Već od ranog djetinjstva ti si me izabrao za sebe, ne
znajuć da su to Tvoje riječi vodio si me putem. Nisam znao zašto, ni gdje, ni
kada si me izabrao. Kao pastira Davida pomazao si me uljem svoje ljubavi.
I unatoč svim mojim stranputicama tvoja ruka puna
blagoslova nikada se nije od mene odvojila.
I u vremenima tjeskobe, kada nitko nije mogao reći
proći će, ja sam vjerovao samo Tebi.
I još sam bio mlad i nezreo, i stranputice su mi
izgledale tako privlačne.
Tako jedne noći od mnogih lutanja dozlogrdi mi biti, i
tada vidjeh tvoju ruku kako mi sipa nešto kao rajsku prašinu, dah mira obuzeo
je moje misli i shvatio sam, nikada se nisam od Tebe odvojio.
Ti si označio moj put.
I puno je puta izgledalo nelogično, kao da ideš kontra
sebe, ali sve su to u Tvojim mudrim promislima sasvim ispravni potezi.
Morao si me učiti i znajući da još nisam dostigao
prežem punim srcem za Tobom.
Jer kasno sam shvatio da samo Ti imaš riječi života vječnoga.
Samo Ti obećavaš tako velike stvari za vjernost. Vječnost, samo je vječnost
vječna, ostalo su sitnice.
I svi ljudi sada postaju Put, i sve životne staze
postaju Put, čitava stvarnost postaje Put ka vječnosti.
Nema komentara:
Objavi komentar