Ta Zaručnica
puna je ožiljaka,
ali ljubim svaku njenu ranu,
i liječim je i želim joj da zacijeli.
Ona je kao junakinja
što se stoljećima bori za Istinu,
znali su je voditi pa i krivim putevima,
ali nemojte mi reći da je to sve,
jer Ona se… Ona se uvijek izdizala,
u nekim novim, velikim,
predivnim protagonistima,
u zanosu svetačke ljubavi
uvijek je rađala nove,
sve savršenije oblike svetosti
i ostala vjerna onome koji ju je stvorio,
onome koji ju je vodio kroz svu povijest.
Kad mi pričate o Njoj,
ne sudite je samo po kukolju,
ima ga, ali to nije Crkva,
sjetite se početaka,
i njenog razapetog Kralja,
sjetite se nekad grešnog Augustina,
sjetite se najdražeg siromaha iz Asiza,
sjetite se Male Terezije
i one naše svetice iz Kalkute,
mogu pričati i o Damjanu s Molokaia,
njemu koji je postao gubav među gubavcima,
i o tisućama predivnih,
Bogom zanesenih duša,
jer to su istinski izdanci Crkve,
Ona je rodila najveće ljude milosrđa,
najsvetije ljude koji su ikad živjeli na Zemlji,
i zato, ma što ljudi mislili o njoj,
volim tu svetu Katoličku Crkvu,
volim je više no što to mogu izreći,
jednostavno… volim je!
Fra Nikola Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar