utorak, 10. kolovoza 2021.

Ima li ovaj svijet budućnosti?


Možda se i prerijetko pitamo ima li ovakav svijet budućnosti. Ima li budućnosti svijet u kojem dnevno 30 000 ljudi umire od gladi, a taj svijet gleda i čini malo ili ništa. Ima li budućnosti svijet u kojem 800 000 000 ljudi nema pristupa pitkoj vodi. Doduše taj se svijet pobrinuo da se u UN-u voda proglasi osnovnim ljudskim pravom dakle jednoj desetini stanovništva na tom svijetu krše se osnovna ljudska prava. No ne samo to, nego neke zemlje već jesu (Australija), a neke razmišljaju (GBR, USA) o stavljanju vode na tržište, poput nafte i plina, što će u narednim godinama izazvati još više žednih u tom svijetu. Ima li budućnosti svijet u kojem najbogatije zemlje gomilaju cjepivo, a siromašne ga gotovo ni nemaju. Ima li budućnosti svijet u kojem djeca rade u rudnicima dijamanata, zlata i plemenitih metala i za to dobiju obrok, točno toliki da ih održi na životu dok netko u fraku zarađuje milijarde. Ima li budućnosti svijet u kojem djeca rade u tvornicama odjeće za pišljivi dolar dnevno. Ima li budućnosti svijet u kojem zabavljači i sportaši zarađuju milijun puta više od doktora ili profesora. Ima li budućnost svijet u kojem se kapital gomila kod sve manjeg broja ljudi, dok na drugoj strani sve više ljudi zapada u siromaštvo. Ima li budućnosti svijet u kojem se dobro izruguje, a zlo veliča. Ima li budućnosti svijet u kojem je ratna industrija jedna od najjačih gospodarskih grana. Ima li budućnosti svijet u kojem čovjek više ne nalazi svoj smisao u velikim pričama prošlosti nego misli da je samo inteligentna životinja. Ima li budućnosti svijet koji odobrava, dapače navija za ubijanje djece u utrobama mnogih djevojaka i žena. Ima li budućnosti svijet u kojem je nemoral postao nešto normalno, a moral nešto rijetko i čudno. Ima li budućnosti svijet gdje su visoke vrijednosti i ideale zamijenile sitne strasti. Ima li budućnosti svijet u kojem se priroda uništava i premda svi to znaju tek rijetki nešto i čine po tom pitanju.

Ima li budućnosti svijet koji će ovo nazvati populizmom, a neće se okrenuti sebi i upitati što mogu učiniti?

Abraham je za Sodomu zagovarao: Ako ima pedeset pravednih nećeš valjda i njih pobiti s nepravednicima. A ako ih je pet manje, a ako ih je samo trideset? Ako ih se slučajno ondje nađe samo dvadeset? Ili možda ako ih bude samo deset? Gospodin je obećao, ako ih nađe samo deset neće uništiti Sodomu i Gomoru. Znamo kako je završilo.

Imao bih snage još pitati Gospodina: Gospodine, ako bude samo jedan? Što mislite? Samo jedan Gospodine?

Uz sve što sam nabrojio ipak ostajem nepromjenjivi optimist, duboko vjerujem da se još uvijek sve može promijeniti. Više nije pitanje što će politika učiniti, oni neće učiniti ništa jer su stjecanje kapitala  i stalan rast gospodarstva u kontradikciji s pitanjem naše zdrave budućnosti, a da im je stalo već bi bili riješili i druge svjetske probleme. Uz to i ako EU ostvari ambiciozne planove uvođenja zelenih tehnologija mnoge su druge ogromne gospodarske sile još uvijek predaleko od toga, a kazaljka je na pet do dvanaest. 

Najvažnije i ključno je doći do čovjekova srca, svakog srca. Samo ljubav može mijenjati svijet, politike su nemoćne, ta pokazale su to stotine puta. Ljudsko srce izmijenjeno istinskim vrijednostima je jedino zbog čega još uvijek vjerujem u budućnost ovoga svijeta. Pitanje nije tko će promijeniti svijet, tko će promijeniti čovjekovo srce, pitanje je hoćemo li ja i ti promijeniti svoje srce?


N. Dominis

Nema komentara:

Objavi komentar

Istaknuto

Zašto sam pokrenuo blog "URBAN KATOLIK"

Urban katolik Ovaj blog pokrenuo sam s željom da se približim onim katolicima koji žele biti moderni, urbani i živjeti svetost u ovom ...