Nastanak svijeta i teorija ljubavi

Želim znati kako je Bog stvorio svijet.

Ne zanima me ova ili ona pojava.

Želim znati Njegove misli, ostatak su pojedinosti.

Prema egipatskoj mitologiji prvo je nastao ocean, Nun. Iz njega je izronio brežuljak. Po Platonu su uzrok nastanka svijeta „ideje“. Neki drugi grčki filozofi su nastanak pripisivali četirima elementima: vodi, vatri, zemlji i zraku. Aristotel je smatrao da mora postojati nepokrenuti pokretač svega. Netko je morao započeti gibanje. Isusovac Georges Henri Joseph Édouard Lemaître je objavio teoriju Velikog praska, koja do danas ostaje službena teorija nastanka svemira pa posljedično i našeg svijeta. Ta teorija ima samo jednu, ali ključnu manu, što je bilo prije velikog praska? Kako se iz ničeg stvorila tolika masa. Tu dolazimo do ključnog pitanja: Tko je stvorio prvu česticu?

Zamislimo potpuno prazan svemir, bez svjetlosti, a ipak je sve vidljivo. Bez vremena, a ipak milijarde godina protječe. Možda je svemir uistinu vječan. Možda je nastajao i nestajao, pa iz masa tih nakupina ponovno nastajao i s vremenom ponovno nestajao. Ali nešto mi ne da da se složim s tom teorijom a to je da je ipak sva ta masa negdje u pra-svemiru morala nastati ili je morala biti stvorena od nekoga. Svemir je pun materije, a materija ne nastaje iz ničega, osim čudom. Vjerujem da je Bog stvorio svemir i svijet. Na kraju krajeva samo mi to zvuči logično. Biblija, premda donosi dva izvješća, ipak dosta šturo govori o tom događaju. I ja bih poput Einsteina htio znati tok Njegovih misli. Htio bih znati da li je postojala neka konačna jednadžba koja daje sve odgovore o nastanku i bitku svemira i svijeta. Neka „jedinstvena teorija polja“. Ili već neka teorija koja smisleno tumači zakone najmanjih čestica i golemih galaksija. Ta bi teorija možda donijela čovjeku višu svijest o samome sebi. Ona bi se mogla nazvati Božjom teorijom.

No postoji još jedna teorija, teorija nedostatka argumenata. Ondje gdje nema dovoljno jasnih argumenata (poput pitanja tko je stvorio prvu česticu) mi ubacujemo Boga, kao da bi to znanstveno nepoznavanje činjenica bilo opravdanje da je Bog učinio čudo i stvorio prvu česticu. Do kojeg god saznanja znanost dođe ona sama nikada neće moći poreći Boga. Jer sve ono do sada otkriveno i sve ono što će se ikada otkriti ne može zanijekati Tvorca i čitava matematika, fizika i kemija ovise o Bogu. O nekome tko ih je takvima postavio mnogo prije nego je čovjek uopće za njih znao.

Volio bih da otkrijemo i posljednju teoriju svemira i ovog svijeta. Ali u konačnici „teorija ljubavi“ pokriva sva područja potrebna za čovjekov život. „Jedinstvena teorija polja“ možda jest zanimljiva čovjeku koji bi htio proniknuti u sve pore materije. Ali tu je više od materije, tu je više od svih znanstvenih teorija. Ljudi, duh i duša u vašem tijelu važnije su, i veće otkriće, od svih čudesnih zakona fizike. Kada to shvatiš, shvatiti ćeš duboku bit i zakone svemira i svijeta. Pronaći ćeš odgovor na pitanje zašto je sve to takvim stvoreno. Kako je nastao svemir, iskreno tu vjerujem Lemaîtreu, premda je teorija nepotpuna. Ali ključno je pitanje kako su nastali duh i razumna duša u nama? A, to sam duboko uvjeren, dolazi od višeg razumnog bića, od Boga. Koji se u punini vremena utjelovio u Isusu Kristu, kako bi nam i životom, onako kako mi najbolje razumijemo, pokazao sve ono bitno i sve ono za što vrijedi živjeti. On je sažeo sve teorije svemira i svijeta u jednu, najbitniju (gore spomenutu) „teoriju ljubavi“.

N. Dominis