Poslanica Diognetu _ Ovih 10 stranica vrijedi pročitati

O poslanici Diognetu (Epistole pros Diogneton), tom biseru kršćanske starine, gotovo ni jedan starokršćanski pisac nije izgovorio ni riječi, a ne spominje se ni kroz srednji vijek. Znamo za njega iz jednog jedinog rukopisa iz XIII./XIV. stoljeća. Srećom nastalo je nekoliko prijepisa  tako da nije izbrisano sjećanje na ovo veliko djelo dok je gorjelo u požaru biblioteke u Strasbourgu za vrijeme francusko-pruskog rata, 24. kolovoza 1870.[1] Ima više pretpostavki o vremenu nastanka poslanice Diognetu. Od one da je falsifikat iz XVI. stoljeća do one da je nastalo 70. godine, danas je ipak prevladalo mišljenje da je djelo nastalo u II. stoljeću ili prvoj polovici III. stoljeća. „Diognet, kojemu je poslanica upravljena, bio je ugledan i naobražen poganin koji je želio biti informiran o kršćanstvu. To proizlazi iz samog teksta. Iznesena je hipoteza da bi taj Diognet mogao biti onaj Diognet koji je iz povijesti poznat kao učitelj Marka Aurelija (H. Lietzmann). To je moguće, ali ostaje samo hipoteza.“[2] Više od same povijesti djela koju su dakle neki, bezuspješno pokušavali osporiti, ovom djelu treba priznati ljepotu izražaja i oduševljenje kojim je pisano. Živahnost izraza i mistični zanos svakako dotiču bit kršćanske poruke tako da je djelo u svakom vremenu, tako i u današnjem, itekako aktualno kao smjerokaz i ideal kojem bi trebalo težiti kršćansko društvo. Posebnom ljepotom ističu se V., VI. i VII. poglavlje.

Čitav prijevod poslanice Diognetu pročitajte ili preuzmite OVDJE

---

[1] Usp. Tomislav J. Šagi-Bunić, Povijest kršćanske literature, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1976., str. 284

[2] Isto., str. 285