Slušaj…, jučer sam nešto razmišljao o ovom našem
svijetu. Postavio sam si pitanje "naš svijet vs. bolji svijet?" Naš svijet u kojem se patnja zna sručiti svom silinom na uboga i siromašna i tako
ih pritisnuti da samo nadljudskom snagom izdrže sve nedaće. Pa tako, ranjeni i
izmrcvareni ipak nastavljaju živjeti, na koljenima ali živi.
Zar je to pravedno? Zar svijet ne bi trebao biti neko
bolje mjesto, bolji svijet? Zar je ovo zbilja najbolji svijet koji možemo imati?
Pa onda opet mislim kako divnih ljudi ima koji od
čovjeka do čovjeka donose sreću. Ljudi poput Majke Terezije i njenih sestara
čine ovaj svijet boljim mjestom. Caritas, Marijini obroci, Crveni križ i tisuće
drugih humanitarnih udruga i pojedinaca čine ovaj svijet boljim.
Netko je negdje rekao kako će ratovi prestati kada
vojnici odbiju ratovati. I da će glad prestati kada se hrana pravedno
raspodijeli po svijetu.
Ali temelj svega toga je čovjek, čovjek nije tu da se
koristi ovim svijetom u svoju korist, već da koristi svijet na opće dobro. Ne
proizvode algoritmi glad u svijetu, ili ako da onda to čine jer ih je čovjek
tako podesio. Ne ruše bombe gradove i ne ubijaju ljude, već oni koji oružjem upravljaju. Ne upravlja ekonomijom nevidljiva ruka tržišta nego zamisao o takvom
sustavu kojeg je zamislio čovjek.
Iza svakog dobra i iza svakog zla na ovom svijetu i društvu stoje
ljudi s imenom i prezimenom, stvarne jedinke, ne akronimi kao MMF, UN, FDA i
sl. Zar nam ne bi bilo dovoljno nevolja na koje čovjek ne može utjecati?
Ljudi odlučuju o svemu i prvi je korak za bolji svijet
djelovati na ljude, svatko sa svojih pozicija, jer će direktor korporacije
prije poslušati etičnog direktora nego li teologa. Ovo doduše ima veze s
teologijom koliko i sve druge svjetovne stvari. Teologija nudi svoja rješenja i
ona su upravo usmjerena u bit čovjeka, svakog pojedinca. Ta rješenja doista
jesu trajna rješenja. No za one koji ne žele čuti jezik teologije moguće je
pristupiti etikom i altruizmom čime i ne znajući opet služe Bogu, za dobar cilj.
Nadalje, sve se svodi na srce, otkrili smo svemir, dotaknuli rub Sunčeve
galaksije, a još uvijek nismo dotaknuli srce svakog čovjeka. A o tome ovisi
opstanak milijuna gladnih, a onda i svih nas i na kraju samog planeta Zemlje.
by Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar