ESEJ _ Sv. Franjo Asiški i kako živjeti mir u 5. točaka

sv-franjo-asiski

Čudno je da u 21. stoljeću, stoljeću glatkih ekrana i svemoćne tehnologije moram za primjer uzimati jednog srednjovjekovnog čovjeka. Čuli ste, naravno, za mnoge poznate i bogate, pa ih pratite na Instagramu, Facebooku, TikToku, oni su uzori, htjeli bi biti poput njih, svi sanjaju o tome, ali..., jeste li ikada čuli za čovjeka koji je bio isto tako zvijezda u tadašnjim okvirima i bogataš da bi onda u jednom trenutku odbacio sve to, obukao vreću naopako i krenuo osvojiti svijet bez ičega. I osvojio ga je, svojim siromaštvom, svojom jednostavnošću i svojim pogledima na svijet. Da li je trebao sve ostaviti da bi postao poznat? Nije. Ali onako se mogao proslaviti tek kao pjevač provansalskih pjesama, jer ih je lijepo pjevao ili kao veliki trgovac tkaninama jer mu se otac tako obogatio. Ali čudesna se škola skriva u ovom čovjeku, ostavivši sve odjednom je sav svijet postao njegov i kako piše u knjižici Savez sv. Franje s gospođom siromaštinom od tada gdje god je stala njegova noga bilo je to njegovo tlo. Riječ je o paradoksu, da za one koji ne razumiju. Oslobođen od svega što ga je vezalo za zemlju Franjo postaje stanovnik neba. Hodao je zemljom ali njegove se noge nisu doticale prašine tla. Svoje ruke nije ukaljao borbom za još malo „kolača“. Taj je čovjek bio oslobođen svega onoga što nije istinsko blago, a tako pročišćen u tek ponekoj svojoj do danas sačuvanoj pjesmi i riječi ostavio je dovoljno uputa da čitav svijet živi u trajnom miru.

Kako živjeti mir? Po Franjinom receptu: 1. Ne čeznite za bogatstvom, posebno ne tuđim bogatstvom. 2. Ukoliko želiš nekakvu promjenu, prvo kreni od sebe. 3. Ne zanosi se svojom veličinom. 4. Nasilje nije prihvatljivo ni prema kojem biću pa tako ni majčici Zemlji. 5. Isus Krist je najvažnija osoba rođena u nekom trenutku povijesti i slijedeći njegove principe svijet može naći trajni mir.

Da raščlanimo:

1. Ne čeznite za bogatstvom, posebno ne tuđim bogatstvom.

Jasno je da želite postati imućni. Novac ipak može utažiti mnoge potrebe i po tome je specifičan. Hrana utaži glad, piće žeđ, a novac te i mnoge druge potrebe. Znači ne odbacujemo zdravu ambiciju ali gdje je razlika između zdrave i nezdrave ambicije. Crtu možemo povući u odnosu na potrebu. Odnosno kolika nam je potreba tolika bi nam trebala biti i ambicija. Jer što će milijarderu tolike milijarde, dok su na drugoj strani milijarde gladne ili na rubu gladi. Tako ako obitelj ima deset članova jasno je da im treba veća količina svega. Dok samcu treba puno manje. Tako se neki ljudi zadovolje dostatnim i budu sretni, a nekome sve milijarde nisu dovoljne već skriva bogatstvo na Kajmanskim otocima ili u drugim poreznim oazama kako bi uštedio još koji milijun. A što se tiče tuđeg bogatstva mislim da su se gotovo svi ratovi vodili u to ime. Bogatstvo je tako vječni izvor nemira na zemlji. To je vidljivo u mnogim rudama i naftom bogatim afričkim zemljama u kojima sukobi nikad ne jenjavaju. Ta đavao je u pustinji Kristu ponudio sva bogatstva svijeta i rekao, „meni su dana“. To je ono bogatstvo za kojim se nezdravo čezne, za koje je čovjek spreman udariti, ukrasti, ubiti pa čak i povesti čitave narode u rat. To je ono bogatstvo koje je izvor svih zala. Nije izvor svih zala imati dobru plaću već želja za još više, više, više. Ne obazirući se na sve koje smo zgazili na putu do tog nepravedna bogatstva. I još ima jedna važna oznaka bogatstva, a to je kako se njime služimo. Nije grijeh ni zlo biti bogat, grijeh i zlo su vidjeti druge u potrebi i više voljeti novac nego li njih.

2. Ukoliko želiš nekakvu promjenu, prvo kreni od sebe.

Jedna od bitnih paradigma Franjine ostavštine. Koliko bi zla na svijetu bilo zaustavljeno kad bi čovjek prvo krenuo od sebe. Ali ne, čovjek najčešće govori „on je prvi počeo“, „on je kriv“ i slične riječi koje optužuju drugoga, a kad bi samo krenuo od sebe pronašao bi puno vrijednije stvari kao naprimjer da njegovi postupci ovise samo o njemu, ne o izvanjskim događajima. Nitko me ne može prisiliti na zlo, to mogu samo sam izabrati. Ipak u kontekstu nepravedna rata možemo opravdati nužno zlo koje čovjek čini pravedno braneći svoj i živote svojih obitelji i naroda. Nadalje, mi smo, svatko za sebe, početak boljeg svijeta, možda će netko reći da nas je malo, ali ako i nas ne bude kako će tek tada svijet izgledati. Želiš promijeniti nešto, u tebi je skrivena tajna svake promjene. Ljudi prate primjere, ne teoretičare. Ako si uspio promijeniti svoj život ljudi će vjerovati da možda imaš odgovor kako promijeniti njihov. Jer čovjeku koji pije, a uči druge da se ne smije piti nitko ne vjeruje. Početak svake promjene sam ja i to sada, u ovom trenutku, jer odlažući taj trenutak nikada ga nećemo dostići. A zašto ne bi sve promijenili danas, sada, jednom zauvijek?

3. Ne zanosi se svojom veličinom.

Taština je oružje koje ubija. Ma koliko čovjek mogao biti poznat ili bogat to mu ne daje razloga da druge gleda s visoka. Davno je Marin Držić govorio o ljudima nazbilj i onima nahvao kad veli: „Njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli...“ Ali onih nahvao je više. Oni samo čekaju da ih se pozdravlja uzvišenim titulama i da ih se poštuje i časti. I tako oni hrane svoj ego, jer ima sitnih koji im podilaze. Istinski velikom čovjeku ne treba podilaziti, on zna da je njegovo dostojanstvo jednako svakom drugom čovjeku. Takvi se obično s drugima i odnose s poštovanjem i s najmanjim čovjekom ima ispravan način ophođenja. A ima onih koji ničim ne zaslužuju časti, a tako čeznu za njom da su spremni sve učiniti kako bi je postigli. Eh..., ti ljudi nahvao, uvijek će ih biti.

4. Nasilje nije prihvatljivo ni prema kojem biću pa tako ni majčici Zemlji.

Nenasilje je najjače oružje. No ponekad je čovjek prisiljen služiti se nasiljem za ostvariti neko više dobro. Žalosno je da se slobodni ljudi moraju boriti u ratovima koje proizvode vladajući. Svako nasilje je zlo i nitko nasiljem ne može pobijediti drugoga jer i takva pobjeda ne može nadoknaditi traume i gubitak tolikih slobodnih ljudi. Tužno je da se čak i u najvećim i najstarijim demokracijama slobodni ljudi moraju naoružati da bi bili sigurni. To je zastrašujuća činjenica dokle je svijet došao. Vode se i tamo još uvijek ratovi i to nasilnih protiv nasilnih, ali nažalost i nasilnih protiv nenasilnih koji su prisiljeni pribjeći nasilju braneći svoje i tuđe živote i imovinu. Mjesto da početak 21. stoljeća bude početak jedne civiliziranije i dobrohotnije ere čovječanstva ostati će zapamćeno po razaranju i ponovnom potpunom padu čovječanstva u nesigurnost i nasilje. Nasilnici ne donose slobodu, oni mogu očuvati lažni mir ali ono što se steklo nepravdom i silom nikada neće biti tvoje. Nadalje sva biće zaslužuju našu pažnju i brigu, a kolike su tisuće životinjskih vrsta izumrle zbog ljudskog djelovanja. Danas se ne moramo okrenuti okolo sebe da bi primijetili kako se Zemlja uništava. U svim krajevima svijeta očigledno je krizno stanje po pitanju ekologije. A sve bi moglo drugačije kada bi se čovjek držao prvog Franjinog recepta. Ne čeznite za bogatstvom... Dovoljno je ono dostatno...

5. Isus Krist je najvažnija osoba rođena u nekom trenutku povijesti i slijedeći njegove principe svijet može naći trajni mir.

O Isusu, rekao bi čovjek, svi sve znaju. Ali zašto je onda toliko zla u svijetu i u kršćanskim zemljama. Istina kršćani su trenutno najprogonjenija religija na svijetu ali to se u zapadnom svijetu ne spominje. Svi znaju Isusa ali rijetki ga slijede. Kako bih volio vidjeti nove zaljubljenike u Isusa Krista. Ljude koji žive ovim životom, bave se raznim zanimanjima, ali duboko vjeruju u ideje Isusa Krista i u njegovu Riječ. Ljude koji žive po Kristovim načelima, a ne oni koji ih samo poznaju. Isus je nezaobilazna povijesna ličnost i kršćani vjeruju da je Bog no on nije Bog koji je porušio sve drugo i stvorio nešto sasvim drugačije. Dio Isusovih teza možemo naći i u drugim religijskim pokretima i kod filozofa ali one su i općeljudske, ne trebamo poznavati nikakve zakone da bi živjeli moralno. Ali Zakon je tu zbog onih koji će ga kršiti. Da ih uvijek upozorava da čine krivo. Možda kršćanstvo, pa sami time još više katoličanstvo izgleda kao neka religija zabrana. Ne smiješ ovo, ne smiješ ono. Ali tko je doživio vrlo vrijedan Božanski dar, sakrament ispovjedi, i njegovu oslobađajuću moć može posvjedočiti kako je to jedino sredstvo dano čovjeku koje nas oslobađa krivnje. Ako dublje razmislite samo Bog može osloboditi od krivnje. Psiholog ili psihijatar je može detektirati, ali on je ne može izbrisati iz čovjekova života i sjećanja. Krist donosi mir u ljudski život i budeš li slijedio njegove principe, prvo ti kao primjer drugima, a onda drugi po primjeru tebe, naći ćeš vječni spokoj i možda promijeniš mnoge svjetove jer svake oči gledaju na svoj svijet, zajednički ali subjektivni.

I na kraju treba reći da je Franjo poseban, zanesenjak, takvi se jednom rađaju i isto tako jednom odlaze, ali njegovo nasljeđe je preživjelo osamsto godina i do kraja će živjeti, sigurno. Nitko ne može poreći ljubav, mir i dobro koje se prenosi kroz povijest po čitavom svijetu na krilima ovog čovjeka koji je živio u 12. stoljeću. No mnogi ga vole, tek rijetki slijede, a uzalud je pričati o svecima, treba se okušati!

by Dominis


Nema komentara:

Objavi komentar