Život čijeg djeteta više vrijedi?

Čitav sustav kakav danas poznajemo je duboko nepravedan. Globalizam, oko kojeg se sve vrti, nas ujedinjava ali nas ne čini braćom. (Fratelli tutti 12) Nadahnut sv. Franjom Asiškim papa nam nudi život s okusom Evanđelja koji se sastoji u ljubavi prema drugome kao prema bratu, čak i ako je on daleko. (Ft 1) Ima dobrih ljudi u svijetu i to je jedini razlog da je svijet još uvijek živ. (Usp. Tonči Matulić) Ali svijet hitno treba još više dobrih ljudi. Ne moraju to biti samo političari mada se svi nadamo da će među njima izrasti neka veličina koja će početi gledati na svijet drugačijim očima u kojima se ne vrte euri ili dolari kako ljubitelje novca prikazuju u crtanim filmovima. Mora se dogoditi transformacija svih ljudskih bića barem malo prema boljem. Već bi tada svijet izgledao mnogo bolje nego danas.

Teško je pitanje, koje sam izabrao kao naslov ovog kratkog ali sudbonosnog teksta. ŽIVOT ČIJEG DJETETA VIŠE VRIJEDI? Upitajmo se to jednom. Pogledaj kako nas je pandemija razjedinila. Amerika i Engleska su zgrabile sva moguća cjepiva, Europa je doduše još i bila solidarna pa je na neki način ostala sjedinjena ali pita li se itko kako preživljavaju države trećeg svijeta. To nije aktualna tema u medijima jer imamo svojih problema ali čiji život vrijedi više?

Djeca umiru od gladi diljem Južnog Sudana i Jemena. Milijuni djece su akutno pothranjena. Danas govoriti o demokraciji, pravdi, pravu na globalnoj razini sasvim je promašeno. Globalizam mjesto kohezije donosi još moći moćnima i još više bijede slabima. Tisuće migranata pokušava se domoći zemalja u kojima misle dobiti dostojanstvo, a nailaze na grubo odbacivanje. Jedini od velikana čiji se glas izdiže iznad svih onih slugu kapitala i nazovi političara jeste glas pape Franje. Papa nam pruža put: Put je bliskost i kultura susreta. (Ft 30) A da bi mogli djelovati u prvom redu pozvani smo preispitati svoj način života, svoje odnose, organizaciju svojih društava i smisao svog postojanja (Ft 33).

Čuje li itko, djeca umiru! Pod šatorima nekih drugih kontinenata iz dana u dan umire mnoštvo gladnih. Na migrantskim rutama tisuće ljudi dnevno riskira svoje živote da bi ušli u Europu ili SAD. A zar nas zbilja ne peče pitanje: ŽIVOT ČIJEG DJETETA VIŠE VRIJEDI? Možemo očekivati čovjeka koji će se pojaviti u politici i koji će se izdići iznad sitnih interesa svoje zemlje i reći jednom zauvijek da živimo na istoj Zemlji, u istom svijetu, i da su životi sve djece jednako vrijedni. Ali prije toga potrebno je da mali ljudi na zapadu (u koji i mi spadamo) budu spremni odvojiti od sebe za pomoć drugima. To bi bila samo prva pomoć. A, kako veli Papa, mir ćemo imati tek kad za svakoga budu osigurani zemlja, dom i posao (Ft 127). Za svakog čovjeka na svijetu jer svatko zavrjeđuje jednako dostojanstvo i siguran život. ŽIVOT SVAKOG DJETETA JEDNAKO VRIJEDI. Počnimo danas misliti na druge, ma kako daleko živjeli.

*********

U ime Boga koji je stvorio sva ljudska bića jednakima u pravima, dužnostima i dostojanstvu pozvavši ih da žive zajedno kao sestre i braća, da nastanjuju zemlju i pronose njome vrednote dobra, ljubavi i mira;

U ime nevine ljudske duše kojoj je Bog zabranio ubiti, tvrdeći da onaj tko ubije osobu zapravo kao da je ubio cijelo čovječanstvo i tko god je spasi kao da je spasio cijelo čovječanstvo;

U ime siromašnih, jadnih, potrebitih i marginaliziranih, za koje nam je Bog zapovjedio da im pomažemo, obvezujući time sve ljude, osobito svakog dobrostojećeg i bogatog čovjeka;

U ime siročadi, udovica, izbjeglica i onih koji su prognani iz svojih domova i zemalja, u ime svih žrtava ratova, progona i nepravdi, u ime slabih, onih koji žive u strahu, ratnih zarobljenika i zlostavljanih bilo gdje u svijetu, bez razlike;

U ime naroda koji su izgubili sigurnost, mir i mogućnost zajedničkog života, postajući žrtve razaranja, tragedija i ratova;

U ime ljudskog bratstva koje obuhvaća sve ljude, te ih ujedinjuje i čini jednakima;

U ime ovog bratstva razorenog politikom ekstremizma i podjela, te sustavima nezasitne zarade i tendencijama ideologija mržnje koje manipuliraju djelovanjem i budućnošću ljudi;

U ime slobode koju je Bog dao svim ljudskim bićima, stvarajući ih slobodnima i razlikujući ih po tom daru (od drugih stvorenja);

U ime pravde i milosrđa, temelja napretka i ugaonog kamena vjere;

U ime svih ljudi dobre volje prisutnih u svakom kutku zemlje;

U ime Boga i svega navedenoga, prihvaćamo usvajanje kulture dijaloga kao puta, zajedničke suradnje kao kodeksa ponašanja, uzajamnog razumijevanja kao metode i kriterija. (Ft 285)

N. Dominis

Južni Sudan umire - više od 3,7 milijuna djece je akutno pothranjeno

Država Južni Sudan, u kojoj najveći dio stanovništva čine kršćani (katolici), jedna je od najmlađih država na svijetu: neovisnost je izborila 2011. godine. Nedavna prošlost ovog naroda puna je krvi i trauma, a pošast rata i danas, nažalost, hara zemljom. Zbog ratnih sukoba mnogi su iselili, dio usjeva je uništen, a veći dio obradivih površina nije ni obrađen/posijan. U zemlji od 11,3 milijuna ljudi strahuje se da će čak 8,3 milijuna biti potrebno tuđe pomoći. To je rekordan broj gladnih za tu zemlji. 100 000 ljudi je već sada na rubu smrti! 

Od 2013. u Južnom Sudanu traje građanski rat, ljudi su raseljeni iz svojih domova, škole uništene, zemlja zbog ratnih okolnosti, kako rekosmo, neobrađena. Zbog svega navedenog dobar dio stanovništva nije u stanju kupiti ni najosnovnije životne namirnice. Stanje je toliko alarmantno da je u nekim dijelovima zemlje službeno proglašena glad koja traje već pune četiri godine. Sveukupno 7,5 milijuna  ljudi već sada gladuje.

A Unicef je procijenio kako je u zemlji više od 3,7 milijuna djece akutno pothranjeno, a stanje se, nažalost,  još pogoršava!

Pjesma: Vis Dominik - Gladno dijete - OVDJE

Uskoro pripremamo jednu veću humanitarnu akciju u suradnji s Marijinim obrocima - Hrvatska. Ukoliko želite sami organizirati humanitarnu akciju za djecu Južnog Sudana u svojoj župi ili u svojoj zajednici slobodno me kontaktirajte na mail: duhdalmacije@gmail.com rado ću vam ustupiti sve potrebne materijale za organizaciju jedne takve akcije.

N. Dominis

Photo: KATHERINE HOLT

Galaktički oprost

Ah... Jednom možda zaboravim sve, govorio je grešnik. Jednom, možda, sjenke prošlosti rasprši neko užareno sunce. Kako bih volio jednom se naći, negdje..., negdje daleko poput usamljene zvijezde u galaktičkoj noći. Ništavilom okupana, prozirnošću obojana noć, povjetarac s nekih drugih svjetova i ja sam, prazan..., sa svojim zaboravom. Kako bih volio stići tako daleko da zaboravim..., sve..., da jednostavno sve ostavim iza sebe i ono najbitnije da ne osjećam tu bijednu, tešku krivnju. A onda..., usred mojih galaktičkih snova o krivnji, grijehu i padovima, shvatio sam: Budu li vam grijesi kao zvijezde moćne nestati će, ni prašine neće od njih ostati. Budu li vas vaše krivnje pritiskale poput crnih rupa, rasprsnut će se u ništavilo. Jer grijeh je davno pobijeđen. Naše je samo priznati slabosti i ne bježati više, završi mudrac.

N. Dominis

ESEJ _ CIVILIZACIJA BANALNOSTI

Čovjek modernog doba govorit će o poznatim pjevačicama danima i bombardiran uvijek sličnim vijestima zaboravit će na ono vrijedno. Arhitekti iz sjene uživaju gledajući svijet u kojem nikome nije stalo, u kojem su banalnosti najčitanije teme. Oni su stvorili svijet u kojem su važna pitanja zataškana, a nevažna svima dostupna.

Nazivamo se humanima, a ne izdvajamo ni novčić za siromahe. Nazivamo se kulturnima pa u kazalištima često gledamo groteskne i nemoralne predstave. Poeziju dijelimo na duhovnu i onu svjetovnu u kojoj se smije psovati, duhovna naravno ne nalazi svoje mjesto u suvremenim časopisima i na poetskim portalima. Nazivamo se prosvijetljenima ali nam smetaju križevi, prikazi jedine istinske ljubavi, u učionicama. Govorimo da ljubimo ali se brzo rastajemo jer to je samo isprazan i prolazan osjećaj, daleko, daleko od ljubavi koja se žrtvuje. Sve pospremamo u memorije telefona i sve to brzo zaboravljamo. Ničeg se više istinski ne sjećamo, živimo za trenutak.

Arhitekti grade na četiri stupa: novac, seks, nasilje i uživanje, i dobro im ide. A oni „tupavci“ koji nešto misle bivaju na marginama. Odbačeni jer idu kontra struje. Banalnost je okupirala sve glavne pozornice, vama preostaje na rubovima grada, na nekoj raskrsnici propovijedati uništenje i skoru propast. Nemojte se bojati podignuti glas, reći istinu i izložiti se. Ta proroci su uvijek bili u pravu. Dok ih je mainstream mišljenje smatralo budalama. Tesarov sin je umro kako bi kroz sva stoljeća ostavio snažno svjedočanstvo koje svoju snagu crpi upravo iz muke i smrti kroz koju će svatko proći. Židovima sablazan, poganima ludost... Oni su htjeli živjeti bez boli, htjeli su da ih Bog od nje oslobodi. Ali upravo zato nam je njegova priča tako bliska jer je to i naša priča. A oni tvrde da Križ vrijeđa, on može vrijeđati samo one koji ne shvaćaju što znači istinski ljubiti, što znači umrijeti za osobu koja te i nakon toga prezire, kako su to samo znalački umotali u fini celofan kršenja pluralizma i sekularizma. Kao da bi micanje križa bilo nešto dobro.

Izbacite vjeru iz društvenog života i dobiti ćete mnoštvo sitnih stvarčica koje ne služe ničemu. Banalnost nad banalnošću. Istinska ljubav, pa čak i ona obiteljska, prema djeci i bračnom partneru, ne može biti potpuna bez razumijevanja vjere. Svaki teški trenutak može biti razlog za rastavu ali ukoliko se gleda očima vjere to može biti trenutak još većeg zbližavanja. U vjeri je sačuvano sve ono što daje smisao ljudskom životu. Vjera nas potiče da mislimo o bitnom. Drugo su samo prolazne, sitne trice, mogu čak reći banalne vrijednosti. I premda poneki uspiju osmisliti život izvan vjere, obitelj, neki profesionalni sport, karijera. Na karaju ipak shvate da su to manje vrijedne stvari i tako se mnogi na kraju života ipak vraćaju vjeri i pitaju se na što su to potratili dragocjeno vrijeme. To je velika šteta, jer svi istinski vjernici imaju smisao života svega života. Smisao vodi ka zadovoljstvu i sigurnosti da činimo pravu stvar. Smisao znači da ćeš sve preživjeti jer znaš zašto živiš. Banalnosti ne mogu utažiti žeđ za smislom. 

Tek kada odbaciš banalnosti iz svog života ili ih smjestiš na ono mjesto koje im pripada uvidjet ćeš kako velikih stvari ima u životu. Život ti je dan da ga živiš iz dana u dan, a ne da ga potratiš na nešto bezvrijedno i banalno. Slobodno sanjaj velike snove i idi putem koji su zacrtali uzori civilizacije. Nemoj trošiti dane jer svaki je odbrojen, dragocjen. A onda, kad po posljednji put ugledaš sunčano jutro moći ćeš reći: Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao. Stoga, pripravljen mi je vijenac pravednosti...

N. Dominis

ESEJ _ Demokracija u Hrvatskoj i LGBT agenda

Pojam „demokracija“ označava pluralistički oblik vlasti u kojem narod (većina) izravno ili preko legitimno izabranih predstavnika donosi odluke. Sama riječ „demokracija“ dolazi iz Grčke, a znači vladavina naroda. No kod nas, kao i u većem djelu kulturnog zapada to jednostavno nije tako. Demokracija je izdana davno, davno možda najizravnije još „u prvoj polovici XIX. st., u djelima A. de Tocquevillea i J. S. Milla, demokracija je prihvaćena kao sastavnica liberalne političke kulture (liberalna ili predstavnička demokracija). Za te, a potom i za druge liberalne mislioce sintagma predstavnička demokracija sadrži spoj liberalnih i demokratskih vrijednosti i načela: individualne slobode i političke jednakosti, prava manjine i vladavine većine, predstavništva i participacije, konstitucionalizma i narodne suverenosti.“1  Liberalna politička kultura je dakle unijela neke dodatke koji su kontradiktorni s samim pojmom demokracije. Ono što je ovdje za nas bitno jesu prava manjine. U demokratskim društvima o pravima manjine ne odlučuje većina nego uski krug političara koji, istina rijetko, ali tada jako protivno većini pokušava provući neki zakon koji bi bio u korist te manjine. A to nije nimalo demokratski. Demokratski bi bilo da one manjine koje narod odobrava dobiju povlastice, a one koje narod ne odobrava ne gube ni jedno pravo da budu poput svih ostalih pojedinaca u većini ali da ne dobivaju nikakva posebna i dodatna prava dok većina ne odluči drugačije. Sad me možete optužiti da sam protiv manjina, a nisam, ali ako pogledate nepristrano shvatiti ćete da je to demokracija, istinska demokracija.

Nadalje treba reći da LGBT zajednica dobiva isuviše javno-medijskog prostora za broj ljudi koji obuhvaća sama LGBT manjina. Jednostavno se pretjeruje s isticanjem njihovih simbola. Ako bi zbilja došlo do toga da se djecu u školi uči kako mogu odabrati "rod" ili forsirati djecu da se izjašnjavaju po tom pitanju, te o vrsti odgoja koju će izabrati za svoje dijete, o tome bi zdravologički i u ime te djece bar do osamnaeste godine morali odlučivati roditelji. LGBT agenda previše utječe na zbunjenu djecu. Već od najranijih godina ih se forsira da se izjasne što su, a to je sasvim pogrešno pitanje. Čovjek se rađa točno onakvim kakvim se mora roditi. Spol je ono što obilježava svaku osobu. Spol nikada ne griješi, ili si muškarac ili žena. Samo kao takav čovjek ima budućnost. Samo kao takav ima potomstvo tu najveću radost koju čovjek može stvoriti. Sve ostalo su laži i varke ljudi koji ne shvaćaju u čemu je bit života. Teolog sam ali ovdje ne govorim o teologiji. Uistinu, umrijet ćete sami ako ne shvatite da ljubav nije privlačnost, ljubav je žrtva i ljubav je darovati sebe za budućnost svijeta. Nema većeg dara zemlji od djeteta. Pa i ostati sam nije najgori izbor. Postoji mnoštvo pozitivnih strana samoće. Čemu forsirati požudu i nametati je drugima kao da bi se njima to trebalo sviđati. Čemu tolika propaganda za LGBT manjinu, a postoje na stotine grupa u svijetu kojima je mnogo, mnogo potrebnija pomoć. Samo da se podsjetimo: 4 300 000 djece je trenutačno akutno pothranjeno u Južnom Sudanu, u Jemenu 11 000 000. Nisam vidio da se na reklamama nalaze slike te djece i umjesto duginih zastava na proizvodima njihova ispijena lica ili na stadionskim reklamama pružene ruke koje vape za vodom i kruhom. Izgleda da smo otišli isuviše u potpuno krivom pravcu. Postajemo svijet u kojem se marginalne stvari stavljaju u centar zbivanja, a bitne stvari završavaju na marginama. 

I da zaključimo. Uopće nije demokratski ako manjina od 3% doslovno nameće svoju agendu onim 97% ostalih. Oni u demokraciji smiju sve što smije i ostali (naravno u onom obliku kako to smiju i ostali). Ako bi oni nešto više od prosječnih prava ili neka drugačija prava o tome bi morala odlučiti većina na referendumu ili barem nekoj internetskoj anketi ali nikada takve zakone ne bi smjela donositi bilo koja vlast protivno želji većine. To je protivno samom smislu demokracije. I na kraju, nitko ne smije biti diskriminiran u ljudskim pravima, ali nitko u demokratskom sustavu ne smije ni dobiti prava koja su protivna nazorima većine. Prije nekoliko godina sam se zalagao za sustav „Nove demokracije“ sustav u kojem bi se na nekoj internetskoj platformi vršili (informativni ili obvezujući) referendumi. Na taj bi način demokracija prestala biti liberalna i postala bi onakva kakva je zamišljena, narod bi vladao. Jer postaje iritantno da nešto što je u Americi ili u Francuskoj prihvaćeno većinom, mora biti prihvaćeno i u Mađarskoj, Poljskoj, Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj demokraciji. Veliki svijete dopusti nam da budemo drugačiji, to je demokracija, zar nas niste tako učili?

N. Dominis

1. Pojam: Demokracija, https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=14516

ESEJ _ O JEZIKU

 

Pokušajte otkriti svijetu sve vaše rane. Iznijeti sve mane na vidjelo dana. Mislim da nitko to nebi poželio ali upravo je to posao pjesnika i književnika. Upravo je to njegov najveći hit, a slava, na prašnjavoj odjeći pjesnika zlatna zakrpa, kako reče neki stari pjesnik. No ima pjesnik i mnoštvo lijepa za reći. Mnoge su suze prolivene nad tekstovima velikih pjesnika i književnika. Pjesnik i književnik mora iznijeti najdublje zakutke duše. On mora misliti, a misliti je za mudrace, pisati za još mudrije, riječi su bile i ostale sredstvo bez kojeg ništa drugo nije moguće, a s njima sve je moguće pa i najveće stvari. Slobodni smo govoriti, ali važno je što govoriti. Jezik je snažno sredstvo u rukama dobrih i loših. Danas jezik poprima sve jednostavnije oblike izraza emocija, emotikoni prevladavaju u suvremenom jeziku. Tako se i kultura čitanja zgušnjava u sve kraće i emocijama i značenjem nabijene naslove. Malo se čita, a čitanje je prva razina mudrosti, druga je dobro izabrati što čitati. Prosječan čovjek misli da vlada jezikom, ali stvarnost je sasvim drugačija, jezik vlada njime. Jezik će pokazati i iznijeti na vidjelo mnoge stvari koje čovjek želi skriti jer jezik je mudar, on vlada već mnoga tisućljeća, a čovjek njime tek nekoliko godina ili nekoliko desetaka godina. Mnogi misle da je jezik samo izrečeno značenje, a on je mnogo više od samo slova sa značenjem. Njime se izražavaju svi ljudski osjećaji, sva ljudska moć i nemoć, pravda i nepravda, suze i smijeh imaju svoj izraz u jeziku. Jezik je znak stvarne i pune egzistencije. Čovjek bez jezika zakinut za najveći dar jer, reći će Gadamer: „Tko ima jezik, ima i svijet.“ To možemo spoznati na temelju iskustva kada odemo u neku zemlju čiji jezik ne poznajemo i gdje se ne govori ni engleski. 

Kolika je potreba jezika za ljudski život teško možemo i pojmiti, a uzimamo ga tako olako. Jezik je u svemu i sve je jezik. Jezik je moć mozga da pojedine izraze smjesti gdje im je mjesto i da im da smisao ali i da ih stvara, proširuje, barata s njima. Jezik okuplja obitelj ljudi koji se koriste istim jezikom. Napokon, nije li Bog stvarao svojom riječju: „I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost... (Post 1, 3)“ Jezik ima najveći mogući potencijal i možda jedino on uopće ima takav potencijal za razvoj čovječanstva u humanijem smjeru, ako nam je to još uvijek ideal, za mene jest ma koliko zastarjelo zvučalo. Jezik nam pruža šansu za obnovu svijeta. Pisati je neka vrsta zvanja, pisati dobro je talent, ali pisati o dobru je potreba. Zato nam trebaju dobri pjesnici i dobri književnici, ljudi s dušom da bi svijet pokrenuli u smjeru dobra. U jeziku je pospremljeno svo dobro prošlih naraštaja i u njemu nas čeka svo dobro budućih naraštaja. Samo se čeka netko tko će pronaći prave riječi. Papa Franjo je to dobro prepoznao kada je u svom bazičnom dokumentu, Evangelii gaudum, rekao: „Kako bih želio naći riječi da probudim zanos za novo poglavlje evangelizacije pune žara, radosti, velikodušnosti, smjelosti, bezgranične ljubavi i privlačnosti. (EG 261)“ Jezik ima taj potencijal, nemojmo ga trošiti na beznačajne tričarije i kojekakve suvišne komentare. Jezik je svet alat kojim rijetki zbilja ovladaju, ali je, još jednom ćemo ponoviti, pun potencijala, dapače pršti njime. Jezikom ćemo stvoriti bolji svijet ako boljem svijetu posvetimo jezik.

N. Dominis

P.S. Ako ste došli do kraja ovog teksta već imate prilično strpljenja, a s time i šanse da izvučete sve dobro i iz drugih tekstova, jer vjerujte mi čitanje je velika stvar, većina vidi naslov i odustane.

Da li je Bog stvorio pakao?

 

Mnogi se pitaju kako to da je dobri Bog stvorio pakao? Donosimo odgovor od onoga koji zna, jer je bio tamo kad je pakao nastajao.

O tome je govorio poznati, preminuli, rimski egzorcist Gabriele Amorth. On u svojoj knjizi »Egzorcist govori« donosi ovaj događaj: »Jednog je dana o. Kandid izgonio đavla. Prema završetku egzorcizma obrati se tom nečistom duhu podrugljivo: Idi odavde. Uostalom, Gospodin ti je pripremio lijepu kuću, dobro zagrijanu! Na to đavao odgovori: Ti ništa ne znaš. Nije On (Bog) napravio pakao. Mi smo ga napravili. On na njega nije ni mislio. U sličnoj situaciji, kada sam pitao jednog đavla da li je sudjelovao u stvaranju pakla, čuo sam odgovor: "Svi smo mi sudjelovali".«

Sami su ga stvorili. Isto kako i čovjek koji završi kroz čitavu vječnost u paklu, nije ga Bog tamo bacio, sam je to izabrao.

POTJEČE LI ČOVJEČANSTVO SA ZVIJEZDA?

UVOD

„Erich von Däniken je švicarski državljanin. Rođen je 1935. Po zanimanju konobar. Godine 1965. uzeo je u najam hotel »Rosenhügel« u Davosu (Šv.) i s vremenom postao njegovim vlasnikom. Već zarana strastveno ga zanosi arheologija, osobito ideja o porijeklu čovječanstva. Sa 19 godina poduzima prvo putovanje u Egipat da bi kao amater proučavao neke tamošnje arheološke nalaze. Kasnije će proputovati više od 100.000 km po svim kontinentima da bi posjetio brojna arheološka nalazišta i razgovarao s mnogim stručnjacima. 19. studenoga 1968. bio je u Beču uhapšen i predan švicarskim vlastima, koje su ga stavile u istražni zatvor. Optužnica ga je teretila za pronevjere u iznosu od 400.000 švic. franaka. U istrazi je ustanovljeno da je i prije toga u toku desetak godina u četiri navrata bio sudski kažnjen zbog krađe. U istražnom zatvoru napisao je svoju drugu knjigu »Povratak zvijezdama«. Prema izjavama zastupnika izdavačke kuće Econ u Düsseldorfu već je od prve knjige, »Sjećanja na budućnost«, zaradio milijun švic. franaka, jer je brzo bila prevedena na 23 strana jezika. S obje knjige stekao je toliko da je mogao isplatiti sve dugove. No to nije bilo dovoljno. Sud kantona Graubünden u Churu osudio ga je 13. veljače 1970. na tri i po godine zatvora. Već pošto je izašla prva knjiga, njegovi su ga prijatelji i simpatizeri branili, nazvavši ga »dobroćudnim genijem« koji je imao određenih poteškoća novčane naravi. Time su htjeli reći da su njegova brojna putovanja zahtijevala mnogo veća sredstva nego što ih je mogao namaknuti svojim radom pa se zaduživao gdje je mogao i gdje nije mogao. A tjerala ga je strastvena želja da, kako je tvrdio, osnuje novu granu arheologije, tzv. »pretpovijesnu kozmonautiku«.“[1] Tokom zadnjih 20 godina Däniken održava predavanja diljem svijeta a za svoj istraživački rad primio je mnoga međunarodna priznanja. Napisao je sve skupa 20 naslova koji su prevedeni na 28 jezika i širom svijeta prodani u preko 51 milijun primjeraka. U svojoj lieteraturi Däniken se bavi tajnama povijesti i to prvenstveno onima arheološke prirode čijim se svakim novim otkrićem, kako veli Däniken, širi krug pitanja u čijem središtu se kao odgovor uvijek nalaze stare kulture čovječanstva.

Nadalje, na mnogim popularnim polu-znanstvenim portalima i ytb kanalima nalazimo Dänikenovo mišljenje (premda mnogi možda i nisu čuli za nj) kao sasvim legitimnu i (začuđujuće) jako dobro prihvaćenu teoriju. Zato je možda potrebno kritički sagledati obije strane i prosuditi o čemu se tu radi.

POTJEČE LI ČOVJEČANSTVO SA ZVIJEZDA?

Dänikenova knjiga naslova „Sjećanja na budućnost“ pisana je, kao i ostale njegove knjige, znanstveno-popularnim stilom. „Uz brojne znanstvene podatke iznose mnoštvo fantastičnih tumačenja, izvoda i zaključaka.“[2] Osnovna mu misao sliči na nekakav manifest: „»Pouzdano je da s našom prošlošću, kaže Däniken, dugom tisuće i milijune godina, nešto nije u redu! Ona je prepuna nepoznatih bogova koji su u svemirskim brodovima posjećivali dobru staru Zemlju! U njoj ima tajnih oružja, superoružja i nezamislivih tehničkih spoznaja kojima mi ni do danas još nismo posve ovladali. — S našom arheologijom nešto nije u redu! ... A ni s našim religijama nije nešto u redu! ... Doba svemirskih putovanja razotkriva tajne. Kozmonautika, koja teži k suncima i zvijezdama, otkriva nam i bezdane prošlosti... Mi zapravo tvrdimo: u pradavno doba naši su preci doživjeli posjet iz svemira! Iako danas još ne znamo tko su bila ta izvanzemaljska inteligentna bića i s koje su daleke zvijezde stigla, ipak izjavljujemo da su ti »stranci« uništili jedan dio današnjega čovječanstva i stvorili novog čovjeka, možda prvoga homo sapiensa (str. 13—15).“[3]

Kao što vidimo autor uz znanstveni jezik koristi i puno mašte. A na veliko pitanje ima li života u svemiru odgovara: „»Što je 7000 godina ljudske povijesti prema milijardama godina povijesti svemira?... Tko može dokazati da na nekom drugom planetu nisu postojali pogodniji uvjeti za razvoj razumnih bića?... Smije li se ta mogućnost zabaciti? Dosad smo to činili. Koliko su se puta srušili stupovi našega znanja! Stotine i stotine pokoljenja vjerovala su da je Zemlja ploča. Tisućama je godina vrijedilo nepovredivo pravilo: Sunce se okreće oko Zemlje... Vrijeme je da otkrivajući beskrajan, neistražen svemir, spoznamo svoju sićušnost. Tek će nam tada biti jasno da smo mravi u svemirskoj zajednici. Međutim, svemir je naša prilika: to nam, naime, i »bogovi« ( = svemirski astronauti, primj. ur.) obećaše« (I, str. 23). Stoga Däniken u budućnosti predviđa susrete s nepoznatim i dalekim svemirskim civilizacijama.“[4]

„U istom stilu Däniken se obraća prošlosti čovječanstva s pitanjem: »Znamo li ili slutimo li da su neka nama nepoznata razumna bića mogla već prije 10.000 godina znati ono što mi danas znamo?« (I, str. 34). Däniken to svakako ne samo sluti nego do kraja obiju knjiga strastveno dokazuje i brani. I više od toga! Razumna bića su nas posjetila! I ostavila na Zemlji uočljive tragove... To su zapravo »bogovi« koji su inteligencijom, a možda i rastom daleko nadvisivali naše pretke. Zato nas on poziva: »Pokušajmo se dokopati nasljedstva što nam ga ostaviše »bogovi«! (I, str. 35). Najveći dio prostora posvećen je otkrivanju tog arheološkog »bogovskog« nasljedstva.“[5]

Zašto te astronaute naziva bogovima? Na to pitanje odgovara: „Prije tko zna koliko tisuća godina Zemlju (su) posjetili astronauti s nekog drugog planeta. Znamo da naši nevješti, priprosti preci nisu mogli shvatiti razvijenu tehniku astronauta. Obožavali su astronaute kao »bogove« koji su stigli sa zvijezda, a astronautima nije preostalo ništa drugo nego da se pomire s tim obožavanjem — uostalom, i naši astronauti moraju biti načistu s tim da će, možda, doživjeti takvo štovanje na nepoznatim planetima« (I, str. 58).“[6]

„Kao dokaz svoje teze Däniken kroz poglavlja niže cijeli niz starih dokumenata, kao Gilgameš, Kabbalu, Vede, tekstove iz Mahabharate, iz eskimske, indijske, Maja i drugih mitologija, razne legende, pa čak i Bibliju. U njima on vidi izvještaje o nadzemaljskim bićima, o njihovim vatrenim nebeskim kolima i oružjima. Zatim opisuje stare crteže, zemljopisne karte, pećinske slike, ogromne kamene kugle, ruševine gigantskih građevina i kolosalne kipove na Uskrsnom otoku. Svi ti nalazi, za arheologe još puni zagonetaka, zapravo se ne mogu drukčije protumačiti osim uz pomoć djelovanja izvanzemaljskih inteligentnih bića koja su našu Zemlju u pretpovijesno doba povremeno posjećivala. Ta su bića odgovorna i za stupnjevit razvoj tehničkih i kulturnih sposobnosti čovjeka. Oni su i općili s ljudima i njihovi potomci postadoše nosioci tehničkog i kulturnog napretka na Zemlji.“[7]

Autor postavlja važno pitanje: „kada su i s čega naši preci postali razumni?“[8] On na mnoga pitanja odgovara biblijskim citatima. „Tako već uz izvještaj o stvaranju čovjeka: »Načinimo čovjeka na svoju sliku . . ,« postavlja pitanje: »Zašto Bog govori u množini?« Misleći valjda da biblijska znanost toga još nije uspjela protumačiti, iznosi svoju interpretaciju prema kojoj se tu pojavljuju »bogovi« koji su stvorili sebi sličnoga — »homo sapiensa«. Ili uz rečenicu u Knjizi postanka 6, 4: »U ona su vremena — pa i kasnije — na Zemlji bili divovi, kad su sinovi Božji općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi«, pita Däniken: »Da nisu to opet bili tehnički obrazovani astronauti s neke druge zvijezde?«“[9] On je „uvjeren da veliki Bog univerzuma nema ništa, ama baš ništa zajedničko s »bogovima« što s javljaju u legendama, u mitovima i u religijama.“[10] Iako kako sam tvrdi nije mu želja osporavati religije nego ukazati na protuslovlja.[11]

1. Koliko vrijedi Dänikenova teza da čovječanstvo potječe od zvijezda?

Prvo pitanje koje se postavlja je: Ima li osim na Zemlji uopće života u svemiru? „Slavni engleski astronom James Jeans još je držao da je život »vrlo rijetka pojava«. No američki astronom David Buhi je (...) iznio tvrdnju da je svemir pun životnih klica. U međuzvjezdanom prostoru dokazana je prisutnost oblaka formaldehida, kao i vode, metana i amonijaka. Dakle, neke vrste »dah života«.“[12] Statistički podaci idu u korist života. Samo u našoj galaksiji - Mliječnoj stazi nalazi se između 200 i 400 milijardi zvijezda. Koliko samo mogućnosti za planet sličan našem. No iznad svega postavlja se problem udaljenosti, tako i sve da ima inteligentnog života u svemiru pitanje je da li ćemo mi ili oni (ako ih ima) ikada imati tehnologiju kojom bi prelazili te mnoge svjetlosne godine. Biolozi su suzdržani jer bi prvo voljeli vidjeti bar jedan dokaz za inteligentan život u svemiru.[13] „Samo se po sebi razumije da takvu mogućnost nitko ne može isključiti, ali je ne može ni znanstveno zasnovati.“[14]

Däniken „optužuje »znanost« da je nepokretna, da joj nedostaje hrabrost, pripisuje joj konzervativno držanje i ukalupljenost starim načinima mišljenja.“[15] Ali jasno je da znanost „priznaje samo takvo znanje koje može izdržati stvarnu i konstruktivnu kritiku. Zajednički instrument cjelokupne znanosti je logika. Nove znanstvene teze nastaju tek onda ako postoje nužni logički zaključci ili bar ako su takvi zaključci mogući.“[16] Razlozima kojima raspolaže Däniken nedostaje dokaza. A da se vratimo na najveći problem, udaljenosti „Pascual Jordan misli da još »najmanje nekoliko stoljeća, a možda i nekoliko tisućljeća čovjek neće moći poletjeti izvan Sunčeva sustava. A što će biti poslije toga, to uopće još ne možemo prognozirati«.“[17] Bitno je pitanje statistike i to da se u tako ogromnom svemiru dvije civilizacije uopće susretnu.[18] Na to pitanje daje odgovor i dr. Jacques Vallée, francusko-američki ufolog, možda i najozbiljniji znanstvenik koji se bavi ovim fenomenom. On, „tvrdi da leteći tanjuri ne dolaze sa neke udaljene planete već isključivo iz neke druge dimenzije. On je zaključio da vanzemaljci mogu dolaziti od bilo kuda. Ta bića mogu biti multidimenzionalna, izvan svemira i vremena...“[19] To bi moglo riješiti pitanje udaljenosti ukoliko bi teorija bila točna. No za sada nije provjerljiva tako da ostaje u domeni fiktivnih teorija. „U siječnju 1969. izašao je tzv, »Condonov izvještaj« u knjizi: Daniel S. Gillmor... (... to je izvještaj...) tridesetsedmorice učenjaka pod vodstvom profesora C. U. Condona. (...) Harry O. Ruppe, profesor kozmonautike na tehničkoj visokoj školi u Münchenu i dugogodišnji suradnik Wernhera von Brauna, veli o tom djelu: »Uza svu stvarnost i ozbiljnost toga izvještaja mjestimično je, napet poput kakva kriminalnog romana. Čitalac tako dobiva dobar uvid kako se konkretna znanost suočava s nepoznanicama«. U njoj je istraženo 45000 izvještaja o 15000 slučajeva. Ostatak od 2,5'% ostao je nerazjašnjen.“[20] Moguće je zabaciti logiku na stranu i pristati uz nesigurne predodžbe. Ali kada bi postojao jedan jedini komadić koji naša tehnologija nije mogla proizvesti bio bi to dovoljan dokaz ali koliko je javnosti poznato takav predmet ne postoji.[21] Osim ako se jako dobro skriva, ali to već ulazi u domenu teorija urote. A i neki će onih 2,5 % nerazriješenih slučajeva shvatiti kao priznanje. U to nećemo ulaziti već se vraćamo Dänikenu koji vanzemaljce stavlja u pretpovijesno doba[22] i idemo vidjeti u kakvom je odnosu Sv. Pismo i kozmička astronautska hipoteza.

2. Sv. Pismo i kozmička astronautska hipoteza

U želji da dokaže tezu Däniken se koristi cijelim nizom Biblijskih citata. Njegove teze kritizira hamburški egzeget Gunnar von Schlippe. „Biblija kao knjiga je zbir dokumenata nastalih u različitim vremenima u razdoblju koje obuhvaća najviše petnaest stoljeća. Nekako od 1400. pr. Krista pa do 100. poslije Krista. Neke predaje obuhvaćene u starijim knjigama Staroga Zavjeta potječu iz mnogo starijih izvora, starih i više tisuća godina. (...) Što se tiče najstarijih knjiga Sv. Pisma, u koje su ušle stare predaje (knjige Mojsijeve, Jozua, Suci, Ruta i Samuelove knjige), valja imati na umu da se u tim predajama nalaze narodne i kultne priče. Sv. pisac koji je te priče uvrstio nije imao na umu povijest u našem modernom smislu nego više ono što je tim pričama htio reći ili navijestiti u stvari vjere. Däniken međutim pokušava da ostavi po strani vjerski smisao i naviještanje da bi povijesni sadržaj takve pripovijesti protumačio u smislu svojih teza.“[23]

Što Sv. Pismo kaže da je čovjek stvoren na »sliku Božju«, to ne znači, kako Däniken misli, psihičku i fizičku sličnost, nego odgovarajući odnos prema Bogu — a taj će prema osnovnom biblijskom motivu biti — u pravednosti pred Bogom. Kad u Bibliji Bog kaže: »Načinimo čovjeka!«, Däniken smatra da taj »Mi« znači množinu osobi. Međutim, u starom hebrejskom često se za Boga upotrebljava izraz »Elohim«. A ta je riječ u predizraelsko doba mogla značiti bogove. No u Bibliji Elohim znači Bog, a Bog kao Bog Izraelaca dao je sebi u Starom Zavjetu ime »Jahve«, što je vlastito ime za jednoga i jedinoga Boga, čije ime se Židovi kasnije nisu usudili izgovarati. Zagonetna rečenica o »sinovima Božjim« koji su općili sa zemaljskim kćerima, potječe možda iz neke priče i nije jasna. No nasuprot Dänikenu, divovi koji su otuda nastali označeni su kao zli pred Bogom (po Dänikenu u to bi bilo pred »bogovima«) i zbog toga su uništeni u općem potopu.“[24] Što i nije posve točno jer se Nefili javljaju u Bibliji i nakon potopa. Kada Däniken govori o sudbini Sodome i Gomore on govori o uništenju atomskim oružjem dok se općenito misli da se to zbilo nekom prirodnom katastrofom. Tako da i ovo pitanje ostaje u domeni možda je, ali vjerojatnije nije. Nadalje, „upravo je neumjesno tumačenje da je Kovčeg Zavjeta bio električki nabijen i da je služio kao sprava za govor preko koje su stizale Božje poruke. O tome nema govora u Bibliji, ni u tekstu niti u kontekstu.“[25] „Promašeno je i kad Däniken polemizira protiv »dosadašnjega« pojma o Bogu. On ne može sebi predstaviti da su u različitim vremenima ljudi na različite načine doživljavali Boga i da su o njemu govorili na ljudski, antropomorfan način (Bog se vozi u kolima, Bog putuje, Bog se kaje itd.). Držeći se dogmatskog i filozofskog pojma o Bogu, Däniken nastoji sve ostale biblijske pojmove o Bogu nategnuti na svoju tezu o kozmičkim astronautskim »bogovima«.“[26]

3. Kako protumačiti Dänikenov publicistički uspjeh?

„Samo na njemačkom govornom području njegove knjige su premašile milijun prodanih  primjeraka. Prevedene su na 23 strana jezika. Izvodi iz njih izašli su u tisućama novina i časopisa na svim kontinentima. Jedna anketa u Z. Njemačkoj pokazala je da dva od tri građana znaju za Dänikenovu hipotezu o posjetu svemirskih stranih astronauta našoj Zemlji u pretpovijesno doba. Na pitanje smatraju li tu tezu vjerojatnom gotovo četvrtina odgovara potvrdno.“[27] On govori o zagonetkama koje uzbuđuju ljudski duh i te zagonetke spretno ističe.[28] Piše zanimljivim stilom i „poluznanstveno“ što upravo odgovara današnjem prosječnom čitatelju. No najveći je njegov uspjeh što zna pokrenuti maštu čitalaca.[29] Tu zanemarenu, a bitnu stavku znanosti. Nula je plod mašte. „Da nije bilo mašte, nikad ne bi Keppler pronašao zakone nebeske mehanike niti James Watt parni stroj, a Mohorovičić diskontinuitet zemaljske kugle.“[30] I stotine drugih izuma proizašlo je kao plod mašte. A koliko je samo mašte trebalo za evangelizaciju svijeta. No mašta može i zavesti, stoga je potrebno uzimati Dänikenova mišljenja razumski s dozom skepse.

4. Zašto je ovaj prikaz bio potreban?

„Däniken obrađuje pitanja: jesu li strana razumna bića utjecala na razvoj čovječanstva i ljudske inteligencije? I: ima li danas inteligentnih bića na drugim planetima? Na taj način on obrađuje pitanja o porijeklu čovjeka, čovjekova razuma, kulture i civilizacije. A ta pitanja nisu samo empirijska već i filozofska. Dotiču i područje religije. Prema njima nije nitko ravnodušan. Svojim je pitanjima izazvao i učenjake. Kao što smo vidjeli, oni ga uvažavaju čak i više nego što bismo očekivali. Teoretski prihvaćaju da je međuzvjezdano kozmičko putovanje moguće, ali tek kada bude riješen cijeli niz teških tehničkih problema. Također drže vjerojatnim da na drugim dalekim planetima postoji život. Ne isključuju posve ni mogućnost da su nas strana inteligentna bića posjetila. Ali su vrlo rezervirani s obzirom na tragove takva posjeta. Vele da bi se strane inteligencije posve drukčije upisale u naš »popis gostiju« nego što nam to Däniken sugerira. (...) Lijepo zaključuje W. Petri: »Nema sumnje da bi nam kontakt sa stranim kulturama — ako ikad dođe do njega — mogao mnogo pridonijeti za razumijevanje naše vlastite kulture.“[31]

ZAKLJUČAK

Na kraju možemo zaključiti da je Dänikenov način izlaganja vrlo interesantan i zajedno s temama koje golicaju maštu uspio je ostvariti veliki uspjeh koji traje do danas. Da li postoje inteligentan život u svemiru? Statistički – vrlo vjerojatno da. Da li postoji baš u ovom našem vremenu? Tko zna. Ako postoji, da li ima tehnologiju da dođe do nas ili hoćemo li mi ikada (osobno vjerujem da hoćemo) imati tehnologiju da dođemo do drugih zvijezda, pa tako i do njih? To su legitimna pitanja koja traže znanstveni odgovor ne maštu.

Dok sam pisao ovaj rad razgovarao sam s nekim ljudima o njemu i jedan od zanimljivih odgovora kojem želim posvetiti bar nekoliko rečenica bio je da je Krist došao nama i da postoje druga inteligentna biće on bi nam to objavio. Ja nisam htio uvjeravati čovjeka da svemirci postoje jer ni sam nisam siguran i čekam dokaz o tome. Ali da se sutra pojave neka inteligentna bića s drugih planeta vjerujem da se kršćanskom porukom i to može opravdati, ne bi valjda izgubili vjeru zbog toga, trebalo bi se pronaći načina kako i njih uključiti u kršćansku poruku, ta i oni su potencijalni vjernici i zašto ih ne krstiti i navijestiti im kršćansku ljubav.

N. Dominis

---

[1] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 480

[2] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[3] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[4] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[5] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[6] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[7] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[8] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[9] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[10] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[11] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[12] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 483

[13] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[14] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[15] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[16] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[17] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[18] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[19] https://hr.wikipedia.org/wiki/Jacques_Vall%C3%A9e (14. 5. 2021.)

[20] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[21] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[22] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[23] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 486-487

[24] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 487

[25] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 487

[26] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 487

[27] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[28] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[29] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[30] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[31] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 489