MEDIJI U SLUŽBI EVANGELIZACIJE
Internet
i njegove mogućnosti
Nikola Dominis
Uvod:
S
ne malim iznenađenjem pišem ovaj rad. Ja koji sam prije nepunih sedam godina
bio potpuno drugom misaonom konceptu, nisam ni pomišljao da bih ikada mogao doći
u situaciju da svjedočim o Evanđelju, ili još nevjerojatnije da izlažem o
Evanđelju i evangelizaciji, ali Gospodin je znao bolje od mene i dao mi je
milost da u jednom trenutku sam budem evangeliziran i od tada se moja životna
priča razvija u ovom pravcu.
U
prvom dijelu rada želja mi je iznijeti što je to evangelizacija, važnost
evangelizacije za Crkvu općenito, a onda i za Crkvu u Hrvatskoj služeći se u
prvom redu Biblijskim ulomcima, Apostolskim
nagovorom o evangelizaciji u suvremenom svijetu pape Pavla VI. – Evangelii nuntiandi, i drugim prikladnim
dokumentima Crkve, knjigama i člancima koji dolaze u dodir s temom.
U
drugom dijelu iznijeti ću podatke o nastanku medija općenito, a onda i
interneta te ulozi medija i interneta u današnjem društvu. Iznijeti ću i svoje
mišljenje o mogućem razvoju interneta i smjeru prema kojem se taj razvoj može
kretati. Te donijeti prikaz broja korisnika interneta.
U
trećem ću pokušati povezati to dvoje. Iznijeti ću razloge za neophodnost medija
u evangelizaciji 21. st. i izvanrednu prikladnost interneta, te moguće načine
kako poruku Evanđelja učiniti zanimljivom i primamljivom današnjem čovjeku,
čovjeku glatkih ekrana i elektronski spretnom, ali duhovno često pospanom i
nezainteresiranom.
1. EvangelizacijaOVDJE možete kupiti knjige N. Dominisa
Kad
Isus veli – „…Treba da navješćujem Evanđelje o Kraljevstvu Božjem. Ta za to sam
poslan. (Mk 1, 43)“ – On u jednu rečenicu sažima svu bit svoga poslanja. I ne
može se reći da On, npr. dok je ozdravljao gubavce ili jeo s carinicima nije
naviještao Kraljevstvo Božje. On je zato poslan i sav Njegov život na Zemlji
mora se promatrati u kontekstu evangelizacije. Ali
„Krist zapovijeda Apostolima i njihovim suradnicima neka „uče sve narode (Mt 28,19)“,
da budu svjetlo svijeta (Mt 5, 14)“ i da navještaju Radosnu vijest na svim
mjestima i u svim vremenima.“[1]
I „Crkva to znade.
(Reći će papa Pavao VI.) Ona je duboko svjesna da se te Spasiteljeva riječ, („Treba
da navješćujem Evanđelje…“) posvema na nju odnose. Ona dragovoljno dodaje sa
sv. Pavlom: »Jer, što navješćujem Evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi
je. Doista, jao meni ako Evanđelje ne navješćujem! (1 Kor 9,16)«“[2] Ona „postoji da
bi evangelizirala“.[3]
U
evangelizaciji postoji više etapa, na samom početku duhovnog procesa evangelizirane
osobe stoji obraćenje u smislu prihvaćanja Boga i odbacivanja grijeha. To je kamen temeljac, početak.
Evangelizacija se ne treba shvatiti samo kao naviještaj, već kao proces, koji
za cilj ima prvotno taj zaokret u kojem se događa preobražavanje čovjeka,
zajednice i same stvarnosti, a onda treba krenuti ka „savršenosti (Ef 4, 13)“[4], pozvani smo na
savršenost (Usp. Mt 5, 48). Pošavši od te činjenice premda svjesni da je svim kršćanima
također potrebno trajno obraćenje ipak moramo gledati šire od samog kruga naše
zajednice, župe, molitvene grupe i sl. skupina. „Pozvani smo da iziđemo iz
vlastite udobnosti i da imamo hrabrosti poći na sve periferije koje trebaju
svjetlo evanđelja.“[5] Pierre Hadot će reći da „jedan od najsnažnijih
pokretača na obraćenje leži u privlačnosti koju vrši prihvatna zajednica,
ozračjem milosrđa i karizme koja u njoj može vladati.“[6] Iz tog razloga je
kršćanstvo na samom početku tako brzo raslo. „Svaki bi dan jednodušno i
postojano hrlili u Hram, u kućama bi lomili kruh te u radosti i prostodušnosti
srca zajednički uzimali hranu hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda.
Gospodin je pak danomice zajednici pridruživao spasenike. (Dj 2, 46-47)“ Zato karizmatici
i karizmatska zajednica (koja je i daleko najveća
skupina unutar katoličke Crkve sa preko 100 milijuna članova[7], a neke
procjene idu čak i 160 milijuna), ili zajednice okupljene
oko velikih svetišta ili općenito zajednice posvećene Gospi i neokatekumenski
put privlače tako mnogo ljudi, zato mnogi vole sv. Majku Tereziju i svetog
Franju Asiškog i mnoge druge svetice i svece jer se među takvim ljudima, s
takvim svjedočanstvima može osjetiti nešto božanskog na zemlji, tu je
Kraljevstvo opipljivo.
Nadalje,
Isus veli, „On me posla blagovjesnikom biti siromasima. (Lk 4, 18)“ To je,
dakle, prva skupina kojoj Crkva naviješta. Elitna Crkva, ona koja bi isključila
siromahe, ne bi bila Kristova. Siromasima donijeti radost Riječi, objaviti im
blagu vijest, onima što ništa nemaju donijeti nadu i obogatiti ih spoznajom da
su ljubljeni više od ikog i, naravno, podijeliti s njima ono što posjedujemo,
jer djelima se pokazuje vjera. To je prvi, istinski navještaj Evanđelja Isusa
Krista. I papa Franjo kao apsolutni prioritet stavlja „izlaženje iz sebe prema
bratu“[8]. U svakom slučaju
istinska evangelizacija u nijednom slučaju ne smije isključiti Jakovljevu
poslanicu, jer materijalno milosrđe prema potrebitima jedan je od temelja
kršćanstva, a time i navještaja. „Dakle, i navještaj i kršćansko iskustvo idu
za tim da imaju socijalne posljedice.“[9] No ima siromaha i
na mnogim drugim područjima – gdje fali ljubavi, gdje fali mira, gdje fali
razumijevanja i životnog smisla – tu su također ljudi siromašni i potrebni su
da im se navijesti Kraljevstvo Božje, no njih treba obogati Duhom.
„Putem
propovijedajte: Približilo se kraljevstvo nebesko. (Mt 10, 7)“ Mogu i sam
posvjedočiti kako izgleda ulična evangelizacija. Prošlog sam ljeta sudjelovao
na „Ultra evangelizaciji“, tj. evangelizaciji na Ultra Europe festivalu koji se
održavao od 14. do 16. srpnja na stadionu Poljud. Prvo što smo svi tamo
primijetili jest da su mladi otvoreni i potreban je netko tko će im
posvjedočiti, snažno, jednostavno, jasno, kratko i s uvjerenjem. Potreban im je
netko tko će reći da ih Bog ljubi i čeka. Bilo je smijeha, suza, obraćenja, svjedočanstava,
oduševljenja, malotko od tih mladih je ostao ravnodušan. Možda najdirljiviji
trenutci su bili kad bi molili zajedno, nitko od njih nije očekivao to na ovom
mjestu. U tim milosnim trenutcima osjetno je bilo da Duh Sveti djeluje preko nas.
S obzirom na prostor, misleći na ambijent u kojem se odvijala mogu reći da je
evangelizacija bila iznimno uspješna. Možda su neki od vas kasnije čitali svjedočanstva sudionika. Nekoliko dana je to bila jedna od čitanijih
vijesti u medijima, kasnije ćemo nešto više reći o tome kako su kad se dobro
iskomuniciraju te životne situacije na terenu i svjedočanstva zanimljive
čitaocima i kako mogu zauzeti podosta medijskog prostora.
Koliko je
evangelizacija važna za kršćanstvo pokazuje i činjenica da Biblija na grčkom
poznaje 36 sinonima za evangelizaciju.[10] No od Tridentskog
do II. Vatikanskog sabora sam izraz je gotovo potpuno iščeznuo, nećemo ulaziti
u razloge, pa se u stalnu uporabu vraća tek u dvadesetom stoljeću, a na samom
II. Vatikanskom saboru riječ Evanđelje se spominje 157 puta, evangelizacija 31,
a evangelizirati 18 puta, za razliku od I. Vatikanskog gdje se spominje samo
riječ Evanđelje i to jedanput.[11]
2. Mediji – Internet
2.1 Nastanak medija
Nastanak novih
medija uvijek je bio povezan s promjenama u kulturi. Do otkrića prvog medija –
pisma – informacije i svi važni podaci su se prenosili usmenim putem, pa bi se i čovjek mogao smatrati u širem smislu
nekom vrstom medija, no pismo kao prvi jasno definirani
medij datira u IV. tisućljeće prije Krista u civilizacijama Mezopotamije. U
vrijeme nastanka Crkve ona preuzima sva sredstva poznata grčko-rimskoj
civilizaciji, nije se libila preuzeti i plovne i kopnene putove za koje sveti Augustin
i Dante tvrde da ih je Bog pripravio radi bržeg širenja kršćanstva.[12]
U srednjem vijeku
Crkva je bila jedini pokretač kulture i znanosti. „Ona je poticala i
nadahnjivala razvoj filozofije, teologije, figurativnih umjetnosti, sakralne
arhitekture, glazbe, obrta. Jednom riječju, vodila je glavnu riječ i bila
glavna promicateljica i inspiratorica na svim područjima društvenih medija i
sveukupnog života.“[13] Sve je to dovelo
do pojave sveučilišta no Crkva iz prvotnog neshvaćanja u osobi Tome Akvinskog i
drugih velikih umova opet prednjači i na tom području. Nakon toga započinje
proces sekularizacije no „Crkva zadržava utjecaj nad tradicionalnim sredstvima
društvene komunikacije (umjetnost, arhitektura, kiparstvo, glazba itd.)“[14]. Pojavljuje se
tisak i tada tiskovine postaju prvi mass
media. Crkva prihvaća i tisak, dapače koristi se njime dosta uspješno, isto
se dogodilo i s radiom, filmom, kinom u pojedinim situacijama, televizijom te
se na drugom Vatikanskom saboru, dekretom Inter
mirifica, događa konačno okretanje prema svijetu u dijalogu u kojem se
važnu ulogu daje medijima. Sada je samo pitanje koliko će se Crkva u budućnosti
uspješno snalaziti na tom planu.
2.2 Nastanak interneta
Sve je započelo u
listopadu
1969. kad je student Charley Kline, sa
sveučilišta u Los Angeles-u u Kaliforniji (UCLA), poslao jednostavan „paket“
računalu koje se nalazilo na Stanforskom institutu za istraživanja oko 480 km
sjeverno. Internet je ustvari velika
računalna mreža koja povezuje male mreže (njih oko 45000) međusobno. Tim
Berners-Lee, osnivač WWW konzorcija, ovako je opisao internet: „To je pomalo
poput razglednice s jednostavnom adresom na njemu. Ako postavite ispravnu
adresu na paket i date ga bilo kojem računalu koje je povezano kao dio mreže,
svako računalo će shvatiti kojom će ga linijom poslati na određenu destinaciju.
To je ono što Internet radi. On isporučuje pakete – u trenutku bilo gdje u svijetu.“[15]
Shvativši važnost
razvijanja ovog projekta rad na njemu preuzima Američko ministarstvo obrane. Nazvano ARPANET po znanstveno-istraživačkom timu ARPA
(engl. Advanced Research Projects Agency)
koji ga je razvio. Ta mreža je povezivala više američkih sveučilišta. 1971. oko 30-ak sveučilišta je uključeno u mrežu a 72. je svjetlo
dana ugledala prva aplikacija za slanje elektroničke pošte, a osmislio ju je računalni znanstvenik Ray Tomlinson. 1984.
godine umreženo je bilo oko 1000 računala. Iste godine je u mrežu uključena
prva vanjska institucija i slijedio je rapidni rast broja korisnika mreže. 1987.
taj broj je prešao 10 000, a 1989. 100 000. Iste godine prof. Tim Berners-Lee predstavio
je novi sustav koji je koristio poveznice i user-friendly
grafičko sučelje. Broj korisnika nastavlja rasti tako da danas internet koristi
54% svjetske populacije.
Još ću se osvrnuti na mogući razvoj interneta.
Premda Internet danas nije jedini izvor informacija, a vjerojatno nikada neće
ni biti, on ima izvanredne mogućnosti da postane sve utjecajniji. Razvoj
interneta može doseći neslućene razine, sve do ukidanja npr. politike, sve
administracije, novca, sve to jednom može postati virtualno, možemo se čak
izraziti da već ima tendenciju postati virtualno. Svi već pričaju o
kriptovalutama. Venezuela je nedavno izdala 100 milijuna jedinica nove
kriptovalute Petro kojeg će svaka jedinica vrijediti barel nafte. Švedska,
Estonija i Singapur također su odlučile oformiti vlastite digitalne valute.
Društvene mreže čine čuda na području društvene kohezije, svijet postaje sve
manji, ljudi sve dostupniji. Čitav jedan svijet nosimo u džepu, jesmo li toga
svjesni? Da li ste svjesni da je vama u ovom sadašnjem trenutku dostupno više
podataka koje možete saznati nego ih je saznalo čitavo čovječanstvo zajedno od
početka povijesti do razvoja interneta. Tu je sakupljeno gotovo svo znanje
svijeta, makar u mnogim slučajevima površno svejedno je Internet najveća baza
podataka koja je ikada postojala i vjerojatno će to i ostati. Tu je nevjerojatno mnoštvo raznolikih
mogućnosti, mnoštvo korisnih stvari, no iznimno ga je važno, dapače neophodno, koristiti
na ispravan način.
Noam Chomsky je u knjizi Sustavi moći
iznio zanimljivu priču kako ga mnogi mladi kontaktiraju. Uglavnom su to mailovi
tipa – „Ne sviđa mi se smjer u kojem se razvija svijet. (…) Što da učinim?“ – i
slično. On odgovara kako nema općenitog odgovora, ima puno faktora koji utječu
„ali vjerojatno ste – veli – u određenoj mjeri povlašteni. Jer mi inače ne
biste pisali posredstvom interneta. To već znači da su vam pružene mnoge
mogućnosti.“[16] Prosječan čovjek nije ni svjestan
koliko daleko već danas sežu mogućnosti interneta.
Kad vidimo podatke o
broju korisnika postati će nam jasnije kolika je njegova moć. A moramo uzeti i
u obzir i to da je Internet, za razliku od drugih medija sada već stalno 24/7
uz čovjeka. Tome u prilog ide činjenica da je u 2016. godini broj korisnika
mobilnog interneta prestigao broj korisnika koji se na internet spajaju preko
računala.
Pregled rasta broja korisnika
interneta od nastanka do danas:
Ø 1969.
godine – 4
Ø 1971.
godine – 30
Ø 1987.
godine – 10 000
Ø 1989.
godina – 100 000
Ø 1991.
godine – 33 zemlje s 700 000 računala
Ø 1992.
godine – 49 zemalja s 1 200 000 računala
Ø 1993.
godine – 59 zemalja s 2 000 000 računala.
Ø 2000.
godine – oko 400 000 000 korisnika
Ø 2010.
godine – oko 2 000 000 000
Ø 2018.
godine – oko 4 150 000 000 tj. 54,4% svjetskog stanovništva.
Europa je u 2018. godinu ušla s oko
705 000 000 korisnika interneta što je 85%.
Sjeverna Amerika s oko 345 600 000
što je 95% ukupnog stanovništva.
U Hrvatsku je internet došao 17.
studenog 1992., CARNet, a povezivao je svega nekoliko sveučilišta da bi 25 god.
kasnije, sredinom 2017. Hrvatska brojila oko 3 130 000 korisnika što je 74%
stanovništva. [17]
3. Mediji u službi evangelizacije
OVDJE možete kupiti knjige N. Dominisa
Najčešće religiozno
pitanje upisano u Google tražilici u Americi 2016. je:
Ø Kako
moliti?
Među 10 najčitanijih
postova na Bitno.net-u 2017. četiri imaju veze s molitvom. A najčitaniji je s 131
460 klikova članak:
Ø Ovo
je 12 prekrasnih biblijskih imena koja možete dati svojim djevojčicama.[18]
Zanimljivo
je da nijedan od tih dvanaest nije teorijski članak. Ovdje ne želim reći da
takvi članci nisu potrebni, dapače neophodni su za razvoj i tumačenje teoloških
tema ali u evangelizaciji nisu toliko korisni. Možete teoretski izvrsno ljudima
pojasniti što je to molitva, ali dok ne počnu moliti, ili vi s njima, oni neće
znati što je to ustvari. Zato ne čudi da su prvih
dvanaest postova na Bitno.net-u molitve, svjedočanstva, situacije iz stvarnog
života. To je važna i korisna informacija za urednike katoličkih portala. Jednostavno
mogu vidjeti što ljudi traže i ići više u tom pravcu, no to nije dovoljno za
evangelizaciju.
Evangelizacija osim ozbiljnog
istraživanja, i otvorenosti inicijativama Duha Svetoga, traži i inventivnost. Potrebno je otkrivati nove kanale, nove načine
pristupa prema modernom čovjeku koji traži. Neka istraživanja tvrde
da su 80% svih prenesenih informacija u mozgu vizualne naravi. To bi značilo da
je iznimno važan vizualni identitet stranice, bloga, aplikacije. No ni to nije
dovoljno za evangelizaciju.
Ako
se ikada uspije ostvariti ideal kraljevstva Božjeg na globalnoj razini (ne mislim na drugi Kristov dolazak već na ono Kraljevstvo
koje nam je navješteno da je već među nama) ta mega-evangelizacija neće se
moći izvesti drugačije doli u suradnji s medijima. To nije
neostvarivo ali to ipak manje ovisi o mogućnostima tehnologije, a više o
kršćanima. Zašto su knjige svetog Augustina preživjele ovih 1600. godina, zašto
nas oduševljavaju i danas, ne samo stoga što je bio genijalac, ne ni samo zato što
su tako opširne i teološki, filozofski i povijesno vrijedne, nego vjerodostojne
su za teologiju i duhovnost jer ih je pisao svetac, jedan od najvećih, obraćenik.
Zato ne čudi da je od svih njegovih knjiga najčitanija Ispovijesti,
jednostavno, a velebno svjedočanstvo jednog velikog obraćenja. Stoga ne čudi ni
uspjeh svetog Franje Asiškog pred kraj srednjeg vijeka. On je oduševio svijet
svojom jednostavnošću, malenošću, slobodom od materijalnog i iznimnom svetošću,
do danas je milijune priveo Crkvi, a za sebe je tvrdio da je neuk i neznalica.
Ili ljubav prema Bogu koju možete doživjeti zajedno s Malom Terezijom od
Djeteta Isusa čitajući njenu autobiografiju Povijest jedne duše. Ona je učinila
na planu evangelizacije iz svoje karmelske ćelije možda daleko više nego neki
misionari koji su i čitav svijet preplovili. Karmelićanka je, a postala je
zaštitnica misionara, zbog srca koje je težilo ići na sve četiri strane svijeta
evangelizirati. To je jednostavno milost da su takvi ljudi postojali i da ih
može opet biti. I na to nas, opet se osvrćem na njega, upućuju riječi svetog
Franje Asiškog koji bi nam dobacio: Lako je gledati svece i ono što su činili,
pa pričati o njima i na taj način pridobivati hvalu i čast[19], no dodao bih, treba se okušati. Svecem se
postaje vlastitim odabirom, ne bez milosti, no naglašavam, vlastitim odabirom.
Kada to učinimo onda imamo o čemu suvislo pričati, argumentirano vlastitim
iskustvom vaše svjedočanstvo može postati magnet. Tada možemo iznijeti ono „što
bijaše od početka, što smo čuli, što smo vidjeli očima svojim, što razmotrismo
i ruke naše opipaše o Riječi, Životu… (1 Iv 1, 1)“ – to možemo naviještati, ono
što smo duboko proživjeli dopustivši da sami budemo evangelizirani. To donosi
promjenu, to oduševljava i privlači, tada će ono što se govori i piše vrijediti
više.
Molitva je također neophodna,
slavljenje, zagovorna molitva, prošnje i treba biti otvoren Duhu Svetom. Možda
nisu svi na to pozvani ali treba se naći onih koji će izaći i među one koji još
nisu Kristovi, to izvrsno rade Franjevci od obnove u
Americi i u svojim misijama po svijetu. Ima još mnoštvo sličnih primjera
pojedinaca i skupina. Potrebni su oni koji će poput Pavla biti svima sve da pošto poto neke spase (Usp. 1Kor, 9, 22),
jer i Krist je našao samaritanku na zdencu i govorio s njom, premda nije smio
po židovskom običaju. Kad je našao Zakeja otišao je među njegove i ručao s
njima, a nije smio. Svakako je važna bliskost sa svojim
zajednicama i da budemo spremni darovati im svoje vrijeme, ali moramo se
ohrabriti i izići izvan, širiti krug. Crkva nije uniformirana zajednica, ali
iznimno je važno uvijek paziti na čistoću nauka, ne ići dalje no što je Isus
išao. Ako se takva klima u zajednici ispravno iskomunicira rezultati će se
zasigurno pojaviti. A ukoliko se to prenese na veće
skupine i medijima će postati zanimljivo i tu se vraćam na Ultra evangelizaciju
koja je zainteresirala hrvatsku javnost. Što je to toliko zanimljivo kod tih 20-ak
ljudi koji su išli na veliki razvikani party naviještati Evanđelje Isusa
Krista? Upravo to! To što su se odvažili otići i na alternativan način
posvjedočiti ono u što vjeruju. Nemojmo se bojati biti drugačiji unutar
kršćanskih zajednica. Potrebno je osvajati sva područja tom evanđeoskom,
univerzalnom porukom radosti.
Dakle,
treba djelovati, pisati, propovijedati, karitativno djelovati, svatko se mora
naći u nečemu što mu najviše odgovara (jedino je prije spomenuta otvorenost i svetost života pridržana svima). A onda je važno to jasno medijski
iskomunicirati. Ovo nije vrijeme skrovitih svetaca, onih koji bi zbog
poniznosti i skrovitosti žrtvovali evangelizaciju! Traže se svjedoci! U džepu
imate link koji vas povezuje s 4 000 000 000 ljudi. Jasno je da nećete doprijeti
do svih, ali milijuni takvih to mogu. Svakom je gradu potrebno 20 istinskih svetaca poput Franje, Male
Terezije, Majke Terezije, a svakom selu 2 i brzo će kršćanstvo postati in.
Zaključak
Crkva zna što znači evangelizirati.
Mnogi Crkveni dokumenti stalno i uporno pozivaju na evangelizaciju, kako to da
se ona još uvijek nije dogodila na globalnoj razini. Sa zapada, posebno
europskog stižu nam samo porazni rezultati sve izgleda kao da poruka Evanđelja
blijedi, a Crkva se smanjuje. Razlozi su mnogobrojni, ali duboko sam uvjeren da
se to može izmijeniti, samo dopustimo da budemo evangelizirani. Življeno
Evanđelje mora privlačiti, ako nije privlačno znači da u nečem griješimo, kad
to uvidimo to i promijenimo, i naš kršćanski život postati će zanimljiv. Životi
svetaca uvijek su izazov, zašto vi ne biste bili sveti? Tada će iz radosti
mnogih svetačkih života izrasti široka i sveobuhvatna evangelizacija. To je
poslanje svih kršćana. Ovo je vrijeme nade.
Sadržaj
Uvod:
1. Evangelizacija
2. Mediji – Internet
2.1 Nastanak medija
2.2 Nastanak
interneta
3. Mediji u službi
evangelizacije
[1] Papinska
komisija za sredstva društvenog priopćavanja, Comunio et progressio, Pastoral instruction, 126.
[2] Papa
Pavao VI., Evangelii nuntiandi, 14
[3] Isto. 14
[4] Dok svi
ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena,
do mjere uzrasta punine Kristove. (Ef 4, 13)
[5] Papa Franjo, Evangelii
gaudium, 20
[6] Pierre
Hadot, Duhovne vježbe i antička
filozofija, Sandorf, Zagreb, 2013., str. 177
[7] Petar Jurčević,
www.obnovauduhu.com, (24. 3. 2018.)
[8]
Benedikt XVI., Intima Ecclesiae natura,
996
[9] Papa
Franjo, Evangelii gaudium, 180
[10]
Anton Bozanić, Evangelizacija i Nova
evangelizacija, (u fusnoti 1), Obnovljeni život, 53. (1998.) 2, str. 142
[11]
Usp. Isto., str. 142
[12]
Usp Ivan Devčić, Crkva
i svijet medija: put od nepovjerenja..., Riječki teološki časopis, 14., (2006.),
1, str. 7
[13]
Ivan Devčić, Crkva i svijet medija: put od nepovjerenja..., Riječki teološki
časopis, 14., (2006.), 1, str. 8
[14]
Isto., str. 9
[15]
Ricco Villanueva Siasoco, From a simple
300-mile transmission to a global network in cyberspace, https://www.infoplease.com/history-internet, (4. 3. 2018.)
[16]
Noam Chomsky, Sustavi Moći, (razgovor vodio David Barsamian), Ljevak, Zagreb,
2013., str. 153
[17]
Podaci s www.internetworldstats.com,
(15. 3. 2018.)
[18]
Podaci s www.bitno.net, (15. 3. 2018.)
[19]
Usp. Sv. Franjo Asiški, 6. Opomena
Nema komentara:
Objavi komentar