Te noći su padale zvijezde

Zadnji traci sunca skrili su se iza obzorja, 

ostao je u hladnoj, tihoj pustoši,

do sada je osjećao toplinu sunca, ali sada…, 

nitko se ne obazire na nj, osim neba,

te noći su padale zvijezde, zbog njega. 

Niz lice noćnog neba klizile su one, 

poput sjajnih suza na licu Boga, 

klizile su one od tuge,

znale su koliko su te noći za nj duge.

Istina, padale su zvijezde, 

jer znale su da pati on,

siromah, beskućnik i lutalica,

kažu ljudi propalica.

Ali znaju li oni nešto o bijedi,

kako iz toplog doma shvatiti bol ulice, 

kako pred televizorom prepoznati tu tajnu, 

kako da sit uvidi teškoću gladnog,

ili ohol bol poniženog i jadnog.

O ustani čovječe,

vidiš da život čeka na te, 

ponesi mu hrane, uljepšaj mu duge sate,

i ne reci što me se to tiče,

već učini lijepim kraj njegove priče. 

Hoće, i druge noći padati će zvijezde, 

ali ne više zbog tuge siromaha,

već to nek´ budu suze radosti,

zbog tvojih uzvišenih i divnih kreposti.

fra N. Dominis