ČOVJEČE 21. st. ČITAŠ LI TI UOPĆE POEZIJU?

Josif Aleksandrovič Brodski je ruski pjesnik (Lenjingrad, danas Sankt Peterburg, 24. V. 1940 – New York, 28. I. 1996). Potječe iz židovske petrogradske obitelji. Bio je optužen 1964. za »društveni parazitizam«, osuđen na progonstvo, ali je zbog reakcija domaće i međunarodne javnosti oslobođen. No nije li u nepravednom sustavu jedino časno mjesto za pravednog čovjeka zatvor ili izgnanstvo? God. 1987. dobiva Nobelovu nagradu za književnost. On je pisao: „Ako ne čita poeziju, društvo se spušta na takav nivo govora da lako postaje plijen demagoga ili tiranina. I to je vlastiti ekvivalent društva zaboravu, od kojeg tiranin može pokušati da spasi svoje podanike nekim spektakularnim krvoprolićem.“ I bio je u pravu. Oni koji dušu ne uzdižu nekim višim vrijednostima lako upadnu u tiraniju, jer davno je netko rekao kako se boji čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu. To je priprost čovjek koji ne zna razmišljati i nije upoznao uzvišenih osjećaja već ostaje na razini razumske životinje. 

„Na kraju krajeva, to što se ulaže u knjigu – bio to roman, filozofski traktat, zbirka pjesama, biografija ili triler – jeste, najzad, jedini čovjekov život, dobar ili loš, ali uvijek konačan. Onaj tko je izjavio da je filozofiranje vježbanje za umiranje bio je u pravu, jer dok piše nitko ne postaje mlađi. (J. A. Brodski)“ Smrt je naš stalan pratilac, još od djetinjstva stojimo na rubu. Zato kod pisaca svaki tekst može i morao bi zvučati kao posljednji, i trebalo bi ga se čitati kao da je to posljednje što ćemo pročitati.

„Svaka spisateljska karijera počinje kao traganje za svetošću, za samo-usavršavanjem. Prije ili kasnije, a po pravilu veoma brzo, čovjek otkriva da njegova olovka ostvaruje mnogo više od njegove duše. (J. A. Brodski)“ Iako ne bih to tako razdvajao, jer olovka na papir iznosi komadiće duše. Povezao bih i nikada ne bih razdvajao olovku i dušu. Nadalje Brodski veli „da bi se razvio dobar ukus u književnosti – treba čitati poeziju! Ako mislite da to govorim zbog privrženosti cehu, iz težnje da proširim interese vlastitog ceha– varate se: nisam član profesionalnog udruženja. Stvar je u tome da, budući najvišom formom ljudskog načina izražavanja, poezija nije samo najsažetiji već i najkondenziraniji način prenošenja čovjekovog iskustva; ona isto tako nudi najviše moguće standarde za bilo koju lingvističku operaciju – pogotovo onu na papiru. (J. A. Brodski)“ Nije li poezija najljepši književni oblik ili još više najuzvišeniji govor uopće. Da poezija je temelj književnosti pa i „za dobar prozni stil uvijek je zalog preciznost, ubrzanje i lakonska snaga pjesničkog govora. Kao dijete epitafa i epigrama, kao najkraći mogući put do bilo koje zamišljene teme, poezija u ogromnoj mjeri disciplinira prozu. Ona je uči ne samo vrijednosti svake riječi već i spretnosti iskazivanja duševnih stanja, alternativama linijske kompozicije, umijeću izbacivanja očevidnosti (onoga što se podrazumijeva), isticanju detalja, tehnici antiklimaksa (postupnosti u izražavanju). (J. A. Brodski)“ Pa Brodski nastavlja: „Nemam namjeru da rušim ugled prozi. Stvar je u tome što je silom prilika poezija nastala pre proze i na taj način pokrila veće rastojanje. Književnost je počela poezijom, pjesmom nomada koja prethodi pisanju naseljenika. (...) Sve što pokušavam da učinim je da budem praktičan i oslobodim vaše oči i moždane ćelije gomile nepotrebnog štampanog materijala.

Poezija je, može se reći, i bila izmišljena s tim ciljem jer je ona sinonim za ekonomičnost. I zato sve što treba da činimo je da rekapituliramo, makar u minijaturi, taj proces koji je zauzimao mjesto u našoj civilizaciji tokom dvije tisuće godina. (J. A. Brodski)“ Zato priliči, premda to nije slučaj, za čovjeka 21. st. koji se uvijek bori s manjkom vremena da više čita kratke forme poput poezije, možda eseja i kratkih priča. No na prvom mjestu poezije jer od nje dobije najviše u najkraćem mogućem roku. Pa se možemo upitati: „Čovječe 21. st. čitaš li ti uopće poeziju?“

Donosimo i jednu Brodskijevu antiratnu pjesmu koju je napisao za vrijeme Domovinskog rata:

Dok piješ viski, grickaš ribu ili gledaš na sat,

dok namještaš kravatu, ljudi ginu.

Gradovi neobičnih imena, bombardirani nestaju u plamenu,

nitko ne zna zašto, ali ljudi ginu.

U malim selima, nepoznatim, ali dovoljno velikim za uništenje

ne mogu ni vikati ni doviknuti doviđenja, ubijaju ljude.

Oni umiru, a mi biramo nove vođe;

ravnodušnost, suzdržavanja – jedini odgovori na toliko ubijanje.

Predaleko za ljubav susjeda i brat Slaven,

tvoji plašljivi anđeli ne dolijeću njemu i tako ljudi ginu.

I dok se kipovi svađaju, pobjeđuje Kain,

tisuće mrtvih postaju ulje motoru povijesti.

Dok gledaš sport, provjeravaš tekući račun ili pjevaš uspavanku,

ljudi umiru.

Vreme krvavim perom dijeli ubijene od krvoločnih ubica,

a i tebe će uvrstiti u njihove suradnike.

LITERATURA:

Brodski, Josif Aleksandrovič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno (27. 3. 2022.) http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9653

https://www.prelepapoezija.com/josif-brodski-biografija/ Pristupljeno (27. 3. 2022.)

Iz teksta Kako čitati knjigu, KOVine/ broj 10, KoV, 2007; http://bif.rs/2015/01/josif-brodski-da-bi-se-razvio-dobar-ukus-u-knjizevnosti-treba-citati-poeziju/ Pristupljeno (27. 3. 2022.)