Pitali ste se što je to "Logoterapija" i da li je spojiva s kršćanstvom?

Pitali ste se što je to "Logoterapija"? 

Znam da vas nepodnošljivo zanima što je Logoterapija. Ali prije nego vam na to odgovorim, oprostiti će te mi ali moram vam reći tko je Viktor, da. Tko je Viktor Frenkl? 

Naravno, kako ste pretpostavili to je osnivač logoterapije. Ovako su ga predstavili na stranicama Dobro instituta za logoterapiju:

Od logora do logoterapije

Tijekom trogodišnjeg boravka u logoru (1942.-1945.) Frankl nije bio psihijatar, doktor medicine ili ravnatelj neurologije, nego zatvorenik i logoraš s brojem 119.104. U mizernim logorskim uvjetima naučio je kako na zemlji postoje samo dvije rase ljudi, dobri i loši. Tamo je otkrio kako je važno imati ideale i razloge života, te je došao do potvrde svojih znanstvenih teza kako je i u najmračnijim trenucima postojanja moguće preživjeti i spasiti dio duševne slobode koju mu nitko ne može oduzeti, posebice kad se po slobodi otkrije smisao vlastite opstojnosti. Zato i piše kako onomu koji ima odgovor na pitanje “zašto” u životu, ne stvara nikakav problem odgovoriti na pitanje “kako”.

Teoriju i bogato proživljeno iskustvo Frankl je pretočio u svoja brojna djela. Autor je četrdesetak knjiga koje su do 2017. godine prevedene na četrdeset i devet jezika.

Nakon završetka rata, na Neurološkoj poliklinici u Beču 1946. godine postaje primariusom i tamo ostaje punih 25 godina.

Uskoro objavljuje knjigu “Liječnik i duša” (“Ärztliche Seelsorge”) kojom postiže habilitaciju na Sveučilištu. Neposredno iza toga, tijekom nekoliko uzastopnih dana, izdiktirao je sadržaj knjige “Zašto se niste ubili?” odnosno u novom prijevodu “Čovjekovo traganje za smislom” (“Ein Psycholog erlebt das Konzentrationslager”). Knjiga je odmah prevedena na engleski pod naslovom “Man’s Search for Meaning”, pa je u Americi bila prodana u 9 milijuna primjeraka te se prema anketi provedenoj od strane Library of Congress i Book-of-the-Month kluba smatra jednom od deset najutjecajnijih knjiga u Americi (New York Times, studeni, 1991).

1947. godine Frankl objavljuje vrlo zanimljivo djelo “Die Psychotherapie in der Praxis. Eine kasuistische Einführung für Ärzte” (“Psihoterapija u praksi. Kazuistički uvod za liječnike”), obogaćeno kliničkim primjerima i slučajevima.

Godine 1948. postiže habilitaciju iz neurologije i psihijatrije te doktorat iz filozofije disertacijom “Der unbewußte Gott. Psychotherapie und Religion” (“Bog podsvijesti. Psihoterapija i religija”).

Osniva austrijsko društvo za psihoterapiju i postaje njegovim prvim predsjednikom.

Godine 1949. drži nekoliko zanimljivih predavanja o smislu patnje, koja će objaviti u knjizi “Homo patiens. Versuch einer Pathodizee” (“Čovjek patnik. Pokušaj pathodicee”). U toj knjizi istaknut će jedan od bitnih vidika logoterapije, tj. utjehu ljudima koji pate. Na Salzburškoj ljetnoj školi izložit će “Deset teza o čovjeku” koje su u temelju njegove antropologije, a njih će podrobnije iznijeti i objasniti 1951. godine u knjizi “Logos und Existenz. Drei Vorträge” (“Logos i egzistencija. Tri predavanja”).

S Ottom Pötzlom objavljuje 1952. godine popularno izdanje psihofizioloških studija koje je držao na radiju: “Die Psychotherapie im Alltag. Sieben Radiovorträge” (“Psihoterapija u svakodnevici – sedam radioemisija”).

Godine 1970. u San Diegu u Kaliforniji, pri Međunarodnom sveučilištu uvedena je Katedra logoterapije i utemeljen prvi Logoterapijski institut na svijetu, a Frankl iste godine dobio počasni doktorat na Loyolinom sveučilištu u Chicagu i na Edgecliffe College u Cincinnatiju.

Zaredali su pozivi da drži predavanja na sveučilištima diljem svijeta, na kojima je Frankl dobivao brojna priznanja i počasne doktorate.

Njegove posljednje dvije knjige “Man’s Search for Ultimate Meaning” (“Čovjekovo traganje za krajnjim smislom”) i “Viktor Frankl – Recollections” (“Viktor Frankl – sjećanja”) izdane su 1997. godine.

Predavao je na ukupno 209 Sveučilišta na svih 5 kontinenata. Počasni je član Austrijske akademije znanosti.

Logoterapija

Eto sad znate tko je osnovao logoterapiju. Sigurno sad mrmljate u sebi: "Daj reci nam više što je to logoterapijaaaaaa..."

Pa evo, u četiri kratke točke:

• Logoterapija je manje retrospektivna (manje istražuje pacijentovu prošlost) i manje introspektivna (manje ispituje njegovu svijest) negoli se to čini u psihoanalizi. U žarištu logoterapije stoji pretežno budućnost.
•  Pacijent se doista suočuje sa smislom svog života i prema njemu se preorijentira.
•  Logos je grčka riječ, i znači: smisao. Logoterapija se usredotočuje na smisao čovjekove egzistencije i na njegovo traženje tog smisla.
•  Zato ja govorim o »volji za smisao« — nasuprot principu uživanja, odnosno »volji za užitak«, na koji se usredotočuje Freudova psihoanaliza.

A da li je logoterapija spojiva s kršćanstvom?

Jednostavno rečeno jest. Traženje smisla oduvijek je oznaka čovjekovog duha. Od početka Biblije čovjek je u potrazi za Bogom - Logosom, a to traženje traje do danas. Premda Viktor ostavlja mogućnost da za svakoga logos može biti nešto drugo ipak shvaća da je Bog - Logos koji je za mnoge upravo onaj smisao koji svi traže samo neki na krivim mjestima. Na stranicama Dobro instituta za Viktora stoji ovako: Jedan od psihologa koji nije zanijekao transcendenciju, a oštro se usprotivio zabludama determinizma i relativizma, bio je Viktor E. Frankl. Svaka čast Viktore, trebalo je stat nasuprot svih tih mahnitih filozofa.

by Dominis