SVI SU POZVANI NA SVETOST (TIJELOVO 2022.)

„Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: `Gospodine, Gospodine!`, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima. (…)“ „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, dunu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika. (Mt 7,21.24-27)“

Svi su pozvani, od najmanjeg do najvećeg, svi su pozvani vršiti volju Očevu, svi su pozvani na svetost. Dakle, ključno pitanje nije, dali se deklariramo kao kršćani ili dali ga častimo jezikom, ključno pitanje je da li nam je srce blizu Bogu, da li vršimo volju Očevu u našim životima, a ono što je sigurno volja Očeva jeste čuvanje deset Božjih zapovjedi i to iz ljubavi prema sebi i Bogu.

Izvršavanje Kristova zakona ljubavi i nasljedovanje Isusa Krista druga je bitna stvar na putu svetosti, ali ne djelomično ljubiti, ne djelomično nasljedovati već u svemu, potpuno, radikalno.

Jer sam Isus nam kaže: Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati (Iv 14, 15). Stoga tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. A ta stijena jeste On sam objavljen u Evanđelju, to je isti ovaj Krist koji sada stoji pred nama u obličju Kruha, kojeg ćemo danas prenositi kroz naša mjesta i gradove (danas je Tijelovo 16. 6. 2022.) u taj misterij upućuje nas sv. Papa Pavao VI. Kada kaže: „Kruh i vino nakon posvećenja prestaju postojati tako da su od onog trenutka, klanjanja dostojni Tijelo i Krv Gospodina Isusa stvarno pred nama...“

Na tom sakramentu počiva naša vjera, na utjelovljenome Kristu, koji nije živio samo tamo pred 2000 god. nego živi s nama i danas, pati s nama, boli ga kada boli i nas, raduje se kad se i mi radujemo, ponizno se i tiho skriva u ovom Sakramentu Njegove ljubavi, kako bi se nečujno ušuljao u svako srce koje mu i najmanje odškrine vrata. O neka sada zapjevaju sva stvorenja, iz svih crkava nek čuje se hvala, nek zatreperi od radosti svako ljudsko srce i sav svijet nek poklekne pred ovim otajstvom, kada shvati, da u ovom Kruhu, sam Bog živi među nama.

Zapljušti kiša, navale bujice, dunu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer - utemeljena je na stijeni. „Niti mi trpimo sami, niti pobjeđujemo sami, niti idemo u vječnost sami (…) jer kuda god idemo, štogod trpimo i bilo što nam se dogodilo, sjedinjeni smo (…) s Njime.“ Kaže nam Thomas Merton.

Uistinu, i kad zapljušte kiše, i kad navale bujice i dunu vjetrovi mi se ne bojimo jer nismo sami, ili kako reče prorok Izaija: „Tvrd grad mi imamo“ tvrd grad utemeljen na sigurnoj stijeni, na Kristu, ali mi građani toga grada pozvani smo proširiti mu granice i ne možemo biti mirni dok i jedna duša bude gradila na nesigurnom jer: Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, dunu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.

Mnogi se životi uruše, jer nemaju temelja, Krist ne ruši, niti želi rušiti, samo čovjek sam može izabrati da gradi na nesigurnom, ali tko izabere Krista izabrao je sigurnog graditelja i izgrađuje On sveti Grad, svoju Crkvu, katoličku, sveopću, u kojoj svi mogu živjeti na sigurnom. Naš je posao, dakle, da palimo svjetla u malim, trošnim, siromašnim kućicama koje su na vjetrometini ali kako nam majka Terezija poručuje: „Svjetlo što ga pružate mora biti toliko čisto, ljubav kojom ljubite mora biti toliko žarka – vjera kojom vjerujete toliko uvjerljiva – da će, promatrajući vas, stvarno vidjeti samo Isusa. Vaš je apostolat tako divan: davati Isusa. Pa podajmo Isusa svijetu, podajmo im njegovo svjetlo, njegovu radost, mir, njegovu ljubav, hajdemo braćo probudimo u modernom čovjeku želju za nasljedovanjem Isusa Krista, imamo sigurnu stijenu vrijeme je da počnemo graditi.

by Dominis