Čovjek ima pet osjetila: vid,
miris, sluh, dodir i okus. No tri od njih su više subjektivna osjetila koja
služe samo nama miris, dodir i okus. Ova dva druga vid i sluh za nas su puno
zanimljivija. S njima najviše komuniciramo s okolinom.
FILOZOFIJA VIDA
Prvo, dakle vid, čovjek se uči po primjerima, ne
isključujem da se primjeri mogu uočiti i u govoru i na treće načine, ali npr.
djeca rade točno ono što vide od roditelja i to upečatljivo i čak simpatično
istim gestama. Dakle vid je ono čemu treba pridati osobitu pozornost. Ljudi
promatraju svoju okolinu i iz onoga što vide donose zaključke. Nije potrebno
manipulirati čovjekovim osjetilom vida, potrebno je pred njim biti iskren.
Imate na stotine stranica na internetu koje tumače
kako možete prepoznati po govoru tijela da netko laže ili da mu je neugodno. Vidom
to lako zamijetimo. Krivo bi bilo pregledati sva ta videa pa činiti suprotno,
manipulirati, ne nego jednostavno treba biti iskren i kad čovjek prepozna u
čovjeku iskrenu gestu to ga može dotaknuti.
Čovjek može naučiti kako se ponašati pred publikom i
može biti veoma dobar u tome pa ipak ne imati uspjeha. Vid nije izdvojen iz
čovjeka nego je jedan od parametara pune slike koju čovjek ima o svijetu oko
sebe.
Čovjek vidom hvata vizualne detalje od kojih kasnije
sklapa mozaike svog mišljenja. U tom mozaiku sudjeluju sva osjetila. Mi znamo
da će jelo biti ukusno jer lijepo miriše, lijepo izgleda, a kad ga probamo i
bude ukusno. Od svih tih osjetilnih podražaja kasnije ćemo pričati kako je bio
dobar ručak. Tako je i s propovjednikom. Ako govori prekriženih ruku ili tako
kao da se dosađuje, bezizražajno ili bezosjećajno, jer i osjećaji nastaju kroz
osjetila, reći ćemo i pored vrlo dobre propovjedi da je bio dosadan, da je
mogao kraće ili da treba to bolje...
Tako nas vizualni učinak povezan s govorom može vinuti
u govorničke visine i može mnoge oduševiti. Dok nebriga propovjednika za
vizualno izražavanje smanjuje njegovu učinkovitost.
Na kraju moram spomenuti osobe koje nemaju osjet vida
mogu također kvalitetno sudjelovati u životu zajednice ali jednostavno neće
moći doživjeti punu sliku već onu koja im je dostupna.
FILOZOFIJA SLUHA
Kad smo odgovorili što donosi osjet vida možemo reći
da je sasvim sličan i osjet sluha. Filozofija govora se naravno temelji na
sluhu. Uzalud sav govor kojeg netko ne može čuti. Dakle kako smo već prije naglasili
za vid isto tako je i sluh dio mozaika kojim čovjek gradi sliku o svijetu i
drugim ljudima.
Kako pisati? Kako govoriti? To su dvije odvojene
stvari. Možemo napisati najljepšu propovijed ili neki predivan tekst, ali ako
to ne znamo dobro pročitati ili izgovoriti uzalud sav umjetnički dar. Bitan je
sadržaj teksta (propovjedi). Jedan je od savjeta govoriti o nečem aktualnom,
nečem što dira publiku. Npr. nedjeljne propovjedi mogu uvijek biti aktualne jer
su Biblijska čitanja uvijek aktualna ali ih je potrebno povezati s životom da
čovjek osjeti kako su to pravila, upute, savjeti za njegov život.
Današnji čovjek je biće govora, svatko ima mišljenje o
svemu, a trebao bi biti biće slušanja. Čovjek mnogo više nauči i mnogo više
mudrosti sakupi slušanjem. Dok govor ne obogaćuje nas same, on je za druge.
Ovdje bih se dotaknuo jednog drugog vida slušanja, a
to je čitanje. Čitanjem mi slušamo što je netko tko zna kad napisao. Njegov
glas je davno zamro, ali mi još čujemo jeku. Nikad ne zaboravite, knjige su
važne.
I za kraj bih rekao kako se mozaik ljudskog mišljenja
gradi od osjećaja. Oni nemaju svoj organ, jedino bi neki rekli da je to srce,
ali to je više priča za romantike. Osjećaji su mozaik u cjelini, čovjek vidi,
miriše, sluša, dodiruje i okusom kuša te iz svega toga tka osjećaje koje ima
prema nečemu u vanjskom svijetu. Za našu priču osjet vida i sluha su ključni i najviše
pridonose u stvaranju mozaika ljudskih osjećaja. Zato je za govornike potrebno
usavršavati se na tim poljima, a iznad svega živjeti ono o čemu se govori. Da, ljudi dvadeset i prvog stoljeća uče iz primjera, vole životne priče.
Nema komentara:
Objavi komentar