srijeda, 25. kolovoza 2021.

KAPITALIZAM _ neodrživ sustav

 


Za klimatske promjene možemo optužiti samo jedan sustav – kapitalizam. Mi svi sudjelujemo u njemu i svi imamo prste u pekmezu ali postoji li itko od relevantnih političara na svjetskoj razini da je bar pokušao progovoriti o izmjeni gospodarskog sustava? Da je samo jednu riječ rekao o nužnosti promjene i prilagodbe kapitalizma. Na koji način bi ga trebalo izmijeniti? Svakako da bude bliži filantropizmu (čovjekoljublju), a hoće li to biti neki hibrid kapitalizma ili nešto treće, četvrto, peto o tome neka raspravljaju oni daleko kompetentniji od mene na području ekonomije.

Situacija je neodrživa, rast, rast, rast i vječni rast, sad postaje jasno, ne može ići u nedogled. Mnogi govore o održivom gospodarstvu koje se svejedno bazira na stalnom rastu, a to je kontradiktorno. To je kao da želimo prestati piti pijući. Istinski održivo gospodarstvo ne bi trebalo rasti već održavati društvo na životu, i to društvo ne treba biti bogato već bezbrižno za svakog člana tog istog društva.

Većina ljudi misli da je nemoćna da išta popravi. Ali u kapitalizmu postoji jedno bitno pravilo. One koje se pita jesu kupci, potrošači. Ako se skupi masa potrošača koji će bojkotirati neki proizvod taj će se proizvođač trebati prilagoditi potrošačima ili će propasti. To je možda jedno od rješenja na koji način potrošač može utjecati na čitavo gospodarstvo i na sav sustav, treba paziti što kupuje, kupovati samo ono neophodno i u količinama koliko mu točno treba. Tako bi se sustav sam pobrinuo da postane koliko toliko održiv. Svaki potrošač je bitan kotačić u sustavu no svejedno ono do čega bi sve to zajedno trebalo dovesti bilo bi političko djelovanje koje bi pridonijelo uspostavi nekog novog održivog sistema. Ovako lažemo sami sebe i ne čineći ništa pridonosimo klimatskim promjenama i činimo život na Zemlji težim i opasnijim.

Papa Benedikt XVI. jednom je rekao kako bi trebalo „da se isprave modeli rasta koji se nisu pokazali sposobnima zajamčiti poštovanje okoliša.“ Problem klimatskih promjena jest već danas jako kompleksan, ali sa željom za stalnim rastom gospodarstva današnja borba postaje posve besmislena. Da potrebno je razvijati čiste tehnologije i rast može donekle ići u te gospodarske grane ali ni tu ne u nedogled. Zaključak je: Nipošto se ne bi trebao forsirati rast pod svaku cijenu!

N. Dominis


Donosimo dijelove članka autora Matthew Wilburn Kinga

Ekonomisti Michael Jacobs i Mariana Mazzucato u knjizi Rethinking Capitalism opisali su sadašnju situaciju. Ako sudite prema mjerama kao što su nejednakost i šteta po okoliš, "učinak zapadnog kapitalizma posljednjih desetljeća bio je duboko problematičan." Međutim, to ne znači da nema rješenja. "Zapadni kapitalizam nije nepovratno propao; ali ga je potrebno ponovno promišljati", tvrde Jacobs i Mazzucato. Dakle, hoće li se kapitalizam kakvog poznajemo nastaviti u sadašnjem obliku - ili bi ga mogla čekati druga budućnost? 

Središnji izazov za vlade u 21. stoljeću bit će iznalaženje načina za uravnoteženje ovih dugoročnih koristi globalne trgovine s kratkoročnom štetom koju globalizacija može nanijeti lokalnim zajednicama pogođenim niskim plaćama ili nezaposlenošću. Gospodarstva se ne mogu potpuno odvojiti od zahtjeva demokratske većine koja traži posao, povoljan smještaj, obrazovanje, zdravstvo i čisti okoliš. Kao što pokazuju čileanski prosvjednici, žuti prsluci i Trumpist movements show, mnogi ljudi traže promjenu postojećeg sustava kako bi on odgovarao tim potrebama, a ne samo obogaćivao privatne interese.

Ukratko, moglo bi biti vrijeme za preispitivanje društvenog ugovora za kapitalizam, tako da on uključi sve šire interese izvan individualnih prava i sloboda. To nije nemoguće. Kapitalizam se prije razvijao, a ako se želi nastaviti u dugoročnijoj budućnosti, može se ponovno razviti.

Posljednjih godina pojavile su se razne ideje i prijedlozi čiji je cilj prepraviti društveni ugovor kapitalizma. Zajednička im je ideja da poduzećima trebaju raznovrsnije mjere uspjeha nego samo profit i rast. U poslu postoji "svjesni kapitalizam", inspiriran praksom takozvanih "etičkih" marki. U politici postoji "inkluzivni kapitalizam", koji zagovaraju i Engleska banka i Vatikan, koji zagovara iskorištavanje "kapitalizma za dobro". A u održivosti postoji ideja o "ekonomiji krafni", teoriji koju je predložila ekonomistica i autorica Kate Raworth, koja sugerira da je moguće ekonomski napredovati kao društvo zadržavajući pritom i unutar društvenih i planetarnih granica.

Zatim postoji model "Pet prijestolnica" koji je artikulirao Jonathan Porritt, autor: Kapitalizam kao da je svijet bitan. Porritt poziva na integraciju pet stupova ljudskog kapitala - prirodnog, ljudskog, društvenog, proizvedenog i financijskog kapitala - u postojeće ekonomske modele.

Prije više od tri desetljeća, Povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Brundtland napisalo je u knjizi "Naša zajednička budućnost" da postoji dovoljno dokaza da su društveni i okolišni utjecaji relevantni i da ih je potrebno uključiti u razvojne modele. Sada je očito da se ta pitanja moraju razmotriti i unutar društvenog ugovora koji podupire kapitalizam, kako bi on bio sveobuhvatniji, cjelovitiji i integriran s temeljnim ljudskim vrijednostima.

U konačnici, vrijedi se sjetiti da građani u kapitalističkoj, liberalnoj demokraciji nisu nemoćni. Zajedno mogu podržati tvrtke usklađene sa svojim uvjerenjima i neprestano zahtijevati nove zakone i politike koji transformiraju konkurentno okruženje korporacija kako bi poboljšali svoju praksu.

Kad je Adam Smith 1776. promatrao nastajući industrijski kapitalizam, nije mogao predvidjeti koliko će to promijeniti naša današnja društva. Stoga slijedi da bismo mogli biti slično slijepi za to kako bi kapitalizam mogao izgledati za još dva stoljeća. Međutim, to ne znači da se ne bismo trebali pitati kako bi se to u bliskoj budućnosti moglo razviti u nešto bolje. O tome ovisi budućnost kapitalizma i našeg planeta.

Matthew Wilburn King _ Why the next stage of capitalism is coming

Izvor: https://www.bbc.com/future/article/20210525-why-the-next-stage-of-capitalism-is-coming

subota, 14. kolovoza 2021.

Što možemo naučiti iz Banksyevih grafita

Banksy je pseudonim poznatog britanskog crtača grafita nepoznata identiteta. No, uz toliki  publicitet, mnogi misle kako bi morao postojati netko tko ga poznaje, no još takvog nisu našli. On je prava enigma i to je ono što fascinira.

Subverzivne političke poruke koje Banksy prenosi svojim šablonama i skulpturama mogu se pronaći na ulicama, zidovima i zgradama diljem svijeta, od Londona do New Yorka.

Zbog njegovih radova skidaju se čitava pročelja i zidovi, a na aukcijama se radovi prodaju za više milijuna funti.

Banksy je jednostavno izveo fantastičan PR trik. To je pseudo anonimnost. Hrani medijski apetit, i dok ne saznaju tko je on, neće odustati.

1. Banksyjeva Djevojčica s balonom je veoma prepoznatljivo umjetničko djelo. Izvorno djelo prikazuje mladu djevojku koja je zbog naleta vjetra izgubila balon u obliku srca. Na stubištu je ugraviran i mali citat koji kaže: "Uvijek postoji nada."...

2. Subjekt, za kojeg se čini da je umiješan u nerede, nosi rupčić i kapu unatrag te je prikazan naoružan buketom cvijeća umjesto molotovljevog koktela.

3. Ovu Banksyjevu matricu uklonio je Clacton Council nakon pritužbe na rasizam. Freska na kojoj je prikazana skupina golubova s transparentima protiv useljavanja smatrana je previše kontroverznom i otvorenom za mogućnosti pogrešnog tumačenja. Ili je samo pogodila u pravo mjesto.

4. Premda su mnogi mislili da je riječ o metenju pod tepih problema AIDS-a u Africi pokazalo se da je ovo portret sluškinje po imenu Leanne koja je Banksyu čistila sobu u motelu u Los Angelesu i koju je naslikao misleći kako su nekad samo najbogatiji mogli naručiti portrete. Kao jedan odgovor na odnose bogatih i siromašni.

5. Na slici je prikazan slikar umornog izgleda koji stoji pored naizgled naslikane riječi: "SLIJEDITE SVOJE SNOVE." S službeno ovjerenim "otkazom države".

6. Ovaj rad je jedno od najpoznatijih Banksyevih djela, pronađen je u Melbourneu u Australiji. Prikazan je beskućnik koji ne želi fizički novac, već traži stvarne, trajne društvene promjene.

7. Ovaj grafit prikazuje dijete koje gleda prema naprijed kao da ulazi u more, drugo dijete iza njega gleda preko ramena, a treće dijete u stražnjem dijelu čamca izgleda kao da se naslanja sa strane noseći kantu. Prijevod umjetničkog djela glasi: "Svi smo u istom čamcu." A to nije potrebno tumačiti.


Priredio: Nikola Dominis

Glad na Madagaskaru

(Credit: WFP/Tsiory Andriantsoarana)

Madagaskar je otočna država u Indijskom oceanu, odvojena Mozambičkim kanalom od jugoistočne Afrike. Istoimeni otok koji čini većinu državnog teritorija četvrti je po veličini u svijetu. Madagaskar se sastoji od tri veće zemljopisne cjeline: uske obalne nizine na istoku, gusto naseljene središnje visoravni i šire i brežuljkaste obalne nizine na zapadu. Zbog izolacije od ostatka svjetskog kopna na otoku živi oko 5% svih životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji, od kojih su 80% endemi. Madagaskar je naseljen prije oko 1500 godina, vjerojatno iz jugoistočne Azije. Europljani su u 16. stoljeću putujući u Indiju naišli na obalu Madagaskara i osnovali manje trgovačke postaje, a u to vrijeme i kasnije je bio poznat kao gnijezdo pirata. Bio je francuska kolonija sve dok nije 1960. izborio neovisnost. 2004. je brojao 17.501.871 stanovnika. Tako predivna zemlja, a tako teško pati.

Čelnik Svjetskog programa za hranu rekao je da više od milijun ljudi na jugu Madagaskara "maršira prema" gladovanju. Uzrok tome je najgora suša u zadnjih 40 godina. Svjetski program UN -a za hranu kaže da se akutna pothranjenost djece mlađe od pet godina gotovo udvostručila u posljednja četiri mjeseca u većini okruga na jugu. "Zaista ne možete zamisliti koliko je loše", rekao je David Beasley izvršni direktor Svjetskog programa Ujedinjenih naroda za hranu. Ljudi jedva nalaze dovoljno hrane za jelo, a mnogi umiru. "To je nešto što viđate u horor filmu", rekao je Beasley. „To su isključivo klimatske promjene; dolazila je suša za sušom za sušom." Ljudi prodaju zemlju i sve što imaju da bi kupili hranu. Beasley je rekao da je njegovoj agenciji potrebno 78,6 milijuna dolara kako bi 1,3 milijuna ljudi prošlo kroz mršavu sezonu. To jest kako bi 1,3 milijuna ljudi preživjelo!

Žalosno je da izvršni direktor Svjetskog programa Ujedinjenih naroda za hranu moli pišljivih 78,6 milijuna dolara od svijeta koji je u prošloj godini spiskao gotovo 2000 milijardi na vojne izdatke. Koji ne koriste nikome već samo donose patnju čovječanstvu.

https://sipri.org/

HRT vijesti o gladi na Madagaskaru


Priredio: N. Dominis
Izvori: www.voanews.com, www.theguardian.com, https://sipri.org/



utorak, 10. kolovoza 2021.

Ima li ovaj svijet budućnosti?


Možda se i prerijetko pitamo ima li ovakav svijet budućnosti. Ima li budućnosti svijet u kojem dnevno 30 000 ljudi umire od gladi, a taj svijet gleda i čini malo ili ništa. Ima li budućnosti svijet u kojem 800 000 000 ljudi nema pristupa pitkoj vodi. Doduše taj se svijet pobrinuo da se u UN-u voda proglasi osnovnim ljudskim pravom dakle jednoj desetini stanovništva na tom svijetu krše se osnovna ljudska prava. No ne samo to, nego neke zemlje već jesu (Australija), a neke razmišljaju (GBR, USA) o stavljanju vode na tržište, poput nafte i plina, što će u narednim godinama izazvati još više žednih u tom svijetu. Ima li budućnosti svijet u kojem najbogatije zemlje gomilaju cjepivo, a siromašne ga gotovo ni nemaju. Ima li budućnosti svijet u kojem djeca rade u rudnicima dijamanata, zlata i plemenitih metala i za to dobiju obrok, točno toliki da ih održi na životu dok netko u fraku zarađuje milijarde. Ima li budućnosti svijet u kojem djeca rade u tvornicama odjeće za pišljivi dolar dnevno. Ima li budućnosti svijet u kojem zabavljači i sportaši zarađuju milijun puta više od doktora ili profesora. Ima li budućnost svijet u kojem se kapital gomila kod sve manjeg broja ljudi, dok na drugoj strani sve više ljudi zapada u siromaštvo. Ima li budućnosti svijet u kojem se dobro izruguje, a zlo veliča. Ima li budućnosti svijet u kojem je ratna industrija jedna od najjačih gospodarskih grana. Ima li budućnosti svijet u kojem čovjek više ne nalazi svoj smisao u velikim pričama prošlosti nego misli da je samo inteligentna životinja. Ima li budućnosti svijet koji odobrava, dapače navija za ubijanje djece u utrobama mnogih djevojaka i žena. Ima li budućnosti svijet u kojem je nemoral postao nešto normalno, a moral nešto rijetko i čudno. Ima li budućnosti svijet gdje su visoke vrijednosti i ideale zamijenile sitne strasti. Ima li budućnosti svijet u kojem se priroda uništava i premda svi to znaju tek rijetki nešto i čine po tom pitanju.

Ima li budućnosti svijet koji će ovo nazvati populizmom, a neće se okrenuti sebi i upitati što mogu učiniti?

Abraham je za Sodomu zagovarao: Ako ima pedeset pravednih nećeš valjda i njih pobiti s nepravednicima. A ako ih je pet manje, a ako ih je samo trideset? Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset? Ili možda ako ih bude samo deset? Gospodin je obećao, ako ih nađe samo deset neće uništiti Sodomu i Gomoru. Znamo kako je završilo.

Imao bih snage još pitati Gospodina: Gospodine, ako bude samo jedan? Što mislite? Samo jedan Gospodine?

Uz sve što sam nabrojio ipak ostajem nepromjenjivi optimist, duboko vjerujem da se još uvijek sve može promijeniti. Više nije pitanje što će politika učiniti, oni neće učiniti ništa jer su stjecanje kapitala  i stalan rast gospodarstva u kontradikciji s pitanjem naše zdrave budućnosti, a da im je stalo već bi bili riješili i druge svjetske probleme. Uz to i ako EU ostvari ambiciozne planove uvođenja zelenih tehnologija mnoge su druge ogromne gospodarske sile još uvijek predaleko od toga, a kazaljka je na pet do dvanaest. 

Najvažnije i ključno je doći do čovjekova srca, svakog srca. Samo ljubav može mijenjati svijet, politike su nemoćne, ta pokazale su to stotine puta. Ljudsko srce izmijenjeno istinskim vrijednostima je jedino zbog čega još uvijek vjerujem u budućnost ovoga svijeta. Pitanje nije tko će promijeniti svijet, tko će promijeniti čovjekovo srce, pitanje je hoćemo li ja i ti promijeniti svoje srce?


N. Dominis

utorak, 3. kolovoza 2021.

HASTA SIEMPRE, COMANDANTE CHE GUEVARA


 Doviđenja, Comandante,

„Hasta la Victoria Siempre,“

(Zauvijek do konačne Pobjede)

znao si se zanositi,

znao si govoriti uzvišenim jezikom,

zar nisu tvoji ideali i naši,

nisi li se borio za malene,

za potlačene ovog svijeta,

ti si mislio da ti trebaju puške,

trebalo je mudrije, trebalo je mudrije.

 

Ali ni naša borba ne ide baš

i nas su kapitalisti potlačili,

umro je antiimperijalizam,

zamukli su zanesenjaci,

pomrli revolucionari.

 

Marksizam je zaboravljena priča,

komunizam potrošena ideja

i neka je, i neka je.

 

Ali hoćemo li, i ako da, kada

vidjeti takve borce

na svim stranama svijeta

što ustaju protiv nepravednog sistema,

kada će se roditi neki novi revolucionari,

nekih novih revolucija.

 

Kad će ustati mase i reći:

Kapitalizam može i bolje!

 

Doviđenja, Comandante...

 

Kada će se naši narodi osloboditi?

Znaš, i mi se tresemo od ljutnje na svaku nepravdu.

Znaš da će i naše revolucije biti pokrenute

zbog velikog osjećaja ljubavi.

 

Doviđenja, Comandante Che Guevara...

 

Umro si za ideale i ušao u legendu.

Baš kao što si rekao, ubili su samo čovjeka.

Dao Bog pa mi tako živjeli svoje ideale.

Ah kako u dokolici konzumerizma

zamire taj duh pravednosti u nama.

 

Ubijao si, da. Nije trebalo, nije trebalo.

Ali ako ima neki bonus za razloge,

ja bih ga uvažio.

 

Doviđenja, Comandante Che Guevara...

„Hasta la Victoria Siempre.“


N. Dominis

nedjelja, 1. kolovoza 2021.

Evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?


Znaš Gospodine kakve su naše želje, Ti znaš da bi te  htjeli vidjeti u zapaljenom grmu poput Abrahama ili te prepoznati u laganom lahoru poput Ilije, ili onako snažnog u plamenom vihoru kakav si išao pred Izraelcima u dane izlaska. Ali ti stojiš pred nama u maloj Hostiji, stojiš i gledaš svijet, vidiš ga onakvog kakav bi morao biti ali nije, još uvijek svijet nije Kraljevstvo Božje, ali evo nas Isuse, „pošalji nas“, sve smo spremni dati za tebe. Evo ti naši životi i ti od naših snova stvori čudesnu stvarnost, samo Ti to možeš, znam da možeš. Zato ti se danas stavljamo na raspolaganje, neka nas tvoj Duh Sveti vodi u čitavom našem životu, proslavi se gospodine po svojim slugama, obnovi nas, obnovi sve ljude i čitav ovaj naš svijet koji iščekuje spasenje, učini Gospodine sve novo, jer rekao si „ne spominjite se onog što je bilo, nit mislite na ono što je prošlo, evo, činim nešto novo; već nastaje. Zar ne opažate?“

N. Dominis

Istaknuto

Zašto sam pokrenuo blog "URBAN KATOLIK"

Urban katolik Ovaj blog pokrenuo sam s željom da se približim onim katolicima koji žele biti moderni, urbani i živjeti svetost u ovom ...