Rađanje karizmatske obnove (1. dio)

Karizmatska se obnova rodila u Crkvi početkom god. 1967., na sveučilištu Duquesne u Pittsburghu, u Americi. Skupina studenata/ica zajedno su sa svojim profesorima molili za izvorno iskustvo Duha Svetoga kako se događalo u ranoj Crkvi a opisano u spisima Novoga zavjeta. Očitovali su se fenomeni koje nalazimo u Novom zavjetu. Međutim, i ta obnova, to buđenje i pokret ima svoju predpovijest, pa bismo htjeli ovdje skrenuti pozornost na neke činjenice koje su prethodile rađanju karizmatskoga pokreta u Crkvi. 

Proročki zov iz naroda Božjega

Za novo otkriće Duha Svetoga u Crkvi zaslužna je napose talijanska blaženica Elena Guerra, redovnica koja nije željela nikakav klauzurni, zatvoreni red, nego je utemeljila kongregaciju Oblate Duha Svetoga, sa zavjetima, ali i apostolskim djelovanjem. Rodila se u pobožnoj obitelji, u očinskoj kući primila temeljit humanistički odgoj, bavila se pisanjem i crtanjem, do tridesete godine svirala klavir, a potom zažalila što je toliko vremena provodila na glasoviru. 
U svojim četrdesetim godinama spoznala je svoje poslanje u Crkvi i svijetu, u srcu je napose štovala Duha Svetoga. Sama bilježi kako joj nitko nije preporučivao bilo kakvu lektiru o Duhu Svetome, ali se osjećala kao u nebesima kad bi obavljala devetnicu uoči svetkovine Duhova. Iznutra je osjećala veliku tugu s činjenice da je upravo ta, jedna od bitnih pobožnosti, u Crkvi, gotovo nepoznata i pala u zaborav. Promišlja o svome rođenju i preporodu u kupelji Duha Svetoga, o čemu piše Pavao učeniku Titu (3,5), o čemu govori i Isus s Nikodemom (Iv 3,5). Vrijeme je to talijanskoga risorgimenta, uspostave talijanske države. Vrijeme je to propasti papinske države te 'zatočeništva' papa u vatikanskim zidinama. Pape su izgubile svjetovnu moć, teritorij, što bijaše stanoviti šok, ali gledano biblijski, i u Duhu Isusovu, u duhu Isusova Govora na gori te posvemašnjega 'izvlaštenja', bijaše to za Crkvu blagoslov i Božji dar. Elena je zajedno sa svojim ocem putovala u Rim kad se održavao Prvi vatikanski sabor. Žarko je željela obnovu Crkve i društva u Duhu Svetome. Crkva i kler ne smiju biti okamine, pogotovo ne u Italiji, gdje su snažni masonski, protucrkveni i protuklerikalni naboji (sve do dana današnjega!), gdje je papinstvo na udaru kritika, a materijalizam i pozitivizam uzimaju maha u cijeloj Europi. Ona vidi promjenu stanja u oživljavanju Duha Božjega u srcima suvremenika.

Međugorje, 29. svibnja 2017. 
Dr. fra Tomislav Pervan OFM