Kada se pitamo što Crkva misli o nečemu ili kakav je o tome nauk Crkve najmudrije je zaviriti u katekizam. O današnjoj temi mira i rata KKC govori u petnaest točaka od broja 2302 do broja 2317 pa hajdemo pogledati što KKC govori o ovoj trenutno najvažnijoj temi na planeti.
MIR
2302 Pozivajući se na zapovijed: "Ne ubij" (Mt 5,21), naš Gospodin zahtijeva mir srca i prokazuje nećudorednost ubilačke srdžbe i mržnje. Srdžba je želja za osvetom. "Nije dopušteno željeti osvetu kao zlo onome koji biva kažnjen", ali je hvalevrijedno nametnuti stanovitu naknadu "da se poroci isprave i uščuva blago pravednosti". Ako srdžba prelazi u namjeru ubiti bližnjega ili ga okrutno raniti, srdžba se teško protivi ljubavi te je smrtni grijeh. Gospodin kaže: "Svaki koji se srdi na brata svoga bit će podvrgnut sudu" (Mt 5,22).
2303 Hotimična mržnja protivi se ljubavi. Mržnja prema bližnjemu jest grijeh kad čovjek bližnjemu naumice želi zlo. Mržnja prema bližnjemu teški je grijeh kad mu se naumice želi teška šteta. "A ja vam kažem: ljubite svoje neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima (...)" (Mt 5,44-45).
2304 Poštivanje i razvoj ljudskog života zahtijevaju mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne može se svesti na osiguranje ravnoteže među suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne može postići bez zaštite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije među ljudima, bez poštivanja dostojanstva osoba i naroda, bez postojano življena bratstva. Mir je "spokoj poretka". On je plod pravednosti i učinak ljubavi.
2305 Zemaljski je mir slika i plod Kristova mira a Krist je "Knez mironosni", Knez onog mesijanskog mira (Iz 9,5). Krvlju svoga križa on je ubio "u sebi neprijateljstvo" (Ef 2,16), pomirio je ljude s Bogom i Crkvu učinio sakramentom jedinstva ljudskoga roda i njegova sjedinjenja s Bogom. "On je mir naš" (Ef 2,14). Njegov je proglas: "blago mirotvorcima" (Mt 5,9).
2306 Oni koji se u obrani ljudskih prava odriču nasilja i prolijevanja krvi te pribjegavaju sredstvima obrane kojima raspolažu slabiji, svjedoče time evanđeosku ljubav, dokle god to nije na štetu prava i dužnosti drugih ljudi i društva. Oni koji tako postupaju zakonito potvrđuju u kako teške fizičke i moralne pogibli uvodi pribjegavanje nasilju koje uzrokuje ruševine i smrt.
IZBJEGAVANJE RATA
2307 Peta zapovijed zabranjuje hotimično uništavanje ljudskog života. Zbog zala i nepravdi što ih rat izaziva Crkva uporno sve poziva moliti i djelovati da nas Božja dobrota oslobodi starog robovanja ratu.
2308 Svi građani i svi nosioci vlasti dužni su se zauzimati za izbjegavanje rata. "Dokle god bude postojala pogibelj rata i dokle god ne bude međunarodne nadležnosti koja će raspolagati prikladnim snagama, dotle se neće moći državama zanijekati pravo na zakonitu obranu nakon iscrpljenja svih mogućnosti mirnih pregovora".
2309 Treba pomno razmatrati stroge uvjete koji opravdavaju zakonitu obranu vojnom silom. Takva odluka je zbog svoje težine podložna strogo određenim uvjetima moralne zakonitosti. Istodobno treba: Da je šteta koju napadač čini narodu ili zajednici naroda trajna, teška i izvjesna. Da su se sva ostala sredstva kojima bi se tome stalo na kraj pokazala neprimjenjiva ili bezuspješna. Da postoje ozbiljni uvjeti uspjeha. Da pribjegavanje oružju ne prouzroči zala i nereda većih od zla kojem se želi doskočiti. U ocjenjivanju ovoga uvjeta veoma veliku težinu ima moć suvremenih sredstava razaranja. Ovo su zapravo tradicionalni uvjeti nabrojeni u učenju o tako zvanom "pravednom ratu". Procjena tih uvjeta moralne opravdanosti spada na razborit sud onih koji su odgovorni za opće dobro.
2310 U takvu slučaju javne vlasti imaju pravo i dužnost građanima nametnuti obveze potrebne za nacionalnu obranu. Oni koji se posvećuju službi domovine u vojničkom životu služitelji su sigurnosti i slobode naroda. Ako svoje dužnosti vrše ispravno, istinski pridonose zajedničkom dobru nacije i održanju mira.
2311 Javne vlasti pobrinut će se jednako i za one koji iz razloga savjesti odbijaju upotrebu oružja. Takvi su ipak dužni na neki drugi način služiti ljudskoj zajednici.
2312. Crkva i ljudski razum proglašuju trajnu valjanost čudorednog zakona za vrijeme oružanih sukoba. "Samim time sto je rat nesrećom buknuo nije protivnim stranama sve dopušteno".
2313 Treba poštivati i čovječno postupati s neborcima, s ranjenim vojnicima i zarobljenicima. Djela očigledno suprotna pravu narodâ i njegovim općim načelima kao i odredbe koje ih nameću, jesu zločini. Slijepa poslušnost nije dostatna da opravda one koji se takvim nalozima podvrgavaju. Tako istrebljenje nekog naroda, nacije ili narodne manjine treba osuditi kao smrtni grijeh. Postoji moralna obveza oprijeti se naredbama koje naređuju genocid.
2314 "Svaki ratni čin koji bez razlikovanja ide za uništenjem cijelih gradova ili prostranih krajeva zajedno s njihovim stanovništvom, zločin je protiv Boga i protiv samoga čovječanstva te mora biti odlučno i bez oklijevanja osuđen". Pogibelj je suvremenog rata što onome koji posjeduje znanstveno, osobito nuklearno, biološko i kemijsko oružje, pruža priliku činiti takve zločine.
2315 Gomilanje oružja mnogima izgleda paradoksalnim načinom da se mogući protivnici odvrate od rata. Takvi u tome vide najuspješnije sredstvo za osiguranje mira među narodima. Takav način odvraćanja od rata podliježe strogim moralnim ogradama. Utrka u naoružanju ne osigurava mir. Mjesto da ukloni uzroke rata, opasnost je da ih oteža. Ulaganje golemih bogatstava u proizvodnju uvijek novih oružja priječi pomaganju siromašnih naroda, zaustavlja razvoj naroda. Prekomjerno naoružanje umnaža uzroke sukoba i povećava opasnost njihova širenja.
2316 Proizvodnja i trgovina oružjem ugrožavaju opće dobro naroda i međunarodne zajednice. Javne vlasti imaju stoga pravo i dužnost da to dovedu u red. Traženje privatnih ili skupnih probitaka u kratkom roku ne može opravdati pothvate koji pothranjuju nasilje i sukobe među narodima i ugrožavaju međunarodni pravni poredak.
2317 Nepravde, prekomjerne nejednakosti na gospodarstvenom i društvenom području, zavist, nepovjerenje i oholost što bujaju među ljudima i narodima, trajno ugrožavaju mir i uzrokuju ratove. Sve što se čini za uklanjanje tih nereda pridonosi izgradnji mira i izbjegavanju rata: Ljudima kao grešnicima uvijek prijeti opasnost rata i prijetit će sve do Kristova dolaska. No, ukoliko u ljubavi sjedinjeni uspijevaju nadvladati grijeh, nadvladavaju i nasilje, sve dok se ne ispuni riječi: "mačeve će prekovati u plugove, koplja u srpove. Neće više narod dizat mača protiv naroda, nit se više učit ratovanju" (Iz 2,4).
Nema komentara:
Objavi komentar