srijeda, 15. siječnja 2020.

Pastir iz južnog Libanona


Kad je granulo proljeće, Isus je još jedanput prošao kraj toga
pašnjaka, a ovaj put bijaše sam.

Toga dana nisam svirao u frulu, jer bijah izgubio jednu ovcu
pa bijah žalostan, i srce mi u grudima bijaše potišteno.
I priđoh Mu i stadoh preda Nj jer žuđah za utjehom.
A On me pogleda i upita: "Danas ne sviraš u frulu. Zašto su ti
oči tužne?"

A ja odvratih: "Zalutala mi ovca iz stada. Svagdje je tražah, ali
je ne nadoh. I ne znam što ću."

On je trenutak Šutio. Onda mi se osmjehnu i reče: "Pričekaj
na tren ovdje, a ja ću ti pronaći ovcu." Pa se udalji i zađe iza
brda.

Vrati se nakon jednog sata, a moja ovca ide uza Nj, a kad se
zaustavio preda mnom, ovca gledala u Njegovo lice isto kao
što ja gledah. Onda je radosno zagrlih.

A On mi položi ruku na rame i kaza: "Od dana današnjeg
voljet ćeš ovcu ovu više od sviju iz stada, jer bijaše zalutala a
sad je nađena."

I ja opet radosno zagrlih ovcu, a ona se priljubi uza me, i ja
bijah tih.

I kad podigoh glavu da zahvalim Isusu, On se već udaljavao, a
ja ne smogoh hrabrosti da Ga slijedim.

H. Džubran, Isus Sin čovječji, Pastir iz južnog Libanona

nedjelja, 5. siječnja 2020.

Pohod mudraca


Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." (Mt 2, 1–2)“

„Zvijezda se pomalja na Istoku da posrami Židove što su od pogana spoznali Kristovo rođenje. Pogani su kao Bileamovi potomci po njegovu proroštvu znali da će se zvijezda pojaviti. (…) Znak pak zvijezde dovodi mudrace u Judeju da svećenici, zapitani od mudraca gdje se Krist ima roditi, budu bez isprike glede njegova dolaska.“[1] Stranci su došli da potraže velikog Kralja, a njegovi nisu za nj imali ni malo mjesta u svratištu. Bileam je ono trebao prokunuti Izraela. No sam se Bog pobrinuo da mjesto kletve izreče blagoslov. „Unatoč tomu, Bileam je u biblijskoj predaji obezvrijeđen kao zavodnik na idolopoklonstvo i pogubljen mačem (usp. Br 31, 8; Jš 13, 22) Tim važnije ostaje obećanje spasenja koje se pripisuje njemu, nežidovu i sluzi drugih bogova, obećanje koje je očito bilo poznato i izvan Izraela. ''Vidim ga, ali ne sad: motrim ga, ali ne iz blizine: od Jakova zvijezda izlazi, od Izraela žezlo se diže…'' (Br 24, 17)“

Riječ mag koja se često koristila i koristi za dotične kraljeve indoevropskog je porijekla. U sanskritu znači: velik, moćan, sjajan, mag – svećenik. Dok u Novom zavjetu označava one koji se bave magijom i astrologijom pa dobiva negativno značenje.[2] „Istok je za prve kršćanske pisce Arabija (sv. Justin), Mezopotamija ili Perzija (Klement Aleksandrijski). I domovinu maga traže ili u Arabiji, ili u Babilonu, ili u Perziji. (…) U prilog ove tradicije ide i činjenica da su se u početku magi prikazivali u perzijskoj nošnji. Vojnici perzijskog kralja Kosroe koji su porušili sve kršćanske crkve i bazilike u Palestini poštedjeli su baziliku rođenja u Betlehemu kad su vidjeli na pročelju prikazan poklon maga u njihovim nošnjama. Matej nam ne kazuje broj maga. Na starim slikama, u katakombama, susrećemo sad 2, sad 4, pa čak i 12. Možda radi simetrije. Dosta stara tradicija govori o tri mudraca, vjerojatno zbog tri dara. (…) Od 6. st. dalje ne slikaju se s perzijskim kapama, već s krunama i nazivlju se kraljevi.“[3] Mateju nisu važni detalji već pitanje: „''Gdje je novorođeni kralj židovski?'' I poruka koju nam želi dati: poganska filozofija i teologija dolazi da se pokloni utjelovljenoj Istini, mudrost ljudska – vječnoj mudrosti, zemaljska vlast – kralju nad kraljevima, narodi pogani, cijeli svijet – Gospodaru nad gospodarima.“[4]

Kad je riječ o zvijezdi neka su astronomska istraživanja, i sami Kepler, dokazali da se radilo o konjukciji Jupitera i Saturna u zviježđu Riba. Jedinstven slučaj u povijesti dogodio se 7. – 6. prije Krista[5] „i ona je upućivala na zemlju Judinu i novorođenog ''kralja židovskog.''“[6] Tako je i Friedrich Wieseler iz Göttingena na kineskim kronološkim tablicama pronašao da se 4. g. pr. Kr. ''pojavila sjajna zvijezda i bila vidljiva dulje vremena.''[7] Poznati su egzegeti ipak mišljenja kako je to pitanje besmisleno te da se teološko pitanje ne bi trebalo miješati s astronomijom. Sličnog je mišljenja i sv. Ivan Zlatousti.[8]

Imalo se potražiti novoga kralja na kraljevskom dvoru u Jeruzalemu. „I magi traže novorođenog kralja kod onih koji posjeduju obećanja, koji posjeduju Pisma. Ovi daju odgovor. ''Svi glavari svećenički i narodni književnici'' otkrivaju Herodu točno mjesto rođenja Mesije: ''U Betlehemu judejskom.'' To je već prorekao prorok Mihej. (5, 1) Iz Betlehema ''izići će vođa koji će biti pastir naroda mog – Izraela.'' (…) Poganstvo će pomoću židovskog proroštva naći Mesiju. A sami ga neće naći. (…) Izrael nije poslušao. Odbio je Mesiju. I Bog Abrahamov podiže Abrahamu sinove od ''stijena'', (Mt 3, 9) od pogana koji postaju istinski Božji narod, njegov narod – Izrael, kako to naviješta prorok Mihej.“[9]

„Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom i poklone mu se.“ (Mt 2, 11) Oni su prepoznali i spoznali misterij ovog paradoksa: da maleno, siromašno dijete, nepoznate majke iz najmanjeg gradića može postati Spasitelj svega svijeta. I poklone mu tri dara. „Crkvena je predaja – s različitim inačicama – držala da tri dara predstavljaju tri vida Kristova otajstva: zlato upućuje na Isusovo kraljevanje, tamjan na Božje sinovstvo, smirna na otajstvo njegove muke.“[10] „Magi vjeruju da će ovo dijete, rođeno u siromaštvu i bijedi, rođeno za muku i smrt, otkupiti po svojoj muci, smrti i uskrsnuću svoj narod, mesijanski narod. I u poslušnoj vjeri ''padoše ničice i poklone mu se.'' To nije samo izraz nekog poštovanja i počasti. Mnogi se istinski klanjaju Djetetu kao svom Bogu. (…) Magi su započeli kršćanski kult ''u duhu i istini.'' Za njima dolazi Crkva, Božji narod. On zna tko je Krist. I ne sablažnjava se nad Betlehemskim siromaštvom.“[11]

„Samo pastiri i mudraci nađoše Krista; a gdje su one tisuće, koje ga ne nađoše. Svijet je u ono doba kao i danas bio pun svjetskih mudraca, ali ni jedan od njih nije otkrio Boga. Bilo je mnogo agnostika u Rimu, koji su govorili mladom Pilatu, da istina ne postoji; bilo je mnogo sofista na Atenskom trgu, koji su učili, da čovjek može biti bez bogova, bilo je uobraženih pjesnika, koji su slavili razuzdanost u ime slobode i nepravdu u ime progresa. Ali ni jedna od tih duša nije vidjela anđela ni svjetlost zvijezde. A zašto? Jer blago mudrosti i znanja, spasonosne milosti i spasenja pridržano je samo za krajnosti u umnom i moralnom redu. Kad je Bog bio Djetešce, samo su intelektualne krajnosti jednostavnog i mudrog našle put do jaslica; kad je Bog bio čovjek, samo moralni ekstremi nađoše put do njegovih nogu.“[12]

A mudraci, nakon što su iskazali počast novorođenom kralju otiđoše drugim putem u svoju zemlju. Pronašli su koga su tražili i tko zna koliko su se puta za života prisjetili ovih događaja. Možda ih je on učinio još poniznijima, podsjećajući ih na siromaštvo onoga koji je trebao biti veliki Kralj. Možda ih je kroz život oduševljavalo čudo paradoksa Njegove malene veličine, a tako ogromnog značaja. Možda su kasnije čuli za njega, možda su saznali sve o Njemu, o njegovu naučavanju i ono o muci i uskrsnuću. Možda ih  je Njegov život doveo do spasenja, možda su njihovi životi poprimili potpuno novi smijer. Ne znamo, ali jedno je sigurno, oni su ga prepoznali, a neki ga čak i danas tisućama godina kasnije još uvijek ne prepoznaju.

Nikola Dominis



[1] Sv. Jeronim, Tumačenje Matejeva Evanđelja, Služba Božja, Makarska, 1996., str. 100
[2] Usp. Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 40-41
[3] Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 41
[4] Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 41-42
[5] Usp. Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 43
[6] Usp. Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, Verbum, Split, 2012., str. 108
[7] Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, Verbum, Split, 2012., str. 113
[8] Usp. 112
[9] Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 44-45
[10] Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, Verbum, Split, 2012., str. 122
[11] Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 46
[12] Fulton J. Sheen, Vječni Galilejac, Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište, Zagreb, 1959., str. 15-16
[13] Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, Verbum, Split, 2012., str. 127-128
[14] Benedikt XVI., Djetinjstvo Isusovo, Verbum, Split, 2012., str. 129
[15] Usp. Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 54
[16] Celestin Tomić, Evanđelja djetinjstva Isusova, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1971., str. 56

Istaknuto

Zašto sam pokrenuo blog "URBAN KATOLIK"

Urban katolik Ovaj blog pokrenuo sam s željom da se približim onim katolicima koji žele biti moderni, urbani i živjeti svetost u ovom ...