petak, 30. travnja 2021.

Čudo Sv. Josipa u Postirama na Braču


Počeci slavlja sv. Josipa u toj bračkoj župi sežu još iz 1944. godine kada su se ondašnji župljani zavjetovali svecu da će njemu u čast podignuti crkvicu, nabaviti svečev kip i štovati ga kao svoga zaštitnika ako ih izbavi od ratnih strahota. Te su godine njemački okupatori po dolasku na otok odveli brodom muškarce između 15 i 65 godina, njih 335 u znak odmazde te je njihova sudbina tako bila neizvjesna. Iz obližnjega Supetra prebačeni su ratnim brodovima do Makarske, a zatim u Bosnu. U to vrijeme Božji je puk, osobito žene s djecom i starcima, u župnoj crkvi pod vodstvom nekadašnjega župnika Ante Marušića upućivao molitve i zazive sv. Josipu koji se tih dana trebao slaviti. Većina se odvedenih vratila svojim kućama (jer su krvnici bez obrazloženja napustili kamione u kojima su oni bili), samo su sedmorica stradala na putu. Postirski žitelji vjeruju da se to dogodilo čudesnim zagovorom sv. Josipa.

U znak zahvalnosti i kao ispunjenje danoga zavjeta, 2011. godine, na uočnicu blagdana Gospe Karmelske 15. srpnja, u Postirima je blagoslovljena zavjetna crkva Sv. Josipa, podignuta na predjelu Glavica. Zavjetnu crkvu tada je blagoslovio i u njoj slavio prvu euharistiju tadašnji hvarski biskup Slobodan Štambuk. (IKA)

 

Evo i nekoliko izvještaja iz ljetopisa župe koje je zapisao tadašnji župnik don Ante Marušić:

12. ožujka:

„Mnogi su župljani proplakati od ganuća, vidjevši krcatu kapelu muške mladeži i zrelih ljudi. Nitko se ne sieća vidjeti u jednom danu, toliki broj mužkih na sv. Pričesti. Još je živa vjera u dušama našeg naroda."

15. ožujka:

„Oko 11 sati malo uzbuđenje po mjestu. Muškarci se vraćaju kućama. Došli Njemci. Ali nisu ništa, nikome učinili, nego došli u običnu patrolu. Niži oficiri bili na žalovanje, udovici pok. Ivana Jelinčić-a. U 3 sata, vratili se kovačevim brodom. Preko večernje funkcije, župnik je navijestio narodu, da sutra počima trodnevnica u čast sv. Josipa, zaštitnika sv. Crkve. Bit će kroz trodnevnicu propovied. Poziva narod, da svi, bez iznimke pristupe u nedelju na sv. Pričest u čast sv. Josipa. To neka je naš zaviet sv. Josipu, uz prošnju, da našu župu sačuva od zla. Zaviet će se upotpuniti i nabavom kipa sv. Josipa i gradnjom crkvice u jednoj uvali, nedaleko mjesta, u čast sv. Josipa. Svake će se godine taj blagdan osobito slaviti, kao zahvala, za moćni svečev zagovor, u ovim, najtežim danima od kada župa postoji. Po svemu izgleda, da će biti puno odaziva, i da narod rado i srdačno pristane na ovaj zavjet."

17. ožujka:

„U jutro u 6:20, došla je plačući č. Salvatora ispred spavaće sobe župnikove. Došla vojska i vodi sve muškarce od 10 g. i dalje, u Supetar, a onda negdje preko. I sva 4 svećenika iz mjesta. Teški dojam... ali moramo se snaći, dragom Bogu preporučiti i pakovati. Odmah u 7h (polic. sat) sv. misu čita župnik i brat Vjekoslav O. P. Komadant Metten, pozvao župnika za tumača u obilaženje kuća. Hoće konstatirati, dali su zaista bolesni oni, koje prijavili kao bolesne. Svi ostali muškarci moraju na poljanu, pred vilom pk. Dr. Franca Gospodnetić. Nakon toga, slijedila je prijava u kući č. sestara. Dieca od 10 g. puštena su kući i starci od 76 g. i dalje i vidljivo bolesni i sakati. Ostaje u mjestu i stari svećenik vlč. Wiederker i župnikov brat (boležljiv) O. Vjekoslav. Svi ostali krenuli smo za Supetar. Na broju 340. Svih sakatih i starih mužkaraca, ostalo je u mjestu oko 40 lica. Župnik je morao s vojnicima ostati u Splisku, kao tumač, u svrhu kao i u Postira. Stigli smo u 3:30 u Supetar. Puna obala mužkaraca. Dok su nam u Postira rekli, da se ostaje u Supetru 2-3 dana, a onda dalje, čujemo da je još iste noći odlazak. I zaista u 6h već odlaze supetrani. Plač po čitavom mjestu i mahanje s prozora. Mi smo svi postirani u Hotel Praha. Ali u Praha su samo zidovi i na vreće prašine, kao iporazbacane kartušine. Tu, na podu, moramo prenoćiti. U 8h jedan podoficir prozivlja župnika, da može prespavati kod supet. župnika. To smo unapred molili. Župnik našao u žup. stanu još neke podoficire i zamolio, da dovedu u žup. stan i vlč. Grgičevića. Ovaj došao u 10h i javlja, da su svi postirani u 8:30 osim njih 60, koji će sutra. Nama ulijevaju nadu, da ćemo se vratiti kući. Iza ponoći spavanje ali bez svlačiti se.

Na dan Sv. Josipa 19. ožujka:

„Krasan dan - Josipovo - S rana jutra siplju avioni bombe, uzduž čitave protivne obale. Od Splita - Omiša. Ta nas paklena muzika prati sve do Postira. Župljanke nas dočekale kao ozebao sunce. Plaču, jer se u rano jutro pročulo, da je transport s postiranima nastradao. Utješili ih da je to laž, jer oni zdravo stigli u Makarsku. Župnik čitao tihu sv. misu u 11:30, a brat mu pjevanu i propovied. Svečani zaviet Sv. Josipu, da ćemo podignuti kapelicu i nabaviti kip. Štovati sv. Josipa kao svog zaštitnika i naročito slaviti njegov blagdan. Samo neka nas svojim zagovorom očuva od propasti i povrati žive naše drage, raspršene po svietu."

 

Izvori: https://ika.hkm.hr/ i Postirski zavjet svetom Josipu, župa Sv. Ivana Krstitelja, Postira, 2019.


Nema komentara:

Objavi komentar

Istaknuto

Zašto sam pokrenuo blog "URBAN KATOLIK"

Urban katolik Ovaj blog pokrenuo sam s željom da se približim onim katolicima koji žele biti moderni, urbani i živjeti svetost u ovom ...