Što je Abraham mislio putujući tri dana do brda Morije gdje je trebao žrtvovati Izaka

 

Bijaše jednom čovjek koji je još kao dijete čuo onu lijepu pripovijest (Post 22) kako Bog kušaše Abrahama i kako ovaj kušnju izdrža, vjeru očuva i drugi put, protivno očekivanju, dobi sina. 

Kad je odrastao, čitaše on cijelu pripovijest s još većim divljenjem, jer je život iz nje bio odstranio ono svojstveno pobožnoj jednostavnosti djeteta. Što je više stario, to se češće, u mislima, vraćao ovoj pripovijesti. 

Oduševljavao se njome sve jače i jače, a ipak mogaše je on sve manje i manje razumjeti. 

Na koncu zaboravi on sve osim nje; duša mu imaše samo jednu želju: vidjeti Abrahama, i samo jednu čežnju: biti svjedokom ovom događaju. Nije želio vidjeti lijepe krajolike Orijenta, ni ovozemnu dražest obećane zemlje, ni onaj bogobojažljivi par čiju je starost Bog blagoslovio, ni časnu pojavu ostarjela patrijarha, ni nestašnu mladost Božjeg dara Izaka – ne bi on imao ništa protiv ni da se sve zbivalo u neplodnoj pustinji. 

Želja mu je bila sudjelovati u trodnevnom putovanju dok Abraham jaše s tugom ispred sebe i Izakom pored sebe. 

Želio je biti nazočan u trenutku kad Abraham podigne pogled i u daljini ugleda brdo Moriju, u trenutku kad ostavi magarca i samo se s Izakom počne penjati na brdo, jer ono što je njega zanimalo ne bijaše umjetnički vez mašte, nego užas misli.

Søren Kierkegaard, Strah i drhtanje, Verbum, Split, 2000., str. 13-14

Zanimljivo pitanje otvara Søren Kierkegaard. 

Kakve su morale biti misli čovjeka koji putuje tri puna dana do mjesta gdje mora žrtvovati sina jedinca, svoju jedinu sreću, plod čuda, dijete njegove starosti? 

Što se događalo u glavi Abrahama ta tri dana putovanja do vrha brda Morije? 

Pitanje je i za nas, koliko smo mi spremni žrtvovati? Abraham je bio spreman sve žrtvovati jer je vjerovao da Bog ima neki plan, njemu nepoznat, tajanstven, ali je vjerovao da Bog ima plan. 

Znao je da je Izaka dobio u starosti i ipak se nadao, makar protiv svake nade. Vjerovao kada su teške kušnje nadirale, zato je i nazvan Ocem vjere. 

Mnogo možemo naučiti iz ove scene Abrahamovog trodnevnog hoda do brda Morije. Možemo se poistovjetiti s Abrahamom u mnogim svojim kušnjama, premda često mnogo jednostavnijima, ali možemo li vjerovati poput njega, tražimo od Boga takvu vjeru i moći ćemo prebroditi sve životne nevolje. 

Kupite nešto lijepo preko naše stranice, izdvojili smo za vas zanimljive artikle. 

Kupi OVDJE