Njegov spomendan slavi se 19. ožujka, a danas ga s radošću slavimo kao zaštitnika rada i radnika.
Papa Pio XII. uveo je u crkvenu godinu blagdan svetog Josipa Radnika 1955. godine i odredio da se taj blagdan slavi 1. svibnja, na Praznik rada.
Papa Lav XIII. izdao je svoju encikliku ''RERUM NOVARUM – O NOVIM STVARIMA'' gdje je progovorio o važnosti i potrebi za poboljšanjem položaja radnika. Radnike i sve ljude skromnih životnih prilika uputio je na sv. Josipa kao uzor radnika.
Josipovo tesarsko zanimanje spominje se samo u Matejevu evanđelju, gdje se opisuje Isusov povratak u Nazaret.
''Dođe u svoj zavičaj te je tako učio svijet u njihovoj sinagogi da su se divili i govorili: 'Odakle ovom tolika mudrost i čudesna moć? Zar on nije tesarov sin?''' (Mt 13,54)
Sveti Josip je mnogo govorio bez ijedne riječi te vrijedno radio. Bio je siromašan tesar iz Nazareta i u njegovoj je blizini Isus proveo svoje djetinjstvo i mladost, živeći jednostavnim radničkim životom.
Josip je bio ponizan, skroman i šutljiv i nikada se nije uzdizao ili hvalio pred drugima. Svojom jednostavnošću blizak je svim radnicima, osobito očevima koji osjećaju težinu života i svakodnevnog zarađivanja i skrbi za obitelj.
Bog je povjerio Josipu da bude glava nazaretske obitelji u kojoj se ostvarilo Isusovo utjelovljenje.
U Hrvatskoj su Svetom Josipu Radniku posvećene mnoge crkve: u Slavonskom Brodu, Osijeku, Belišću, Borovu, Dubovcu na Karlovcu i Novom Virju.
Izvor: http://www.laudato.hr
Nema komentara:
Objavi komentar