Prva misao
Prva se scena odvila u Getsemaniju. Getsemanij znači "tijesak za ulje". Bio je to "vrt" (Iv 18,1), vjerojatno ograđen maslinik na padinama Maslinske gore. Tu su se često sastajali Isus i učenici i vjerojatno su tu noć trebali u tom vrtu prespavati što je bilo uobičajeno u ono vrijeme i sve skupa sugerira da je vrt vjerojatno bio od nekoga poznanika.
Ovaj vapaj u Getsemaniju, ili misao, jedna je od najsnažnijih misli koje je Isus izrekao za života i primjenjiva je u svim našim životnim prilikama, posebno onim najtežim:
„‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša. Ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.’“ (Mt 26,39).
Ovdje nije u pitanju hoće li Isus ispuniti ili neće Očevu volju već se postavlja pitanje može li se mimoići baš takva „čaša“ (muka). Može li se možda bez muke izvršiti Očevu volju. Pitanje je gdje je granica Božje volje. Isus ne propituje te granice već završnim dijelom rečenice pokazuje da želi ostati unutar granica i da je spreman na ono što ga čeka. Tako nam pokazuje da kako prihvatiti svoje teškoće. Ta za u prvom redu najteža životna pitanja i najteže situacije je Bog pisao Bibliju, ni jedan redak nije napisan bez smisla tako ni jedna riječ nije izrečena bez potrebe. Isusovo podlaganje volji Božjoj bezvremenski je prizor u kojem milijuni patnika svakodnevno pronalaze utjehu u svojim teškoćama.
Druga misao
Druga snažna misao događa se na brdu zvanom Lubanjsko (na latinskom calvaria odakle i naziv Kalvaria). Nije poznato zašto takav naziv ali samo ime sugerira da se tamo odvijalo nešto loše. Lubanja je u većini naroda znak smrti i nečeg negativnog.
Tu misao Isus izgovara u trenutku kada je već razapet i kad mu se izruguju glavari svećenički (bitno je primijetiti da mu se tu nije izrugivao narod). „A Isus je govorio:
‘Oče, oprosti im, ne znaju što čine!’“ (Lk 23, 34).
Kod bibličara već se od samog početka postavljalo pitanje da li je Isus zbilja ovo izgovorio. Jer ljudski gledano svi su bili uvjereni da su Židovi sedamdesete godine i kasnije, kad im je srušen posljednji hram, bili kažnjeni zbog razapinjanja Boga. Drugi su bili Rimljani koji su također propali nekoliko stoljeća kasnije. Ipak, bili bi u krivu kad bi na taj način gledali na ovu Isusovu misao jer je Isusova molitva za oprost u njegovu duh i sve što je Isus za života govorio bilo bi pogrešno shvaćeno bez ovog krajnjeg izlijeva oprosta i ljubavi prema neprijateljima.
Ove dvije misli su sama srž Kristova života, a ako bolje pogledamo i našeg. Prihvatiti volju Božju temeljno je za smislen život, a bez opraštanja se ne može živjeti.
Nema komentara:
Objavi komentar