Bilo je svetaca koji su otpočetka krenuli putem svetosti. Bilo je i onih koji su u nekom trenutku mlakog života doživjeli buđenje ali i onih koji su od poganskog načina življenja prešli na svetački život. Ovdje ćemo sasvim kratko govoriti o primjeru koji za mnoge od nas može biti izvrstan put. Govoriti ćemo o svetoj Tereziji Avilskoj.
Ona, premda redovnica, čak daje upute za roditelje koji imaju djecu u mladenačkoj dobi: „Kada bih trebala savjetovati, rekla bih roditeljima da dobro paze s kojim se osobama druže njihova djeca u toj dobi, jer tu ima puno zla, zato što se naša narav priklanja prije onome što je gore negoli onome što je bolje.“ Ona sama je zaključila da je najsigurniji način spasenja samostan. Terezija u dvadesetoj ulazi u samostan ali tek u četrdesetoj godini doživljava obraćenje. Veliko značenje za njeno obraćenje imala je knjiga svetog Augustina Ispovijesti. Zajedno s Ivanom od Križa izvršila je reformu Karmelskoga reda. Kada tumači kako je živjela prije vidi u čemu je bio najveći problem: „Na male grijehe sam se malo obazirala, i to je bilo ono što me je uništilo.“ Ističe da je to dijelom bio slučaj zbog „liberalnih i popustljivih“ savjeta koje su joj davali svećenici. Ona, a što je vrlo poučno za nas, razlikuje „male“ nenamjerne i „male“ slobodno odabrane grijehe i ove druge vidi kao vrlo štetne. Donijeti odluku da nikad nećemo slobodno izabrati počiniti čak ni mali grijeh, važna je prekretnica na duhovnome putovanju.
Ljudi često upadaju u iste grijehe i tu Terezija daje savjet da se unaprijed očuvamo od grešnih prigoda. Nadalje oslanjanje na sebe je bila bitna pogreška na svačijem putu pa će ovako reći: „To [oslanjanje na sebe] je bilo ono što je mene uništavalo.“ Terezija daje savjet: „Dajem vam jedan savjet: nemojte pomišljati da ćete stići dovde vašom snagom, ili pak umješnošću, jer je to uzaludno; štoviše, ako ste pobožne, postat ćete hladne već, jer je poniznost ta koja dokrajčuje sve, jednostavno i ponizno recite: fiat voluntas tua [budi volja tvoja]. (A negdje drugdje govori) Neka se uzdaju u Božje milosrđe i nimalo u sebe, i vidjet će kako Njegovo Veličanstvo kao takvoga vodi iz jednih odaja u druge i uživat [će] puno više dobara nego što bi mogao poželjeti, čak za ovoga života, hoću reći.“ Tada ćemo ako se i nadalje trudimo i vjerujemo, postati sveci.
Literetura: Ralph Martin, Ispunjenje svake želje, Stella Maris, Zagreb, 2017.
Nema komentara:
Objavi komentar