Iako nam sam Bog trči u susret da nas nađe i dovede nas kući, mi moramo ne samo priznati da smo izgubljeni, već također biti pripravni da budemo pronađeni i vraćeni kući. (...) Čini se da su ruke koje dodiruju ramena povratnika instrumenti očeva unutarnjeg oka. Gotovo slijepi otac vidi nadaleko i naširoko. Njegov pogled je pogled vječnosti, pogled koji obuhvaća cijelo čovječanstvo. To je pogled koji razumije izgubljenost muškaraca i žena svih vremena i mjesta, koji u beskrajnom milosrđu poznaje trpljenje onih koji su odlučili napustiti dom i koji su isplakali ocean suza, zarobljeni tjeskobom i agonijom. Očevo srce gori od neizmjerne želje da svoju djecu dovede kući. O kako bi im rado progovorio da ih upozori na brojne opasnosti koje im prijete i da ih uvjeri da samo kod kuće mogu naći ono što posvuda traže. Kako bi ih rado svojim očinskim autoritetom doveo natrag i privio ih k sebi da se ne ozljede! Ali njegova je ljubav prevelika da bi tako postupila. Ona ne može prisiliti, primorati, gurati ili vući. Ona nudi slobodu da odbacimo tu ljubav ili da zauzvrat ljubimo...
Skraćenu knjigu možete pročitati ili preuzesti OVDJE
Nema komentara:
Objavi komentar