OTKUD ZVONA U KRŠĆANSTVU

ZVONA


Kad zazvone zvona,

sa zvonika starog,

znam vrijeme je ići

kud zove nas Bog.


Koliko puta,

za krštenja i radost,

a onda opet,

za brecanja zvuk.


I mnoge isprati,

ne čuju ih oni,

al evo već drugi,

stasaju novi.


Ima tako biti,

i kad ja odem,

i drugi će doći,

i slušat će zvon.


N. Dominis


Zvona su negdje na međi neba i zemlje. Ona odzvanjaju široko i visoko. Upućuju na vječno. Ali prva zvona nisu bila povezana s religijom. Prva su se zvona koristila u Kini čak 4000. god. pr. Kr. Ona su signalizirala opasnost poput poplave, požara, neprijatelja koji se približava. Pretpostavlja se da su iz Kine zvona stigla na Bliski istok te u Egipat gdje dobivaju prvu religioznu funkciju, a iz Egipta su ih preuzeli ostali antički narodi.

Zvonom su se Rimljani i Grci dozivali u hramove. I to bi mogao biti prvi razlog postojanja zvona koje je prihvatilo kršćanstvo. Kršćani su iz hebrejske tradicije preuzeli običaj glasnog dozivanja na obrede. Samo što su Židovi to činili ovnujskim rogovima i srebrnim trubama, a kršćani s vremenom zvonima. A s vremenom je i zvono u kršćanstvu poprimilo raznovrsne funkcije kao što su najava blagdana, obavijest o proticanju sati u danu, vjenčanja, sprovodi, oluje, požare... 

Kršćani počinju šire koristiti zvona tek u petom stoljeću kada car Konstantin daj kršćanima slobodu vjeroispovijesti. U povijesti je ostalo zabilježeno da je početkom V. stoljeća biskup Paulin (355. – 431.) iz grada Nole u južnoj Italiji na kuću u kojoj su se sastajali kršćani na molitvu postavio zvono koje se moglo nadaleko čuti. Zvona su s vremenom sve više prihvaćana, a zvonici se počinju graditi u 10. stoljeću. 

Sve do XII. stoljeća zvona su lijevali Benediktinci, a poslije taj posao preuzimaju zvonoljevači. Zlatno doba zvonjenja potrajalo je stoljeće i pol, od početka XVIII. do polovice XIX. stoljeća. U bremenitom XX. stoljeću bilo je prostora i vremena u kojima su zvona prisilno utišana da bi se u drugoj polovici i pred sam kraj stoljeća te posebno na početku XXI. stoljeća opet čula u svim krajevima gdje su i prije svih nevolja zvonila. Ne dopustimo da naša zvona utihnu, ona su poziv za kršćane i opomena za odbjegle ili, mogli bi čak reći kako zvona pokazuju put ka dobrom Ocu koji svu svoju djecu čeka raširenih ruku.


N. Dominis


Literatura:

https://nova-akropola.com/kulture-i-civilizacije/tragom-proslosti/zvona/#prettyPhoto

https://old.skolskiportal.hr/kolumne/za-bistre-i-znatizeljne-glave/nek-zvone-zvona-/




Nema komentara:

Objavi komentar