Božić

Božić, taj tako poseban i svet dan, dan Kristovog rođenja, znate, On bi nam htio reći… htio bi nam reći kako dani oko Božića mogu i za nas danas, biti ono što su bili prije dvije tisuće godina, mogu biti početak, početak nečeg posebnog, velikog. Rođenje Isusa Krista nagovijestilo je početak nove, čovječnije, humanije povijesti čovjeka. Te noći, pošto nije bilo mjesta u stratištu, u jednoj maloj štalici u gradiću Betlehemu, pod istim ovim mjesecom koji će noćas svijetliti nad našim domovima, pod istim ovim zvijezdama započela je nova era čovječanstva.

Čekali su ga na kraljevskim dvorima, očekivali ga u kućama velikaša, ipak taj prebogati dječačić na svijet dolazi poput kakva prosjačeta, u jaslama mjesto mekog krevetića, u štalici mjesto kraljevskih dvora, dolazi On nama tako prerušen da bi isprosio što je više moguće naše ljubavi. Sam Bog došao je isprositi ali i pružiti nam ljubav, došao je zbog svakog čovjeka, posebno svakog onog koji je u tami, da bi mu bio svjetlo: „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet (Iv 1, 9).“ To svijetlo nećemo naći ni u jednom lijepo ukrašenom dućanu, to svijetlo ne mogu nadoknaditi ni najljepši svjetleći aranžmani, to svijetlo sjaji u srcu dobrih ljudi, to svijetlo svijetli u srcima onih koji razumiju bit Božića, koji razumiju da Kristovo svijetlo može promijeniti srce modernog čovjeka i vratiti mu radost dječjih Božića, vratiti mu radost djetinjstva i radost odlazaka u Crkvu i to ne samo za Božić, vratiti mu radost onih toplih obiteljskih trenutaka, ali ne jedino to, ono može i mora biti poticaj da se okrenemo od sebe i da krenemo prema drugima. Ima mnogo ljudi u našoj okolini za koje mi možemo biti svijetlo, kojima mi možemo donijeti toplinu i vratiti nešto od one radosti kojom je nas same obradovao Bog svojim rođenjem. Oni čekaju promrzli u svojim  siromašnim kućama i stanovima isto kako je Isus čekao u svojim siromašnim jaslicama, i zato krenimo, nemojmo više samo sjediti pred bliještećim televizorom u našim toplim domovima, nemojmo više samo gledati anđelčiće na lijepo ukrašenom boru, postanimo jedan od njih, postanimo anđeli u ljudskom obliku, ovo je pravo vrijeme za to, pa zajedno sa anđelima koji su, te najljepše večeri, navijestili radost pastirima donesimo svim ljudima radost istinskog Božića riječima: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!  Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin (Lk 2, 10-11).“

Radujte se braćo i sestre jer niste više sami, Krist je s vama, Betlehemsko Djetešce za sve nas je došlo na svijet. Ono se rodilo, a mi bi se mi mogli preporoditi, samo ako to poželimo, mogli bi se preporoditi u nova stvorenja, srdačnija i bliža ljudima u potrebi, u stvorenja s više razumijevanja, bliža onima koji se boje budućnosti, bliža i onima koji ne poznaju misterij i radost istinskog Božića i onima koji su ravnodušni i onom koji još luta bespućima beznađa, mogli bi se za ovaj Božić preporoditi u nova stvorenja bliža svakom čovjeku na ovoj planeti, a posebno malenima i siromašnima jer tako nas uči Isus, On je uvijek tu za druge, On je uvijek blizu. Pa, proširimo tu istinsku radost Božića, mi znamo da možemo postati bolji, puno bolji, ti znaš da možeš postati svet, znaš da možeš biti dobar primjer, i uspjet ćeš, samo dopusti Djetetu Isusu da se rodi još jednom, pa hajde dopusti mu da se za ovaj Božić rodi u tvome srcu.

Nikola Dominis