Sveti se Josip prvi put pojavljuje u evanđeljima po Mateju i Luki, bio je zemaljski otac (očuh) Isusa Krista i muž Djevice Marije.
Tko je bio sveti Josip?
Prema Katoličkoj enciklopediji, apokrifni datum Josipova rođenja je 90. godina prije Krista u Betlehemu, a apokrifni datum njegove smrti je 20. srpnja 18. godine u Nazaretu. Ako ćemo vjerovati ovom podatku, a znamo da je Isus rođen oko 4. ili 5. prije naše ere tada je jasno da je Josip umro u Isusovoj 22. ili 23. godini.
Najviše toga što znamo o Marijinom mužu i Isusovom udomitelju potječe iz Svetog pisma, a to se činilo premalo za one koji su o njemu smišljali legende.
13 novozavjetnih knjiga koje je napisao Pavao (poslanice) uopće ga ne spominju, kao ni Evanđelje po Marku, prvo od evanđelja.
Da bi se povećao problem nepoznavanja svetog Josipa, neki apokrifni spisi - kao što su Jakovljevo protoevanđelje iz drugog stoljeća i Povijest Josipa Tesara iz četvrtog stoljeća - dodatno zamućuju povijesne vode, prikazujući ga kao udovca s djecom u trenutku kada je upoznao Mariju i tvrde da je doživio 111. godinu. Te su tvrdnje, međutim, lažne i crkva ih ne prihvaća.
Ono što znamo, znamo da je bio stolar, radni čovjek, jer skeptični Nazarećani pitaju o Isusu: "Nije li ovo drvodjeljin sin?" (Matej 13:55). Nije bio bogat jer kada je odveo Isusa u Hram na obrezanje i Mariju da se očisti, prinio je žrtvu dvije grlice ili par golubova, dopušteno samo onima koji nisu mogli priuštiti janje (Luka 2,24) .
Unatoč svom skromnom poslu i sredstvima, Josip je potjecao iz kraljevske loze. Luka i Matej se ne slažu u pojedinostima Josipova rodoslovlja, ali oboje označavaju njegovo porijeklo od Davida, najvećeg kralja Izraela (Matej 1:1-16 i Luka 3:23-38). Doista, anđeo koji prvi govori Josipu o Isusu, pozdravlja ga kao "sin Davidov", kraljevski naslov koji se također koristio za Isusa.
Znamo da je Josip bio suosjećajan, brižan čovjek. Kada je otkrio da je Marija trudna nakon što su se zaručili, znao je da dijete nije njegovo, ali još nije bio svjestan da ona nosi Sina Božjega. Znao je da žene optužene za preljub mogu biti kamenovane do smrti, pa je odlučio da će je tiho otpustiti kako je ne bi izložio sramoti ili okrutnosti. Međutim, kada je anđeo došao Josipu u snu i rekao mu: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti Mariju kući kao svoju ženu, jer ono što je u njoj začeto je od Duha Svetoga. Ona će dati rodi sina i daj mu ime Isus, jer će on spasiti svoj narod od njihovih grijeha“, učinio je kako mu je anđeo rekao i uzeo Mariju za ženu. (Matej 1:19-25).
Nakon Isusova rođenja u Betlehemu, anđeo je ponovno došao Josipu, ovaj put da upozori njega i Mariju na judejskog kralja Heroda i nasilje koje će sručiti na dijete. Josip je tada pobjegao u Egipat s Marijom i Isusom, a anđeo se ponovno pojavio, rekavši Josipu da je Herod umro i uputivši ga da se vrati u Svetu zemlju.
Znamo da je Josip volio Isusa. Njegova jedina briga bila je sigurnost ovog djeteta koje mu je povjereno. Ne samo da je napustio svoj dom kako bi zaštitio Isusa, nego se po povratku nastanio u opskurnom gradu Nazaretu iz straha za njegov život. Kad je Isus ostao u Hramu, rečeno nam je da ga je Josip (zajedno s Marijom) tri dana s velikom tjeskobom tražio (Luka 2,48). Također znamo da se Josip odnosio prema Isusu kao prema vlastitom sinu jer su ljudi iz Nazareta stalno govorili o Isusu: "Nije li ovo Josipov sin?" (Luka 4:22)
Znamo da je Josip poštovao Boga. Slijedio je Božje zapovijedi u rješavanju situacije s Marijom i odlasku u Jeruzalem da se Isus obreže i Marija pročisti nakon Isusova rođenja. Rečeno nam je da je svake godine vodio svoju obitelj u Jeruzalem za Pashu, nešto što nije moglo biti lako za čovjeka koji radi.
Budući da se Josip ne pojavljuje u Isusovu javnom životu, prilikom njegove smrti ili uskrsnuća, mnogi povjesničari vjeruju da je Josip vjerojatno umro prije nego što je Isus ušao u javnu službu.
Josip je zaštitnik umirućih jer je, pod pretpostavkom da je umro prije Isusova javnog života, umro s Isusom i Marijom koja mu je bliska, onako kako bismo svi željeli napustiti ovu zemlju.
Josip je također zaštitnik Opće Crkve, obitelji, očeva, budućih majki (trudnica), putnika, useljenika, prodavača i kupaca kuća, obrtnika, inženjera i radnika općenito.
Za Josipa slavimo dva blagdana: 19. ožujka za Josipa, Marijina muža i 1. svibnja za Josipa radnika. 19. ožujka bio je najčešće slavljen Josipov blagdan, a papa Pio XII je tek 1955. godine ustanovio blagdan "Sv. Josipa Radnika" koji se slavi 1. svibnja. Ovo je ujedno i Prvi maj (Međunarodni praznik rada) tako je to pandan komunističkom prazniku rada i vjeruje se da se tu odražava Josipov status zaštitnika radnika.
Mnoga mjesta i crkve diljem svijeta nose imena po svetom Josipu, uključujući španjolski oblik, San Jose, koje je najčešće imenovano mjesto na svijetu. Josipa mnogi smatraju i zaštitnikom Novog svijeta; od zemalja Kina, Kanada, Koreja, Meksiko, Austrija, Belgija, Hrvatska, Peru, Vijetnam; regija Koruška, Štajerska, Tirol, Sicilija; te nekoliko glavnih gradova i biskupija.
U umjetnosti se Josip obično prikazuje kao stariji muškarac, sa sijedom kosom i bradom, često proćelav, ponekad se čini krhkim i marginalnim likom pored Marije i Isusa, ako ne i potpuno u pozadini. Neki Josipovi kipovi pokazuju njegov štap prekriven cvijećem. Sveti Josip je prikazan s atributima stolarskog kvadrata ili alata, malog Isusa, njegovog štapa s rascvjetanim ljiljanima, dvije grlice ili narda.
Još uvijek bismo voljeli znati više o Josipu - gdje je točno i kada rođen, kako je provodio dane, točno kada i kako je umro. Ali Sveto pismo nam je ostavilo najvažnije znanje: tko je on bio - "pravednik" (Matej 1:18).
Izvori: https://www.biography.com/ i https://www.catholic.org/
Nema komentara:
Objavi komentar