„Ljudi nisu čekali na kršćanstvo da bi postali ljudima, u punom smislu bivanja junacima. Ali ako za trenutak opišemo atmosferu nečeg velikodušnog, popularnog, pa čak i slikovitog, svako poznavanje ljudske naravi kazat će nam da nikakve patnje ljudskih sinova, pa čak ni slugu Božjih, ne udaraju u istu notu kao ideja da gospodar podnosi patnju umjesto svojih slugu.” Reći će genijalni G. K. Chesterton.
„Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.” (Iz 53, 5)
Tako se dogodilo. Neshvatljivo! U Jeruzalemu koji još pamti svaki Kristov korak.
„O, neshvatljive li ljubavi Očeve:
da roba otkupiš, Sina si predao.” Pjevat će se u veličanstvenom Hvalospjevu Uskrsnoj svijeći ili kratko nazvanom Exultet.
Probajte zamisliti situaciju da se netko od recimo političara toliko ponizi i ode u rovove, na prvu crtu, gdje će gotovo pa sigurno poginuti. Smatrali bi ga najvećim čovjekom u povijesti, ali takvih nema.
Možda je na takav jedan blizak način lakše objasniti koliko je nemoguće to što mi pokušavamo shvatiti da se dogodilo u Jeruzalemu i na Golgoti tih dana.
Koliko god ga neki osporavali ili ignorirali, Bog je činjenica. Jer ako jedan čovjek zna sigurno da postoji onda postoji. A ja znam na desetke ljudi koji su u nadnaravnim pojavama koje nisu mogle biti psihološki ili bilo koji drugi fenomen, spoznali da Bog zbilja postoji.
I sada, Bog koji je daleko iznad nas, nama neshvatljivo moćno biće, Duh koji sve prožima, dopušta da mu Sina jedinca, onoga koji je svijetu navijestio blaženstva, pomirenje, ljubav... Njega koji nikakva zla ne počini ta niža bića osuđuju na sramotnu smrt u sramotnom procesu i krvnički ga muče i ubijaju.
Ali Bog je znao što će se dogoditi ako dopusti da ljudi ubiju Krista – Sina Božjega. Znao je i zato i dopustio.
Naši političari to ne bi učinili ali Bog je. Zato je on Bog, a ovi su sitne duše.
Bog je nemogućim potezom za naše shvaćanje ostvario spasenje svijeta. Svi koji su istinski povjerovali u Krista činili su svijet i društvo boljim. Da Bog, Gospodar neba i zemlje nije umro za sluge nitko ne bi za njega znao, nitko ga ne bi držao posebno vrijednim, nitko ga ne bi nasljedovao.
Tertulijan će reći: „Vjerujem jer je nemoguće!” Misleći na to koliko je Bog neshvatljiv običnom i praktičnom, racionalnom ljudskom umu. Augustin će nadodati kako ne možeš preliti more u malu lokvu.
Zato ne čudi da je taj čudesni Bog našao način kako će osvojiti ljudska srca, pobuditi poštovanje, oduševiti svijet.
By Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar