zbilja došlo do toga da se djecu u školi uči kako mogu odabrati "rod" ili forsirati djecu da se izjašnjavaju po tom pitanju, te o vrsti odgoja koju će izabrati za svoje dijete, o tome bi zdravologički i u ime te djece bar do osamnaeste godine morali odlučivati roditelji. LGBT agenda previše utječe na zbunjenu djecu. Već od najranijih godina ih se forsira da se izjasne što su, a to je sasvim pogrešno pitanje. Čovjek se rađa točno onakvim kakvim se mora roditi. Spol je ono što obilježava svaku osobu. Spol nikada ne griješi, ili si muškarac ili žena. Samo kao takav čovjek ima budućnost. Samo kao takav ima potomstvo tu najveću radost koju čovjek može stvoriti. Sve ostalo su laži i varke ljudi koji ne shvaćaju u čemu je bit života. Teolog sam ali ovdje ne govorim o teologiji. Uistinu, umrijet ćete sami ako ne shvatite da ljubav nije privlačnost, ljubav je žrtva i ljubav je darovati sebe za budućnost svijeta. Nema većeg dara zemlji od djeteta. Pa i ostati sam nije najgori izbor. Postoji mnoštvo pozitivnih strana samoće. Čemu forsirati požudu i nametati je drugima kao da bi se njima to trebalo sviđati. Čemu tolika propaganda za LGBT manjinu, a postoje na stotine grupa u svijetu kojima je mnogo, mnogo potrebnija pomoć. Samo da se podsjetimo: 4 300 000 djece je trenutačno akutno pothranjeno u Južnom Sudanu, u Jemenu 11 000 000. Nisam vidio da se na reklamama nalaze slike te djece i umjesto duginih zastava na proizvodima njihova ispijena lica ili na stadionskim reklamama pružene ruke koje vape za vodom i kruhom. Izgleda da smo otišli isuviše u potpuno krivom pravcu. Postajemo svijet u kojem se marginalne stvari stavljaju u centar zbivanja, a bitne stvari završavaju na marginama. 


I da zaključimo. Uopće nije demokratski ako manjina od 3% doslovno nameće svoju agendu onim 97% ostalih. Oni u demokraciji smiju sve što smije i ostali (naravno u onom obliku kako to smiju i ostali). Ako bi oni nešto više od prosječnih prava ili neka drugačija prava o tome bi morala odlučiti većina na referendumu ili barem nekoj internetskoj anketi ali nikada takve zakone ne bi smjela donositi bilo koja vlast protivno želji većine. To je protivno samom smislu demokracije. I na kraju, nitko ne smije biti diskriminiran u ljudskim pravima, ali nitko u demokratskom sustavu ne smije ni dobiti prava koja su protivna nazorima većine. Prije nekoliko godina sam se zalagao za sustav „Nove demokracije“ sustav u kojem bi se na nekoj internetskoj platformi vršili (informativni ili obvezujući) referendumi. Na taj bi način demokracija prestala biti liberalna i postala bi onakva kakva je zamišljena, narod bi vladao. Jer postaje iritantno da nešto što je u Americi ili u Francuskoj prihvaćeno većinom, mora biti prihvaćeno i u Mađarskoj, Poljskoj, Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj demokraciji. Veliki svijete dopusti nam da budemo drugačiji, to je demokracija, zar nas niste tako učili?


N. Dominis


Istaknuto

Zašto sam pokrenuo blog "URBAN KATOLIK"

Urban katolik Ovaj blog pokrenuo sam s željom da se približim onim katolicima koji žele biti moderni, urbani i živjeti svetost u ovom ...