KAPITALIZAM _ neodrživ sustav

 

Za klimatske promjene možemo optužiti samo jedan sustav – kapitalizam. Mi svi sudjelujemo u njemu i svi imamo prste u pekmezu ali postoji li itko od relevantnih političara na svjetskoj razini da je bar pokušao progovoriti o izmjeni gospodarskog sustava? Da je samo jednu riječ rekao o nužnosti promjene i prilagodbe kapitalizma. Na koji način bi ga trebalo izmijeniti? Svakako da bude bliži filantropizmu (čovjekoljublju), a hoće li to biti neki hibrid kapitalizma ili nešto treće, četvrto, peto o tome neka raspravljaju oni daleko kompetentniji od mene na području ekonomije.

Situacija je neodrživa, rast, rast, rast i vječni rast, sad postaje jasno, ne može ići u nedogled. Mnogi govore o održivom gospodarstvu koje se svejedno bazira na stalnom rastu, a to je kontradiktorno. To je kao da želimo prestati piti pijući. Istinski održivo gospodarstvo ne bi trebalo rasti već održavati društvo na životu, i to društvo ne treba biti bogato već bezbrižno za svakog člana tog istog društva.

Većina ljudi misli da je nemoćna da išta popravi. Ali u kapitalizmu postoji jedno bitno pravilo. One koje se pita jesu kupci, potrošači. Ako se skupi masa potrošača koji će bojkotirati neki proizvod taj će se proizvođač trebati prilagoditi potrošačima ili će propasti. To je možda jedno od rješenja na koji način potrošač može utjecati na čitavo gospodarstvo i na sav sustav, treba paziti što kupuje, kupovati samo ono neophodno i u količinama koliko mu točno treba. Tako bi se sustav sam pobrinuo da postane koliko toliko održiv. Svaki potrošač je bitan kotačić u sustavu no svejedno ono do čega bi sve to zajedno trebalo dovesti bilo bi političko djelovanje koje bi pridonijelo uspostavi nekog novog održivog sistema. Ovako lažemo sami sebe i ne čineći ništa pridonosimo klimatskim promjenama i činimo život na Zemlji težim i opasnijim.

Papa Benedikt XVI. jednom je rekao kako bi trebalo „da se isprave modeli rasta koji se nisu pokazali sposobnima zajamčiti poštovanje okoliša.“ Problem klimatskih promjena jest već danas jako kompleksan, ali sa željom za stalnim rastom gospodarstva današnja borba postaje posve besmislena. Da potrebno je razvijati čiste tehnologije i rast može donekle ići u te gospodarske grane ali ni tu ne u nedogled. Zaključak je: Nipošto se ne bi trebao forsirati rast pod svaku cijenu!

N. Dominis

Donosimo dijelove članka autora Matthew Wilburn Kinga

Ekonomisti Michael Jacobs i Mariana Mazzucato u knjizi Rethinking Capitalism opisali su sadašnju situaciju. Ako sudite prema mjerama kao što su nejednakost i šteta po okoliš, "učinak zapadnog kapitalizma posljednjih desetljeća bio je duboko problematičan." Međutim, to ne znači da nema rješenja. "Zapadni kapitalizam nije nepovratno propao; ali ga je potrebno ponovno promišljati", tvrde Jacobs i Mazzucato. Dakle, hoće li se kapitalizam kakvog poznajemo nastaviti u sadašnjem obliku - ili bi ga mogla čekati druga budućnost? 

Središnji izazov za vlade u 21. stoljeću bit će iznalaženje načina za uravnoteženje ovih dugoročnih koristi globalne trgovine s kratkoročnom štetom koju globalizacija može nanijeti lokalnim zajednicama pogođenim niskim plaćama ili nezaposlenošću. Gospodarstva se ne mogu potpuno odvojiti od zahtjeva demokratske većine koja traži posao, povoljan smještaj, obrazovanje, zdravstvo i čisti okoliš. Kao što pokazuju čileanski prosvjednici, žuti prsluci i Trumpist movements show, mnogi ljudi traže promjenu postojećeg sustava kako bi on odgovarao tim potrebama, a ne samo obogaćivao privatne interese.

Ukratko, moglo bi biti vrijeme za preispitivanje društvenog ugovora za kapitalizam, tako da on uključi sve šire interese izvan individualnih prava i sloboda. To nije nemoguće. Kapitalizam se prije razvijao, a ako se želi nastaviti u dugoročnijoj budućnosti, može se ponovno razviti.

Posljednjih godina pojavile su se razne ideje i prijedlozi čiji je cilj prepraviti društveni ugovor kapitalizma. Zajednička im je ideja da poduzećima trebaju raznovrsnije mjere uspjeha nego samo profit i rast. U poslu postoji "svjesni kapitalizam", inspiriran praksom takozvanih "etičkih" marki. U politici postoji "inkluzivni kapitalizam", koji zagovaraju i Engleska banka i Vatikan, koji zagovara iskorištavanje "kapitalizma za dobro". A u održivosti postoji ideja o "ekonomiji krafni", teoriji koju je predložila ekonomistica i autorica Kate Raworth, koja sugerira da je moguće ekonomski napredovati kao društvo zadržavajući pritom i unutar društvenih i planetarnih granica.

Zatim postoji model "Pet prijestolnica" koji je artikulirao Jonathan Porritt, autor: Kapitalizam kao da je svijet bitan. Porritt poziva na integraciju pet stupova ljudskog kapitala - prirodnog, ljudskog, društvenog, proizvedenog i financijskog kapitala - u postojeće ekonomske modele.

Prije više od tri desetljeća, Povjerenstvo Ujedinjenih naroda za Brundtland napisalo je u knjizi "Naša zajednička budućnost" da postoji dovoljno dokaza da su društveni i okolišni utjecaji relevantni i da ih je potrebno uključiti u razvojne modele. Sada je očito da se ta pitanja moraju razmotriti i unutar društvenog ugovora koji podupire kapitalizam, kako bi on bio sveobuhvatniji, cjelovitiji i integriran s temeljnim ljudskim vrijednostima.

U konačnici, vrijedi se sjetiti da građani u kapitalističkoj, liberalnoj demokraciji nisu nemoćni. Zajedno mogu podržati tvrtke usklađene sa svojim uvjerenjima i neprestano zahtijevati nove zakone i politike koji transformiraju konkurentno okruženje korporacija kako bi poboljšali svoju praksu.

Kad je Adam Smith 1776. promatrao nastajući industrijski kapitalizam, nije mogao predvidjeti koliko će to promijeniti naša današnja društva. Stoga slijedi da bismo mogli biti slično slijepi za to kako bi kapitalizam mogao izgledati za još dva stoljeća. Međutim, to ne znači da se ne bismo trebali pitati kako bi se to u bliskoj budućnosti moglo razviti u nešto bolje. O tome ovisi budućnost kapitalizma i našeg planeta.

Matthew Wilburn King _ Why the next stage of capitalism is coming

Izvor: https://www.bbc.com/future/article/20210525-why-the-next-stage-of-capitalism-is-coming