„Prema procjenama
je 1800. godine broj stanovnika Zemlje iznosio oko 850 milijuna“ dok se danas
približavamo osmoj milijardi. Takvo, do sada neviđeno umnožavanje pučanstva
tijekom samo dva stoljeća omogućila je tehnika i poboljšanje higijenskih i
zdravstvenih uvjeta. Nas ovdje ponajviše zanima razvoj tehnike. U ovom eseju
govoriti ćemo o čitavoj planeti jer je velika razlika na Zapadu i na Istoku i u
zemljama trećeg svijeta. „Otkrića i izumi stvorili su: novu osnovicu
proizvodnje, organizaciju pogona; metodički postupak s najizdašnijim radnim
učinkom; prijevoz i promet koji svugdje stavljaju sve na raspolaganje; uređenje
života pomoću formalnog prava i pouzdane policije; a na temelju svega toga
siguran proračun poduhvata. Izgrađeni su pogoni kojima se planski upravlja iz
jednoga središta, iako u njima rade stotine tisuća ljudi, a šire se preko
velikih dijelova planeta.“ Rad korporacija danas možemo hvaliti ili kritizirati
ali postaje jasno da je racionalizacijom proizvodnje, sve dok nisu u pitanju
rad djece i nezakonito niska primanja ili monopol, ostvaruju niže cijene i time
ljudima olakšavaju život.
Odvija se
racionalizacija proizvodnje pa se proizvodnja planira „na temelju znanja i
računice; a zatim s mehanizacijom: rad postaje do u najmanje pojedinosti
proračunatom i uz prinudna pravila vezanom djelatnošću.“ Danas „onaj izvršni
radnik mora pak u priličnom opsegu i sam postati dijelom mašinerije. (...) Mase
pučanstva ne mogu živjeti bez ogromna djelatnog aparata u kojemu one sudjeluju
kao kotačići, kako bi omogućile svoj opstanak. Zato smo pak opskrbljeni kako
još u povijesti ljudske mase nikad nisu bile. Još početkom 19. stoljeća znala
je u Njemačkoj vladati glad. Danas je na područjima zapadne civilizacije u
mirna vremena prava nevolja gladi isključena.“ Dobro, treba priznati da ima
gladnih na Zapadu i danas ali u mnogo manjem broju nego li prije kada bi čitave
zajednice i čitava područja zahvatila potpuna oskudica hrane. „Bolesti su
pustošile pučanstvo, dojenčad je većinom umirala, starost je doživljavalo malo
ljudi.“ Sve to je danas drugačije.
Nadalje,
gospodarstvo nije poput robovlasništva, postoje mnogi mehanizmi da se ne bi
dogodilo da se s ljudima ponaša kao s životinjama ili bezvrijednim i zamjenskim
kotačićem. Na zapadu je to poprilično dobro uređeno. No korporacije i mnoge
velike firme proizvodnju sele tamo gdje ugovori nisu tako dobro uređeni i gdje
pravna država ne funkcionira. Smatram da na Zapadu i nije tako loše biti
kotačić u mašineriji proizvodnje. Čovjek nađe svoje mjesto, za svoj rad bude
bolje ili lošije plaćen ali sam pristaje na uvjete. No tragično je da veoma
bogate korporacije iskorištavaju jeftinu radnu snagu Azije i drugih siromašnih
područja kako bi ostvarile veću dobit. Ali to isto čine i mnogi poslodavci tih
istih država.
Karl Jaspers tvrdi
da „politička struktura tog učinkovitog aparata nužno postaje demokracijom u
bilo kojem obliku. Ako to mase ne podnose, više nitko ne može po smišljenom
planu silom određivati što one treba da čine.“ Ali ondje gdje država ne
funkcionira takva poduzeća izvrgavaju radnike velikim nepravdama i nevoljama.
Radnik zbog siromaštva prisiljen raditi što god se od njega traži samo kako ne
bi umro on ili njegova obitelj. Na kraju, može se reći da se na Zapadu vidi
„načelo svrhovito-racionalnog poretka u skrbi za opstanak. Ona ukazuje na
svijet kojim je moguće ovladati, koji, premda nigdje razvidan kao cjelina, ipak
postoji samo tako što se postojano mijenja.“ To je ono što je potrebno i Istoku
i svugdje gdje je radnik potlačen. Da se procesi u firmama demokratiziraju te
da svatko dobije pravednu naknadu za svoj rad. Na kraju krajeva da se mijenjaju
dosadašnje loše prakse.
LITERATURA:
Karl Jaspers,
Duhovna situacija vremena, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str. 37-39
Nema komentara:
Objavi komentar