Pitanje zdravlja zasigurno je jedno od ključnih pitanja kroz čitavu povijest čovječanstva. Mnoge knjige i rasprave su napisane i vođene o ovom pitanju sve tamo otkad imamo zapise. No među biblijskim knjigama osim Joba po ovom pitanju ističe se i knjiga Sirahova. Knjiga Sirhova nastala je u Jeruzalemu oko 180. g. pr. Kr. autor je Židov Ben Sira iz Jeruzalema. Njegov unuk je u Egiptu preveo knjigu s hebrejskog na grčki jezik i dodao kratki uvod pa je danas imamo iz tog izvora. Izvornik na hebrejskom je dugo bio izgubljen sve dok u Kairu 1896. g. nisu pronađene dvije trećine izvornika na tom jeziku. Knjiga Sirahova pripada u deuterokanonske knjige.
Knjiga je ustvari skup mudrih izreka, savjeta, hvalospjeva, molitvi i pouka. Tako da neke od njih govore i o pitanju zdravlja i bolesti. U prvom poglavlju autor govori o strahu Gospodnjem. Osim one svima poznate rečenice: „Strah Gospodnji početak je mudrosti (Sir 1, 14).“ Autor u osamnaestom retku donosi: „Strah Gospodnji vijenac je mudrosti koji cvate mirom i zdravljem (Sir 1, 18).“ Ove riječi tako potiču da budemo u miru s Gospodinom. Onaj strah da ne povrijedimo Boga koji nas toliko ljubi i koji sam nas nikada, i ničim nije, niti bi htio povrijediti dovodi do toga da živimo život u miru i zdravlju. Što samo po sebi ne znači uvijek samo fizičko zdravlje već i duhovno.
„Nema lijeka bolesti oholnika, jer se opačina u njem ukorijenila (Sir 3, 28).“ Ovaj redak se u našem prijevodu može iščitati na dva načina. Da se uzima oholost kao bolest kojoj nema lijeka ili da za bolest koja zahvati oholnika nema lijeka jer se ne popravlja već ostaje u svojoj opačini. U drugom slučaju Bog je taj koji daje zdravlje, a čovjek svojom ohološću to odbija. Nadalje iduće mjesto gdje Ben Sira govori o zdravlju je u desetoj glavi gdje veli kako „duga bolest srdi liječnika; tko je danas kralj, sutra umire (Sir 10, 10).“ Duga bolest znači da liječnik ne nalazi lijeka pa ga zato i srdi no nama je zanimljiviji drugi dio retka gdje Ben govori kako danas možeš biti i kralj i najveći i najmoćniji čovjek svijeta ali svejedno ti je sutra umrijeti. Ako i ne sutra, već prekosutra sigurno.
Iduće mjesto gdje se spominje zdravlje u knjizi Sirahovoj je u dvadesetosmoj glavi treći redak gdje autor koristi zdravlje da naglasi kako čovjek mora živjeti kreposno. „Ako čovjek gaji mržnju na drugoga, kako može od Gospoda tražiti ozdravljenje (Sir 28, 3)?“ Jer ako mrzimo drugoga kako možemo išta tražiti od Gospodina. Čudno je to ali i istinito kako mržnjom prema drugome najviše štetimo sebi. Tako i u ovom slučaju. Kako bi mogli tražiti nešto od oca čijeg sina mrzimo. Tako je i s Bogom, ako mrzimo bilo koje od njegove djece, a svi smo njegova djeca, ne možemo tražiti od njega milosti, blagoslove i ozdravljenje.
Sljedeće mjesto gdje autor spominje zdravlje je gotovo čitav jedan pasus. Pa ovako veli: „Bolji je siromah tijelom zdrav i čio nego bogataš bolesna tijela. Više valja zdravlje i snaga nego sve zlato svijeta i krepko tijelo više od golema posjeda. Nema blaga nad zdravljem tjelesnim niti sreće nad sretnim srcem. Bolja je smrt nego gorak život i počinak vječni nego trajna bolest (Sir 30, 14-17).“ Ovdje je izrečena ona duboka istina kako je bolje imati zdravlje nego veliko bogatstvo. Jer čemu bogatstvo potrošeno na liječnike i čemu bogatstvo u bolesničkoj postelji. Svo zlato svijeta ne vrijedi ništa ako nam je zdravlje narušeno i ako nas more brige o tome hoćemo li i koliko ćemo poživjeti. Zato nema blaga koje bi vrijedilo više od zdravlja. U zadnjem retku ovog pasusa autor će iznijeti diskutabilnu misao kako je bolja smrt od gorka života i počinak vječni od trajne bolesti. U nekim slučajevima to bi zbilja moglo stajati. Ali nakon Kristove žrtve na križu mnogi prihvaćaju bolest kao križ. Neki je čak i ljube jer ona čini da se suobličavamo Isusu raspetomu. Tada bolest postaje milost.
„Slušaj, sine moj, i ne preziri me, na kraju ćeš shvatiti moje riječi. U svim djelima svojim budi umjeren i neće te snaći nikakva bolest (Sir 31, 22).“ Ovo je jako dobar savjet i s gledišta moderne medicine. Umjerenost je u mnogome dobra za čovjeka i mnoge bi se bolesti izbjegle samom umjerenošću. „Jer prekomjerno jelo donosi bolest i proždrljivost izaziva proljev (Sir 37, 30).“ Vrlo izravno reče autor. Nadalje isti u ovom pasusu govori o onima koji se boje Gospodina. Takve On spašava i On ih brani. „On je radost srcu i svjetlost očima, on je zdravlje, život i blagoslov (Sir 34, 17).“ Ako ima nešto ljepše od ove tri riječi – zdravlje, život i blagoslov – recite mi da ih odmah potražim. Ali vjerujem da ljepše ne postoji. Imati život ispunjen zdravljem i blagoslovom najveća je milost i nema sretnijeg života od takvoga.
„Časti liječnika čašću koja mu pripada zbog njegove službe, jer je i njega Gospod stvorio. Liječenje od Svevišnjeg dolazi, kao što se dar od kralja dobiva. Znanje uzdiže glavu liječniku i moćnici ga poštuju. Gospod od zemlje pravi lijekove i razborit ih čovjek ne odbacuje. Nije li po drvetu voda postala slatka, pokazujuć’ tako svoju moć? Ljudima je dao znanost da uzmognu slaviti snagu djela njegovih. Njima se liječi i bol ublažuje, od njih ljekarnik lijekove priprema. Tako nema kraja djelima njegovim, i po njemu se blagostanje širi svijetom. Sine moj, u bolesti ne budi potišten, već se Bogu moli, jer on zdravlje daje (Sir 38, 1-9).“ Vrlo pronicljiv tekst za ono vrijeme i veoma točan. Liječnik od zemlje uzima i stvara lijekove, a razborit to ne odbacuje. Nadalje, znanost nam je dao Bog, kako veli autor, da bi slavili snagu djela njegovih. Što je i dan danas ispravan stav prema znanosti. Mnogi su znanstvenici priznali kako što više otkrivaju u znanosti to se više dive Tvorcu svega. A evo i vrlo dobra savjeta, u bolesti ne biti potišten već se Bogu moliti jer on nas ozdravlja bilo tjelesno, bilo duhovno. „Ali i liječniku mjesta daj, i njega je Gospod stvorio: nek’ nije daleko od tebe, jer i on je potreban. Katkad je spas u ruci njihovoj, jer se i oni Bogu utječu da im poda milost izlječenja i lijek za spas života. Tko griješi pred Stvoriteljem svojim, nek’ padne u ruke liječničke (Sir 38, 12-15).“ Pomalo ironično završava Ben Sira. No nećemo završiti u ovom tonu već onom Kristovom misli. Koji griješe pred Stvoriteljem svojim nek se obrate pa da ih ozdravim (Usp. Iv 12, 40b).
Nema komentara:
Objavi komentar