Kad je granulo proljeće, Isus je još jedanput prošao kraj toga
pašnjaka, a ovaj put bijaše sam.
Toga dana nisam svirao u frulu, jer bijah izgubio jednu ovcu
pa bijah žalostan, i srce mi u grudima bijaše potišteno.
I priđoh Mu i stadoh preda Nj jer žuđah za utjehom.
A On me pogleda i upita: "Danas ne sviraš u frulu. Zašto su ti
oči tužne?"
A ja odvratih: "Zalutala mi ovca iz stada. Svagdje je tražah, ali
je ne nadoh. I ne znam što ću."
On je trenutak Šutio. Onda mi se osmjehnu i reče: "Pričekaj
na tren ovdje, a ja ću ti pronaći ovcu." Pa se udalji i zađe iza
brda.
Vrati se nakon jednog sata, a moja ovca ide uza Nj, a kad se
zaustavio preda mnom, ovca gledala u Njegovo lice isto kao
što ja gledah. Onda je radosno zagrlih.
A On mi položi ruku na rame i kaza: "Od dana današnjeg
voljet ćeš ovcu ovu više od sviju iz stada, jer bijaše zalutala a
sad je nađena."
I ja opet radosno zagrlih ovcu, a ona se priljubi uza me, i ja
bijah tih.
I kad podigoh glavu da zahvalim Isusu, On se već udaljavao, a
ja ne smogoh hrabrosti da Ga slijedim.
H. Džubran, Isus Sin čovječji, Pastir iz južnog Libanona
Nema komentara:
Objavi komentar