U
današnjem svijetu kada ljudi o svemu mogu jednostavno i brzo saznati ono
najvažnije često pre šturo i upitne kvalitete. Neke stvari ipak ne bi smjeli
prepustiti Googlu i najvažnije o odgoju bi morali saznati bar iz pouzdanih
izvora, ako već ne opširno. Ipak „ništa nije tako sigurno da se ne bi moglo
mijenjati. (...) Isto tako, ništa nije toliko promjenjivo da se ne bi moglo
ustaliti.“[1]
Rekao je autoritet psihologije Jordan
B. Peterson.
„Naime, ako se u mlađahnu dušu utisnu
dobre pouke, nitko ih više ne će moći izbrisati kada postanu tvrde kao pečat,
kao vosak. Stoji pred tobom, drhteći, bojažljiv i preplašen i u liku i u govoru
i u svakomu drugom pogledu: iskoristi prve godine kako treba. Ti ćeš se prvi
nauživati dobara ako imadneš dobra sina, a potom i Bog; trudiš se sebi na
korist.“[2]
KRŠĆANSKI ODGOJ
Sveti Ivan Zlatousti će reći: „Djetešce se tek rodilo i njegov otac poduzima sve što je u njegovoj moći, ali ne kako bi njegov život usmjerio na pravi put, nego kako bi ga uresio i odjenuo u zlatne haljine. Zašto to radiš, čovječe? Neka ti bude; obuci se ti sam u te stvari. Ali zašto tako odgajaš dijete koje još nema nimalo iskustva s tim bezumljem? Zašto mu stavljaš ures oko vrata? Djetetu treba revan odgajatelj kako bi ga usmjerio, a ne zlato.“[3] I to je tako suvremen problem, zar ne? Mnogi roditelji daju djetetu sve na materijalnoj razini, a ono duhovno ostaje zanemareno. Ali ne svi.
Rekao
bi čovjek da će Zlatousti biti manje suvremen s obzirom da je živio u 4.
stoljeću. A čujte ga sad: „Neiskorjenjivo zlo rađa (se) iz toga što se nitko ne
trudi misliti na djecu, što im nitko ne govori o djevičanstvu, nitko o čistoći,
o preziranju novca i slave niti o bilo čemu od onoga što nam je preko Svetoga
pisma naloženo.“[4] Gotovo nitko se više ne
trudi oko duhovnog odgoja djece, dapače djeci govore o ljubavi prema novcu i
slavi. A „ako djeca, dakle, već od rane mladosti nemaju učitelje, što će
postati?“[5]
„Odgoji
borca za Krista! Ne mislim pod tim da mu zabraniš ženidbu, pošalješ ga u
pustinju i pripremaš za izbor monaškoga života, ne govorim o tome. (…) Odgoji borca
za Krista te ga, iako se nalazi u svijetu, pouči da bude pobožan već od rane
mladosti.“[6]
Jer „dječja je duša, dakle, poput grada, grada već sagrađena i opremljena,
grada kojemu su žitelji stranci, još uvijek neiskusni. Dok su još uvijek takvi,
njima je lako upravljati. Onima koji su se naviknuli na loš život (kao što su
to starci) teško je, ako li ne i nemoguće, promijeniti se; moguće je ipak da se
i oni promijene ako to ushtjednu. Oni, koji su posve neiskusni, s lakoćom će
primiti zakone koje im postaviš.“[7]
„Postavi, dakle, stroge i postojane zakone tomu gradu i onima koji u njemu žive i postani nadzirateljem onih koji ih krše jer nema koristi od donošenja zakona ukoliko ne uslijedi i kazna za prestupanje. Stoga postavi zakone i čvrsto ih se pridržavaj jer donošenje zakona tiče se cijeloga svijeta i danas osnivamo grad.“[8] Taj grad ima petero vrata: Jezik, sluh, njuh, oči i opip.
Prva vrata kršćanskog odgoja: Jezik.
„"Riječi
Božje slađe su od meda i saća ustima mojim; bolje su od zlata i dragog
kamenja."[9] Naučimo ove riječi uvijek
imati na usnama, čak i dok hodamo, ne tek općenito ili površno ni rijetko nego
povazdan.“[10] Jer „to su riječi koje
odgajaju dijete da govori pobožno i čestito. Silno se potrudimo izbaciti
svakoga tuđinca da se s tim građanima ne bi izmiješali kojekakvi smutljivci i
štetni ljudi; gnjevne riječi i psovke, besmislice, sramotne, svjetovne i
ovozemaljske riječi - sve ih izbacimo napolje.“[11]
Druga vrata kršćanskog odgoja: Sluh.
„Ova
su vrata doista slična onima prvim; ukoliko nijedna pogubna ili štetna riječ ne
bude mogla prekoračiti njihov prag, ova vrata ne će odviše nauditi ustima jer
onaj tko ne čuje gadne i iskvarene riječi ni sam ne izgovara gadosti. (…) Neka,
dakle, djeca ne slušaju ništa neprimjereno ni od ukućana, ni od učitelja, ni od
odgajatelja.“[12]
Treća vrata kršćanskog odgoja: Njuh.
„I
ova vrata, ukoliko se ne učvrste, unose mnogo štetnih stvari kao što su
miomirisi i mirišljavi kad. Ništa toliko ne raspaljuje ustroj duše i ništa je
toliko ne raspušta kao što je uživanje u lijepim mirisima. "Što
onda," pitat će netko, "treba li se radovati smradu?" Ne kažem to,
nego: ni jednome ni drugome. Neka nitko preda nj ne stavlja mirise jer čim ih
osjeti, mozak se raspaljuje.“[13]
Četvrta vrata kršćanskog odgoja: Oči.
„Kako
bi ga sačuvao od gledanja nepriličnih stvari, primjerene su pripovijesti o tome
kako su kćeri ljudske upropastile sinove Božje[14],
ono o Sodomcima[15], o paklu i sve tome
slično. Ovdje su na osobit način odgajatelj i poslužitelj dužni obratiti puno
pozornosti. Pokaži mu druge lijepe stvari i tako ćeš mu odvratiti pogled
odande, pokaži mu nebo, sunce, zvijezde, cvijeće što raste na zemlji, tratine, ljepotu
knjiga; neka mu sve to uveseljava pogled. Postoji mnogo drugih stvari koje nisu
tako štetne.“[16]
Peta vrata kršćanskog odgoja: Opip.
„Postoje
i druga vrata, koja nisu poput ostalih, nego se protežu preko cijeloga tijela,
a zovemo ih opip; ova se vrata samo čine zatvorenima, ali budući da su
otvorena, puštaju unutra sve. Nemojmo dopustiti da ova vrata dođu u doticaj s mekim
haljinama ni s tijelima! Učinimo ih otpornima! Odgajamo borca; imajmo to uvijek
na pameti.“[17]
„Ima
još nešto. O čemu se radi? Kada se rasrdi, podsjeti ga na vlastite pogrješke:
kada se, na primjer, srdi na roba, ne griješi li i on sam i kako bi se on
ponašao u tim okolnostima? Ako opaziš da udara slugu, kazni ga; ako se ponaša otresito,
isto tako. Neka ne bude ni razmažen ni divlji, kako bi postao čovjek dolična
ponašanja. Često će mu trebati polet srca, bilo kada sam bude imao djecu ili
bude gospodar svojim slugama. Srčanost je korisna u više slučajeva; beskorisna je
jedino onda kada branimo sami sebe. Zato se ni Pavao nikada nije njome poslužio
radi sebe sama, nego samo radi onih koji trpe nepravdu. I Mojsije se, vidjevši
svojega brata kako trpi nedaće, on koji bijaše najblaži od svih ljudi, vrlo junački
ponio i iskoristio srčanost; kada je, međutim, bio optužen, nije se branio,
nego je pobjegao.“[18]
Toliko
o kršćanskom odgoju po primjeru „zastarjelog“, a uvijek suvremenog Ivana
Zlatoustog. To su upute koje vrijede za svih. „A i otac će biti bolji dovodeći
u red i sebe dok podučava dijete na taj način. Ako ni zbog čega drugog, bit će
bolji nego što jest, da ne bi doveo u pitanje dani primjer.“[19]
Jer to je temelj svakog odgoja – primjer roditelja.
SVJETOVNI ODGOJ
Jedno od pravila svjetovnog odgoja je dopustiti da dijete pogriješi pa da kao samo uči iz svojih pogrešaka. Ali tu se misli na manje štetne pogreške. No kako je davno rečeno da je dijete otac od čovjeka potrebno je biti pažljiv s ovim pravilom jer je dijete sklono često činiti pogreške, a to može dovesti do neželjenih posljedica.
Drugo
pravilo bi se moglo i povezati s nekim pravilima sv. Ivana Zlatoustog, a to je
da se djetetu uvijek moramo ispričati ako smo mi u nečemu pogriješili.
Zahvaliti
se i pohvaliti dijete kada učini nešto hvale vrijedno za vas ili za druge.
Bitno
je, jako bitno biti iskren pred djetetom te priznati jasno i glasno ako smo u
nečemu pogriješili.
Učite
i potičite djecu da budu socijalno osjetljiva i darežljiva te da pomažu i čine
dobra djela svaki dan ili bar jednom tjedno.
Budite
strogi po pitanju vremena za odlazak na spavanje. Djeci je prijeko potrebno
dovoljno sna.
Pažljivo
slušajte svoju djecu. Nikad ne zanemarujte njihova pitanja i potrebe.
Jedno bitno pravilo koje moraš upamtiti.
Nikad ne plaćajte djeci jer su npr. očistila sobu!
Učite
svoje dijete normalnom ponašanju. Tj. nemojte se posramiti pred njime ako
shvatite da ste cijelo jutro u muževoj košulji, našalite se s tim i presvucite
se, ali nemojte oko takvih stvari stvarati probleme.
Naučite
ih ljubaznosti, ljubavi i strpljenju.
Objasnite
djeci kako njihovi postupci imaju za rezultat neke posljedice, dobri postupci –
dobre posljedice, loši postupci – loše posljedice.
Budite primjer svome djetetu.
NAJVAŽNIJE O ODGOJU
Na kraju shvaćamo da je najbolje za život naše djece pomiješati ova dva načina odgoja kako bi djeca postala uravnoteženi ljudi u tjelesnom, duhovnom i moralnom smislu.
Ali zaključak oba načina odgoja jest i
najvažniji detalj u odgoju, a to je primjer roditelja.
by Dominis
KNJIGE NIKOLE DOMINISA KUPITE OVDJE
[1] Jordan B. Peterson, 12 pravila za život, Verbum,
Split, 2018., str. 32
[2] Sv. Ivan
Zlatousti, Taština i odgoj djece, Verbum, Split, 2014., br. 20
[3] Isto.,
br. 16
[4] Isto., br.
17
[5] Isto.,
br. 18
[6] Isto.,
br. 20
[7] Isto.,
br. 25
[8] Isto.,
br. 26-27
[9] Usp. Ps
19,11; Ps 119,103.
[10] Sv.
Ivan Zlatousti, Taština i odgoj djece, Verbum, Split, 2014., br. 28
[11] Isto., br.
28
[12] Isto.,
br. 37
[13] Isto., br.
54
[14] Usp.
Post 6,1-4
[15] Usp.
Post 19,1-29
[16] Sv.
Ivan Zlatousti, Taština i odgoj djece, Verbum, Split, 2014., br. 58.59
[17] Isto.,
br. 63
[18] Isto.,
br. 69
[19] Isto.,
br. 70
Nema komentara:
Objavi komentar