POTJEČE LI ČOVJEČANSTVO SA ZVIJEZDA?

UVOD

„Erich von Däniken je švicarski državljanin. Rođen je 1935. Po zanimanju konobar. Godine 1965. uzeo je u najam hotel »Rosenhügel« u Davosu (Šv.) i s vremenom postao njegovim vlasnikom. Već zarana strastveno ga zanosi arheologija, osobito ideja o porijeklu čovječanstva. Sa 19 godina poduzima prvo putovanje u Egipat da bi kao amater proučavao neke tamošnje arheološke nalaze. Kasnije će proputovati više od 100.000 km po svim kontinentima da bi posjetio brojna arheološka nalazišta i razgovarao s mnogim stručnjacima. 19. studenoga 1968. bio je u Beču uhapšen i predan švicarskim vlastima, koje su ga stavile u istražni zatvor. Optužnica ga je teretila za pronevjere u iznosu od 400.000 švic. franaka. U istrazi je ustanovljeno da je i prije toga u toku desetak godina u četiri navrata bio sudski kažnjen zbog krađe. U istražnom zatvoru napisao je svoju drugu knjigu »Povratak zvijezdama«. Prema izjavama zastupnika izdavačke kuće Econ u Düsseldorfu već je od prve knjige, »Sjećanja na budućnost«, zaradio milijun švic. franaka, jer je brzo bila prevedena na 23 strana jezika. S obje knjige stekao je toliko da je mogao isplatiti sve dugove. No to nije bilo dovoljno. Sud kantona Graubünden u Churu osudio ga je 13. veljače 1970. na tri i po godine zatvora. Već pošto je izašla prva knjiga, njegovi su ga prijatelji i simpatizeri branili, nazvavši ga »dobroćudnim genijem« koji je imao određenih poteškoća novčane naravi. Time su htjeli reći da su njegova brojna putovanja zahtijevala mnogo veća sredstva nego što ih je mogao namaknuti svojim radom pa se zaduživao gdje je mogao i gdje nije mogao. A tjerala ga je strastvena želja da, kako je tvrdio, osnuje novu granu arheologije, tzv. »pretpovijesnu kozmonautiku«.“[1] Tokom zadnjih 20 godina Däniken održava predavanja diljem svijeta a za svoj istraživački rad primio je mnoga međunarodna priznanja. Napisao je sve skupa 20 naslova koji su prevedeni na 28 jezika i širom svijeta prodani u preko 51 milijun primjeraka. U svojoj lieteraturi Däniken se bavi tajnama povijesti i to prvenstveno onima arheološke prirode čijim se svakim novim otkrićem, kako veli Däniken, širi krug pitanja u čijem središtu se kao odgovor uvijek nalaze stare kulture čovječanstva.

Nadalje, na mnogim popularnim polu-znanstvenim portalima i ytb kanalima nalazimo Dänikenovo mišljenje (premda mnogi možda i nisu čuli za nj) kao sasvim legitimnu i (začuđujuće) jako dobro prihvaćenu teoriju. Zato je možda potrebno kritički sagledati obije strane i prosuditi o čemu se tu radi.

POTJEČE LI ČOVJEČANSTVO SA ZVIJEZDA?

Dänikenova knjiga naslova „Sjećanja na budućnost“ pisana je, kao i ostale njegove knjige, znanstveno-popularnim stilom. „Uz brojne znanstvene podatke iznose mnoštvo fantastičnih tumačenja, izvoda i zaključaka.“[2] Osnovna mu misao sliči na nekakav manifest: „»Pouzdano je da s našom prošlošću, kaže Däniken, dugom tisuće i milijune godina, nešto nije u redu! Ona je prepuna nepoznatih bogova koji su u svemirskim brodovima posjećivali dobru staru Zemlju! U njoj ima tajnih oružja, superoružja i nezamislivih tehničkih spoznaja kojima mi ni do danas još nismo posve ovladali. — S našom arheologijom nešto nije u redu! ... A ni s našim religijama nije nešto u redu! ... Doba svemirskih putovanja razotkriva tajne. Kozmonautika, koja teži k suncima i zvijezdama, otkriva nam i bezdane prošlosti... Mi zapravo tvrdimo: u pradavno doba naši su preci doživjeli posjet iz svemira! Iako danas još ne znamo tko su bila ta izvanzemaljska inteligentna bića i s koje su daleke zvijezde stigla, ipak izjavljujemo da su ti »stranci« uništili jedan dio današnjega čovječanstva i stvorili novog čovjeka, možda prvoga homo sapiensa (str. 13—15).“[3]

Kao što vidimo autor uz znanstveni jezik koristi i puno mašte. A na veliko pitanje ima li života u svemiru odgovara: „»Što je 7000 godina ljudske povijesti prema milijardama godina povijesti svemira?... Tko može dokazati da na nekom drugom planetu nisu postojali pogodniji uvjeti za razvoj razumnih bića?... Smije li se ta mogućnost zabaciti? Dosad smo to činili. Koliko su se puta srušili stupovi našega znanja! Stotine i stotine pokoljenja vjerovala su da je Zemlja ploča. Tisućama je godina vrijedilo nepovredivo pravilo: Sunce se okreće oko Zemlje... Vrijeme je da otkrivajući beskrajan, neistražen svemir, spoznamo svoju sićušnost. Tek će nam tada biti jasno da smo mravi u svemirskoj zajednici. Međutim, svemir je naša prilika: to nam, naime, i »bogovi« ( = svemirski astronauti, primj. ur.) obećaše« (I, str. 23). Stoga Däniken u budućnosti predviđa susrete s nepoznatim i dalekim svemirskim civilizacijama.“[4]

„U istom stilu Däniken se obraća prošlosti čovječanstva s pitanjem: »Znamo li ili slutimo li da su neka nama nepoznata razumna bića mogla već prije 10.000 godina znati ono što mi danas znamo?« (I, str. 34). Däniken to svakako ne samo sluti nego do kraja obiju knjiga strastveno dokazuje i brani. I više od toga! Razumna bića su nas posjetila! I ostavila na Zemlji uočljive tragove... To su zapravo »bogovi« koji su inteligencijom, a možda i rastom daleko nadvisivali naše pretke. Zato nas on poziva: »Pokušajmo se dokopati nasljedstva što nam ga ostaviše »bogovi«! (I, str. 35). Najveći dio prostora posvećen je otkrivanju tog arheološkog »bogovskog« nasljedstva.“[5]

Zašto te astronaute naziva bogovima? Na to pitanje odgovara: „Prije tko zna koliko tisuća godina Zemlju (su) posjetili astronauti s nekog drugog planeta. Znamo da naši nevješti, priprosti preci nisu mogli shvatiti razvijenu tehniku astronauta. Obožavali su astronaute kao »bogove« koji su stigli sa zvijezda, a astronautima nije preostalo ništa drugo nego da se pomire s tim obožavanjem — uostalom, i naši astronauti moraju biti načistu s tim da će, možda, doživjeti takvo štovanje na nepoznatim planetima« (I, str. 58).“[6]

„Kao dokaz svoje teze Däniken kroz poglavlja niže cijeli niz starih dokumenata, kao Gilgameš, Kabbalu, Vede, tekstove iz Mahabharate, iz eskimske, indijske, Maja i drugih mitologija, razne legende, pa čak i Bibliju. U njima on vidi izvještaje o nadzemaljskim bićima, o njihovim vatrenim nebeskim kolima i oružjima. Zatim opisuje stare crteže, zemljopisne karte, pećinske slike, ogromne kamene kugle, ruševine gigantskih građevina i kolosalne kipove na Uskrsnom otoku. Svi ti nalazi, za arheologe još puni zagonetaka, zapravo se ne mogu drukčije protumačiti osim uz pomoć djelovanja izvanzemaljskih inteligentnih bića koja su našu Zemlju u pretpovijesno doba povremeno posjećivala. Ta su bića odgovorna i za stupnjevit razvoj tehničkih i kulturnih sposobnosti čovjeka. Oni su i općili s ljudima i njihovi potomci postadoše nosioci tehničkog i kulturnog napretka na Zemlji.“[7]

Autor postavlja važno pitanje: „kada su i s čega naši preci postali razumni?“[8] On na mnoga pitanja odgovara biblijskim citatima. „Tako već uz izvještaj o stvaranju čovjeka: »Načinimo čovjeka na svoju sliku . . ,« postavlja pitanje: »Zašto Bog govori u množini?« Misleći valjda da biblijska znanost toga još nije uspjela protumačiti, iznosi svoju interpretaciju prema kojoj se tu pojavljuju »bogovi« koji su stvorili sebi sličnoga — »homo sapiensa«. Ili uz rečenicu u Knjizi postanka 6, 4: »U ona su vremena — pa i kasnije — na Zemlji bili divovi, kad su sinovi Božji općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi«, pita Däniken: »Da nisu to opet bili tehnički obrazovani astronauti s neke druge zvijezde?«“[9] On je „uvjeren da veliki Bog univerzuma nema ništa, ama baš ništa zajedničko s »bogovima« što s javljaju u legendama, u mitovima i u religijama.“[10] Iako kako sam tvrdi nije mu želja osporavati religije nego ukazati na protuslovlja.[11]

1. Koliko vrijedi Dänikenova teza da čovječanstvo potječe od zvijezda?

Prvo pitanje koje se postavlja je: Ima li osim na Zemlji uopće života u svemiru? „Slavni engleski astronom James Jeans još je držao da je život »vrlo rijetka pojava«. No američki astronom David Buhi je (...) iznio tvrdnju da je svemir pun životnih klica. U međuzvjezdanom prostoru dokazana je prisutnost oblaka formaldehida, kao i vode, metana i amonijaka. Dakle, neke vrste »dah života«.“[12] Statistički podaci idu u korist života. Samo u našoj galaksiji - Mliječnoj stazi nalazi se između 200 i 400 milijardi zvijezda. Koliko samo mogućnosti za planet sličan našem. No iznad svega postavlja se problem udaljenosti, tako i sve da ima inteligentnog života u svemiru pitanje je da li ćemo mi ili oni (ako ih ima) ikada imati tehnologiju kojom bi prelazili te mnoge svjetlosne godine. Biolozi su suzdržani jer bi prvo voljeli vidjeti bar jedan dokaz za inteligentan život u svemiru.[13] „Samo se po sebi razumije da takvu mogućnost nitko ne može isključiti, ali je ne može ni znanstveno zasnovati.“[14]

Däniken „optužuje »znanost« da je nepokretna, da joj nedostaje hrabrost, pripisuje joj konzervativno držanje i ukalupljenost starim načinima mišljenja.“[15] Ali jasno je da znanost „priznaje samo takvo znanje koje može izdržati stvarnu i konstruktivnu kritiku. Zajednički instrument cjelokupne znanosti je logika. Nove znanstvene teze nastaju tek onda ako postoje nužni logički zaključci ili bar ako su takvi zaključci mogući.“[16] Razlozima kojima raspolaže Däniken nedostaje dokaza. A da se vratimo na najveći problem, udaljenosti „Pascual Jordan misli da još »najmanje nekoliko stoljeća, a možda i nekoliko tisućljeća čovjek neće moći poletjeti izvan Sunčeva sustava. A što će biti poslije toga, to uopće još ne možemo prognozirati«.“[17] Bitno je pitanje statistike i to da se u tako ogromnom svemiru dvije civilizacije uopće susretnu.[18] Na to pitanje daje odgovor i dr. Jacques Vallée, francusko-američki ufolog, možda i najozbiljniji znanstvenik koji se bavi ovim fenomenom. On, „tvrdi da leteći tanjuri ne dolaze sa neke udaljene planete već isključivo iz neke druge dimenzije. On je zaključio da vanzemaljci mogu dolaziti od bilo kuda. Ta bića mogu biti multidimenzionalna, izvan svemira i vremena...“[19] To bi moglo riješiti pitanje udaljenosti ukoliko bi teorija bila točna. No za sada nije provjerljiva tako da ostaje u domeni fiktivnih teorija. „U siječnju 1969. izašao je tzv, »Condonov izvještaj« u knjizi: Daniel S. Gillmor... (... to je izvještaj...) tridesetsedmorice učenjaka pod vodstvom profesora C. U. Condona. (...) Harry O. Ruppe, profesor kozmonautike na tehničkoj visokoj školi u Münchenu i dugogodišnji suradnik Wernhera von Brauna, veli o tom djelu: »Uza svu stvarnost i ozbiljnost toga izvještaja mjestimično je, napet poput kakva kriminalnog romana. Čitalac tako dobiva dobar uvid kako se konkretna znanost suočava s nepoznanicama«. U njoj je istraženo 45000 izvještaja o 15000 slučajeva. Ostatak od 2,5'% ostao je nerazjašnjen.“[20] Moguće je zabaciti logiku na stranu i pristati uz nesigurne predodžbe. Ali kada bi postojao jedan jedini komadić koji naša tehnologija nije mogla proizvesti bio bi to dovoljan dokaz ali koliko je javnosti poznato takav predmet ne postoji.[21] Osim ako se jako dobro skriva, ali to već ulazi u domenu teorija urote. A i neki će onih 2,5 % nerazriješenih slučajeva shvatiti kao priznanje. U to nećemo ulaziti već se vraćamo Dänikenu koji vanzemaljce stavlja u pretpovijesno doba[22] i idemo vidjeti u kakvom je odnosu Sv. Pismo i kozmička astronautska hipoteza.

2. Sv. Pismo i kozmička astronautska hipoteza

U želji da dokaže tezu Däniken se koristi cijelim nizom Biblijskih citata. Njegove teze kritizira hamburški egzeget Gunnar von Schlippe. „Biblija kao knjiga je zbir dokumenata nastalih u različitim vremenima u razdoblju koje obuhvaća najviše petnaest stoljeća. Nekako od 1400. pr. Krista pa do 100. poslije Krista. Neke predaje obuhvaćene u starijim knjigama Staroga Zavjeta potječu iz mnogo starijih izvora, starih i više tisuća godina. (...) Što se tiče najstarijih knjiga Sv. Pisma, u koje su ušle stare predaje (knjige Mojsijeve, Jozua, Suci, Ruta i Samuelove knjige), valja imati na umu da se u tim predajama nalaze narodne i kultne priče. Sv. pisac koji je te priče uvrstio nije imao na umu povijest u našem modernom smislu nego više ono što je tim pričama htio reći ili navijestiti u stvari vjere. Däniken međutim pokušava da ostavi po strani vjerski smisao i naviještanje da bi povijesni sadržaj takve pripovijesti protumačio u smislu svojih teza.“[23]

Što Sv. Pismo kaže da je čovjek stvoren na »sliku Božju«, to ne znači, kako Däniken misli, psihičku i fizičku sličnost, nego odgovarajući odnos prema Bogu — a taj će prema osnovnom biblijskom motivu biti — u pravednosti pred Bogom. Kad u Bibliji Bog kaže: »Načinimo čovjeka!«, Däniken smatra da taj »Mi« znači množinu osobi. Međutim, u starom hebrejskom često se za Boga upotrebljava izraz »Elohim«. A ta je riječ u predizraelsko doba mogla značiti bogove. No u Bibliji Elohim znači Bog, a Bog kao Bog Izraelaca dao je sebi u Starom Zavjetu ime »Jahve«, što je vlastito ime za jednoga i jedinoga Boga, čije ime se Židovi kasnije nisu usudili izgovarati. Zagonetna rečenica o »sinovima Božjim« koji su općili sa zemaljskim kćerima, potječe možda iz neke priče i nije jasna. No nasuprot Dänikenu, divovi koji su otuda nastali označeni su kao zli pred Bogom (po Dänikenu u to bi bilo pred »bogovima«) i zbog toga su uništeni u općem potopu.“[24] Što i nije posve točno jer se Nefili javljaju u Bibliji i nakon potopa. Kada Däniken govori o sudbini Sodome i Gomore on govori o uništenju atomskim oružjem dok se općenito misli da se to zbilo nekom prirodnom katastrofom. Tako da i ovo pitanje ostaje u domeni možda je, ali vjerojatnije nije. Nadalje, „upravo je neumjesno tumačenje da je Kovčeg Zavjeta bio električki nabijen i da je služio kao sprava za govor preko koje su stizale Božje poruke. O tome nema govora u Bibliji, ni u tekstu niti u kontekstu.“[25] „Promašeno je i kad Däniken polemizira protiv »dosadašnjega« pojma o Bogu. On ne može sebi predstaviti da su u različitim vremenima ljudi na različite načine doživljavali Boga i da su o njemu govorili na ljudski, antropomorfan način (Bog se vozi u kolima, Bog putuje, Bog se kaje itd.). Držeći se dogmatskog i filozofskog pojma o Bogu, Däniken nastoji sve ostale biblijske pojmove o Bogu nategnuti na svoju tezu o kozmičkim astronautskim »bogovima«.“[26]

3. Kako protumačiti Dänikenov publicistički uspjeh?

„Samo na njemačkom govornom području njegove knjige su premašile milijun prodanih  primjeraka. Prevedene su na 23 strana jezika. Izvodi iz njih izašli su u tisućama novina i časopisa na svim kontinentima. Jedna anketa u Z. Njemačkoj pokazala je da dva od tri građana znaju za Dänikenovu hipotezu o posjetu svemirskih stranih astronauta našoj Zemlji u pretpovijesno doba. Na pitanje smatraju li tu tezu vjerojatnom gotovo četvrtina odgovara potvrdno.“[27] On govori o zagonetkama koje uzbuđuju ljudski duh i te zagonetke spretno ističe.[28] Piše zanimljivim stilom i „poluznanstveno“ što upravo odgovara današnjem prosječnom čitatelju. No najveći je njegov uspjeh što zna pokrenuti maštu čitalaca.[29] Tu zanemarenu, a bitnu stavku znanosti. Nula je plod mašte. „Da nije bilo mašte, nikad ne bi Keppler pronašao zakone nebeske mehanike niti James Watt parni stroj, a Mohorovičić diskontinuitet zemaljske kugle.“[30] I stotine drugih izuma proizašlo je kao plod mašte. A koliko je samo mašte trebalo za evangelizaciju svijeta. No mašta može i zavesti, stoga je potrebno uzimati Dänikenova mišljenja razumski s dozom skepse.

4. Zašto je ovaj prikaz bio potreban?

„Däniken obrađuje pitanja: jesu li strana razumna bića utjecala na razvoj čovječanstva i ljudske inteligencije? I: ima li danas inteligentnih bića na drugim planetima? Na taj način on obrađuje pitanja o porijeklu čovjeka, čovjekova razuma, kulture i civilizacije. A ta pitanja nisu samo empirijska već i filozofska. Dotiču i područje religije. Prema njima nije nitko ravnodušan. Svojim je pitanjima izazvao i učenjake. Kao što smo vidjeli, oni ga uvažavaju čak i više nego što bismo očekivali. Teoretski prihvaćaju da je međuzvjezdano kozmičko putovanje moguće, ali tek kada bude riješen cijeli niz teških tehničkih problema. Također drže vjerojatnim da na drugim dalekim planetima postoji život. Ne isključuju posve ni mogućnost da su nas strana inteligentna bića posjetila. Ali su vrlo rezervirani s obzirom na tragove takva posjeta. Vele da bi se strane inteligencije posve drukčije upisale u naš »popis gostiju« nego što nam to Däniken sugerira. (...) Lijepo zaključuje W. Petri: »Nema sumnje da bi nam kontakt sa stranim kulturama — ako ikad dođe do njega — mogao mnogo pridonijeti za razumijevanje naše vlastite kulture.“[31]

ZAKLJUČAK

Na kraju možemo zaključiti da je Dänikenov način izlaganja vrlo interesantan i zajedno s temama koje golicaju maštu uspio je ostvariti veliki uspjeh koji traje do danas. Da li postoje inteligentan život u svemiru? Statistički – vrlo vjerojatno da. Da li postoji baš u ovom našem vremenu? Tko zna. Ako postoji, da li ima tehnologiju da dođe do nas ili hoćemo li mi ikada (osobno vjerujem da hoćemo) imati tehnologiju da dođemo do drugih zvijezda, pa tako i do njih? To su legitimna pitanja koja traže znanstveni odgovor ne maštu.

Dok sam pisao ovaj rad razgovarao sam s nekim ljudima o njemu i jedan od zanimljivih odgovora kojem želim posvetiti bar nekoliko rečenica bio je da je Krist došao nama i da postoje druga inteligentna biće on bi nam to objavio. Ja nisam htio uvjeravati čovjeka da svemirci postoje jer ni sam nisam siguran i čekam dokaz o tome. Ali da se sutra pojave neka inteligentna bića s drugih planeta vjerujem da se kršćanskom porukom i to može opravdati, ne bi valjda izgubili vjeru zbog toga, trebalo bi se pronaći načina kako i njih uključiti u kršćansku poruku, ta i oni su potencijalni vjernici i zašto ih ne krstiti i navijestiti im kršćansku ljubav.

N. Dominis

---

[1] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 480

[2] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[3] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[4] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[5] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 481

[6] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[7] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[8] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[9] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[10] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[11] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 482

[12] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 483

[13] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[14] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[15] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[16] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[17] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 484

[18] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[19] https://hr.wikipedia.org/wiki/Jacques_Vall%C3%A9e (14. 5. 2021.)

[20] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[21] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[22] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 485

[23] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 486-487

[24] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 487

[25] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 487

[26] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 487

[27] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[28] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[29] Usp. Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[30] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 488

[31] Ivan Knafeljc, Obnovljeni Život: časopis za filozofiju i religijske znanosti, Vol. 26. No. 5., 1971. str. 489