Sasvim malena, ponizna,
i skromna bila je ona,
plaha i lako joj suza poteče,
potpuno čista sad Edenom šeće.
Bila je još maleno dijete,
i odmah rekla „odlazim svijete“,
na goru Karmel blizu Krista,
na sve zavjete s lakoćom prista.
Voljela je ona Krista više od svega,
više od svog života ljubila je Njega,
jer plemenita je srca Terezija bila,
a smatrala se ptičicom malenih krila.
Bojala se da joj duša neće moći letjeti,
a sad je kao orao neće nikad sletjeti,
htjela je biti mala golubica Noina,
da nosi znak mira preko svih planina.
Htjela je ona u misije otići,
sve kontinente htjela je obići,
nije izašla iz svoje Karmelske ćelije,
a zaštitnica misionara postala je.
A najviše od svega htjela je biti mučenica,
do zadnje kapi krvi Kristova učenica,
a to je dijelom i bila, ispila je kalež,
ušla u povlašteni, sveti Kristov stalež.
Svetica je posebna naša Terezija Mala,
rado bi ona u našu obranu stala,
za Boga, Crkvu i grešnike izgarala je sva,
jer bila je ljubav svetica ta.
Nikola Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar