Jednom se Crkvena naučiteljica Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa pitala zašto dobri Bog ima svojih odabranika, zašto sve duše ne dobivaju jednaku mjeru milosti, nego neki koji su ga prije vrijeđali, poput Pavla i Augustina, dobivaju izvanredna dobročinstva, a neki drugi opet dobivaju milosti da od kolijevke do groba žive bez ikakvih prepreka koje bi ih priječile da se vinu k Njemu. „On je pred moje oči stavio knjigu prirode, i ja sam shvatila da je sve cvijeće što ga je On stvorio lijepo, da sjaj ruže i bjelina ljiljana ne uklanjaju miris male ljubice ni čarobnu jednostavnost tratinčice... Shvatila sam, kad bi svi mali cvjetovi htjeli biti ruže, da bi priroda izgubila svoj proljetni ures, a polja više ne bi bila išarana cvjetićima... Tako je i u svijetu duša, koji je vrt Isusov. On je htio stvoriti velike svece koji se mogu usporediti s ljiljanima i ružama; ali On je stvorio i manjih svetaca, i oni se moraju zadovoljiti time da budu tratinčice ili ljubičice, određene da razveseljuju pogled dragoga Boga kad ga spušta k svojim nogama. Savršenstvo se sastoji u vršenju njegove volje i u tome da budemo ono što On hoće da budemo... (Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa, Povijest jedne duše)“ Bili mi ma koliko mali cvjetovi Njegovi smo i moramo se zadovoljiti time što jesmo i stremiti tome da mu još više ugodimo. „Kad sam kasnije spoznala što je savršenost, shvatila sam da treba mnogo trpjeti da se postane sveticom, tražiti uvijek ono što je najsavršenije, i zaboravljati sebe; shvatila sam da ima mnogo stupnjeva u savršenosti i da je svaka duša slobodna da odgovara na poticaje našega Gospodina, da čini malo ili mnogo za Njega, jednom riječju, može birati među žrtvama koje On traži. Tada sam kao u dane svoga ranog djetinjstva kliknula: ˝Bože moj, ja biram sve! Ne želim biti napola svetica; ne bojim se trpjeti za Tebe, bojim se samo jednoga: da bih vršila svoju volju; uzmi je od mene, jer ja biram sve što Ti hoćeš...˝ (Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa)“ A čitajući ove riječi: „Brinite se za savršenije darove, a ja ću vam pokazati još izvrsniji put (1 Kor 12, 31).“ Odgovorila je: „I Apostol tumači kako svi najsavršeniji darovi nisu ništa bez ljubavi... i da je ljubav izvrstan put koji sigurno vodi k Bogu. (...) Ljubav mi je dala ključ moga zvanja. Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo sastavljeno od različitih udova, da joj onda ne nedostaje najpotrebniji i najplemenitiji od svih udova: shvatila sam da Crkva ima Srce i da to Srce gori od ljubavi. (...) Napokon sam našla svoje zvanje: moje zvanje je ljubav! (Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa)“ I shvativši to pokazala nam je najizvrsniji put, Terezijin put, Mali put, naš put: „Dragi Bog ne može ulijevati neispunjivih želja; ja dakle mogu, uza svu svoju sićušnost, težiti za svetošću; povećati se ne mogu, moram podnositi sebe takvu kakva jesam sa svim svojim nesavršenostima; ali ja hoću da potražim način kako ću poći u nebo malim, vrlo ravnim i vrlo kratkim putem: malim, sasvim novim putem. (Sveta Mala Terezija od Djeteta Isusa)“ A to je, reče jednom Urs von Balthasar: „Jedini put; ne zbog toga što je to Terezijin put, (...), nego zbog toga što je to put ljubavi, koji nadilazi i u sebi obuhvaća sve druge putove.“
Nikola Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar