Poslanica Diognetu _ Ovih 10 stranica vrijedi pročitati



O poslanici Diognetu (Epistole pros Diogneton), tom biseru kršćanske starine, gotovo ni jedan starokršćanski pisac nije izgovorio ni riječi, a ne spominje se ni kroz srednji vijek. Znamo za njega iz jednog jedinog rukopisa iz XIII./XIV. stoljeća. Srećom nastalo je nekoliko prijepisa  tako da nije izbrisano sjećanje na ovo veliko djelo dok je gorjelo u požaru biblioteke u Strasbourgu za vrijeme francusko-pruskog rata, 24. kolovoza 1870.[1] Ima više pretpostavki o vremenu nastanka poslanice Diognetu. Od one da je falsifikat iz XVI. stoljeća do one da je nastalo 70. godine, danas je ipak prevladalo mišljenje da je djelo nastalo u II. stoljeću ili prvoj polovici III. stoljeća. „Diognet, kojemu je poslanica upravljena, bio je ugledan i naobražen poganin koji je želio biti informiran o kršćanstvu. To proizlazi iz samog teksta. Iznesena je hipoteza da bi taj Diognet mogao biti onaj Diognet koji je iz povijesti poznat kao učitelj Marka Aurelija (H. Lietzmann). To je moguće, ali ostaje samo hipoteza.“[2] Više od same povijesti djela koju su dakle neki, bezuspješno pokušavali osporiti, ovom djelu treba priznati ljepotu izražaja i oduševljenje kojim je pisano. Živahnost izraza i mistični zanos svakako dotiču bit kršćanske poruke tako da je djelo u svakom vremenu, tako i u današnjem, itekako aktualno kao smjerokaz i ideal kojem bi trebalo težiti kršćansko društvo. Posebnom ljepotom ističu se V., VI. i VII. poglavlje.
Čitav prijevod poslanice Diognetu pročitajte ili preuzmite OVDJE



[1] Usp. Tomislav J. Šagi-Bunić, Povijest kršćanske literature, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1976., str. 284
[2] Isto., str. 285

1 komentar:

  1. Pavao Madžarević
    1 december kl. 22:50 ·
    Prva nedjelja Došašća, C - 2.12.2018.
    Svako vrijeme crkvene godine je ozdravljujuće (spasonosno) vrijeme. Tu su predstavljene slike ljudske duše koje nas hoće dovesti u dodir s ozdravljujućim snagama naše duše. Mjesec prosinac obilježen je došašćem i Božićem. U došašću iščekujemo Isusov dolazak. U čekanju dolazimo u dodir s našom čežnjom. U došašću se i radi o tome da svoje neumjerene težnje ponovno pretvorimo u čežnju. U neumjerenoj težnji čeznemo za dobrim osjećajima, za sigurnošću, zaštićenošću, srećom. Ali mi to za čime čeznemo hoćemo imati odmah. To nas čini bolesnima. Ali izdržimo li svoju čežnju znajući da ju u konačnici može ispuniti samo Bog, neumjerena težnja gubi tada vlast nad nama. Na Božić se radi o tome da Bog silazi k nama. Mozart je u svome Credu (Vjerovanju) uvijek rado ponavljao riječ „descendit – sišao“. Za njega je očito tajna Božića bila u ovome: Bog je sišao k nama da bismo mi imali hrabrosti sići u našu vlastitu stvarnost, u kaos naših osjećaja – u vlastitu štalu, kako govori Carl Gustav Jung. Da bi sve u nama bilo obasjano božićnim svjetlom, i da bi Krist sve što je u nama skriveno, preobrazio i ozdravio svojom ljubavlju. Zato Vam, dragi prijatelji - gdje god bili - želim blagoslovljeno vrijeme došašća i Božića. Želim Vam da dođete u dodir sa svojom čežnjom koja vašu neumjerenu težnju preobrazuje. I želim Vam da Krist kao pravo sunce rasvijetli u Vama sve što je još u tami i da kao božansko dijete sve u Vama obnovi.

    Faustina Kowa ������������������Hval pametni ti austrijanski psihologi samo sebe lijecili ne hitlera ki je bija org austrijanac.BBL za dobar dan.��Mibismo sve najedanput zato ubolili da justo tako .Danasnjo evangelo opise da su dosli invalidi hendikep i dr krempfe se lijesiti Isusu imali festu Spasovo sa Bogom ,Carissimi felice giorno e Pace a tutti

    Dal Vangelo secondo Matteo 15,29-37

    In quel tempo, Gesù giunse presso il mare di Galilea e, salito sul monte, lì si fermò. Attorno a lui si radunò molta folla, recando con sé zoppi, storpi, ciechi, sordi e molti altri malati; li deposero ai suoi piedi, ed egli li guarì, tanto che la folla era piena di stupore nel vedere i muti che parlavano, gli storpi guariti, gli zoppi che camminavano e i ciechi che vedevano. E lodava il Dio d’Israele.

    OdgovoriIzbriši