Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi

Doziva Bog iz svoje Crkve, usrećuje i tješi, bodri i oduševljava, doziva na tisuće načina: “Al’ što sam ih više zvao, sve su dalje od mene odlazili; novcu i slavi su se klanjali, vjerovali horoskopima i vračarima. A ja sam ih hodati učio, držeći ih za ruke njihove; al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo. Užima za ljude privlačio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k’o onaj koji u bolesti njihovoj lijek donosi; nad njih se saginjah i davah im jesti.“ (Usp. Hoš 11, 2-4). 

Oče zašto te mnogi ne ljube, kako to da ne shvaćaju? Kako ne prepoznaju da se brineš, da ih ljubiš, kako ne prepoznaju da si sav svijet stvorio zbog njih i da si spreman sav svemir preokrenuti naopačke zbog samo jednog čovjeka, zbog samo jedne duše. 

O vi koji znate, o vi koji ljubite, dozovite, dozovite ih jače, pokrenite svjetsku ofenzivu, jer u pitanju su ljudski životi, u pitanju su milijuni vječnosti. Bog daje milosti, pruža konopce ljubavi, dopustite mu da vas privuče, nemojte ostati na marginama spasenja i nemoj govoriti "sutra ću, zar za tebe nikad neće biti danas, sada" (Usp. sv. Augustin)?  Ostavimo, dakle, danas tisuće bezvrijednih stvari, stotine površnih užitaka i izaberimo ono najvrjednije, ono najuzvišenije i biti ćemo sretni i sada i u vječnosti! Bog doziva, nikad se nije umorio dozivati, te ruke su vječno ispružene, vrijeme je da se odazovemo, ovo je pravi trenutak, sada je čas!