Počeci
slavlja sv. Josipa u toj bračkoj župi sežu još iz 1944. godine kada su se
ondašnji župljani zavjetovali svecu da će njemu u čast podignuti crkvicu,
nabaviti svečev kip i štovati ga kao svoga zaštitnika ako ih izbavi od ratnih
strahota. Te su godine njemački okupatori po dolasku na otok odveli brodom
muškarce između 15 i 65 godina, njih 335 u znak odmazde te je njihova sudbina
tako bila neizvjesna. Iz obližnjega Supetra prebačeni su ratnim brodovima do
Makarske, a zatim u Bosnu. U to vrijeme Božji je puk, osobito žene s djecom i
starcima, u župnoj crkvi pod vodstvom nekadašnjega župnika Ante Marušića
upućivao molitve i zazive sv. Josipu koji se tih dana trebao slaviti. Većina se
odvedenih vratila svojim kućama (jer su krvnici bez obrazloženja napustili kamione u kojima su oni bili), samo su sedmorica stradala na putu. Postirski
žitelji vjeruju da se to dogodilo čudesnim zagovorom sv. Josipa.
Evo
i nekoliko izvještaja iz ljetopisa župe koje je zapisao tadašnji župnik don
Ante Marušić:
12.
ožujka:
„Mnogi
su župljani proplakati od ganuća, vidjevši krcatu kapelu muške mladeži i zrelih
ljudi. Nitko se ne sieća vidjeti u jednom danu, toliki broj mužkih na sv.
Pričesti. Još je živa vjera u dušama našeg naroda."
15.
ožujka:
„Oko
11 sati malo uzbuđenje po mjestu. Muškarci se vraćaju kućama. Došli Njemci. Ali
nisu ništa, nikome učinili, nego došli u običnu patrolu. Niži oficiri bili na
žalovanje, udovici pok. Ivana Jelinčić-a. U 3 sata, vratili se kovačevim
brodom. Preko večernje funkcije, župnik je navijestio narodu, da sutra počima
trodnevnica u čast sv. Josipa, zaštitnika sv. Crkve. Bit će kroz trodnevnicu
propovied. Poziva narod, da svi, bez iznimke pristupe u nedelju na sv. Pričest
u čast sv. Josipa. To neka je naš zaviet sv. Josipu, uz prošnju, da našu župu
sačuva od zla. Zaviet će se upotpuniti i nabavom kipa sv. Josipa i gradnjom
crkvice u jednoj uvali, nedaleko mjesta, u čast sv. Josipa. Svake će se godine
taj blagdan osobito slaviti, kao zahvala, za moćni svečev zagovor, u ovim,
najtežim danima od kada župa postoji. Po svemu izgleda, da će biti puno
odaziva, i da narod rado i srdačno pristane na ovaj zavjet."
17.
ožujka:
„U
jutro u 6:20, došla je plačući č. Salvatora ispred spavaće sobe župnikove.
Došla vojska i vodi sve muškarce od 10 g. i dalje, u Supetar, a onda negdje
preko. I sva 4 svećenika iz mjesta. Teški dojam... ali moramo se snaći, dragom
Bogu preporučiti i pakovati. Odmah u 7h (polic. sat) sv. misu čita župnik i
brat Vjekoslav O. P. Komadant Metten, pozvao župnika za tumača u obilaženje
kuća. Hoće konstatirati, dali su zaista bolesni oni, koje prijavili kao
bolesne. Svi ostali muškarci moraju na poljanu, pred vilom pk. Dr. Franca
Gospodnetić. Nakon toga, slijedila je prijava u kući č. sestara. Dieca od 10 g.
puštena su kući i starci od 76 g. i dalje i vidljivo bolesni i sakati. Ostaje u
mjestu i stari svećenik vlč. Wiederker i župnikov brat (boležljiv) O.
Vjekoslav. Svi ostali krenuli smo za Supetar. Na broju 340. Svih sakatih i
starih mužkaraca, ostalo je u mjestu oko 40 lica. Župnik je morao s vojnicima
ostati u Splisku, kao tumač, u svrhu kao i u Postira. Stigli smo u 3:30 u
Supetar. Puna obala mužkaraca. Dok su nam u Postira rekli, da se ostaje u
Supetru 2-3 dana, a onda dalje, čujemo da je još iste noći odlazak. I zaista u
6h već odlaze supetrani. Plač po čitavom mjestu i mahanje s prozora. Mi smo svi
postirani u Hotel Praha. Ali u Praha su samo zidovi i na vreće prašine, kao
iporazbacane kartušine. Tu, na podu, moramo prenoćiti. U 8h jedan podoficir
prozivlja župnika, da može prespavati kod supet. župnika. To smo unapred
molili. Župnik našao u žup. stanu još neke podoficire i zamolio, da dovedu u
žup. stan i vlč. Grgičevića. Ovaj došao u 10h i javlja, da su svi postirani u
8:30 osim njih 60, koji će sutra. Nama ulijevaju nadu, da ćemo se vratiti kući.
Iza ponoći spavanje ali bez svlačiti se.
Na
dan Sv. Josipa 19. ožujka:
„Krasan
dan - Josipovo - S rana jutra siplju avioni bombe, uzduž čitave protivne obale.
Od Splita - Omiša. Ta nas paklena muzika prati sve do Postira. Župljanke nas
dočekale kao ozebao sunce. Plaču, jer se u rano jutro pročulo, da je transport
s postiranima nastradao. Utješili ih da je to laž, jer oni zdravo stigli u
Makarsku. Župnik čitao tihu sv. misu u 11:30, a brat mu pjevanu i propovied.
Svečani zaviet Sv. Josipu, da ćemo podignuti kapelicu i nabaviti kip. Štovati
sv. Josipa kao svog zaštitnika i naročito slaviti njegov blagdan. Samo neka nas
svojim zagovorom očuva od propasti i povrati žive naše drage, raspršene po
svietu."
Izvori: https://ika.hkm.hr/
i Postirski zavjet svetom Josipu, župa Sv. Ivana Krstitelja, Postira, 2019.
Nema komentara:
Objavi komentar