Prosvjetiteljstvo se
nadalo da će sve ljudske probleme riješiti razumom. Taj razum je polako
razvijao svijet kakav mi danas poznajemo. Nije čudno da je dosta kasnije ali u istoj
atmosferi nastala enciklika Fides at ratio – Vjera i razum u kojoj se pomiruju
religija i svjetovni razum.
Znatiželja je bila ta
koja je vodila čovjeka ka sve većem usavršavanju. Prvo je čovjek, nekad davno,
davno bio sakupljač bobica onda lovac, pa je otkrio vatru, pa kotač, željezo,
arhitekturu, iz etape u etapu je sve više razvijao da bi došao do ovog post-modernog
čovjeka ili moglo bi se reći s obzirom gdje krećemo post-čovjeka.
Danas smo došli do toga
da imamo vrlo široko znanje koje kroz minimalno jedanaest ili više godina
školovanja moramo steći. Svaka jedinka zasebno. Dakle jedan čovjek današnjice
već kao dijete biva profiliran i učen određenom stupnju opće kulture. To je kao
da programirate kompjuter.
Nadalje, živimo u svijetu
glatkih ekrana i ne primjećujemo, kao da se ne sjećamo onog vremena kad je fiksni
telefon bio čudo tehnologije jer smo njime, birajući desetak brojeva, mogli dobiti
svoje rođake u Americi. A već tada i čak još prije toga, kad je riječ o prvom
daljinskom ili ako ćemo dalje u prošlost, prvoj pegli za odjeću na žar. No ako
želite još dublje, prvom plugu, kočiji… Što sa svime ovime, to su arhaični
primjeri nadogradnje čovjeka tj. prvi trans-humanistički alati.
Jer što je daljinski nego
produžetak ruke kojim palimo, gasimo, mijenjamo programe i radimo razne druge
opcije vezane za TV. Tako su i svi ovi spomenuti alati produžeci ljudskog
tijela. Posebno pametni telefoni. No jedna je stvar možda najteža i nju je
neophodno spomenuti. Jedno dugme je produžetak čovjekovog prsta i njegova
razuma, a to dugme može značiti potpuno uništenje civilizacije. Nekad smo
umirali sami, a nakon izuma atomske bombe postoji velika bojazan za čitavo
čovječanstvo.
Iako prva poznata uporaba
naziva "trans-humanizam" datira iz 1957., suvremeno je značenje
nastalo tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća, kad je skupina znanstvenika,
umjetnika i futurista iz SAD-a počela stvarati ono što je preraslo u trans-humanistički
pokret. Trans-humanistički mislioci postuliraju da će ljudska bića vremenom
biti transformirana u bića s toliko poboljšanim sposobnostima koja bi opravdala
naziv "post-čovjek."
Tu stvarnost više ne
možemo izbjeći u godinama i desetljećima koja nam slijede trans-humanizam će
biti jedna od bitnih sastavnica naših života. To će nam postati svakodnevnica.
Hoće li doći vrijeme da ćemo morati ugraditi čipove u tijelo i hoćemo li moći
birati ostati analogni ili postati trans-humani to je političko pitanje. Ja s
pogleda filozofije i teologije smatram da svatko ima pravo izabrati svoj udio u
trans-humanizmu, nitko ne smije biti prisiljen i nitko ne smije biti za ništa
zakinut ukoliko želi ostati analogan.
Prava analognog čovjeka
moraju biti posve jednaka kao i trans-humanog
i tu se ne bi smjelo činit i razlike jer su to bića s jednakim dostojanstvom.
Potrebno je upozoriti da nitko ne bi smio imati dozvolu, ma čiju, da zadire u čovjekov DNK ili na bilo koji način djelovati protiv volje čovjeka, a što se tiče nerođenih i djece do punoljetnosti trebalo bi zabraniti sve trans-humanističke dodatke. Tek kad čovjek postane punoljetna jedinka i kad bude mogao sam birati tada je sve na njemu.
Čežnja za Rajem na zemlji
čovjekov je osjećaj sve otkad je izbačen iz Raja. Da li je trans-humanizam
pravi put za povratak? Bog od samih početaka stvara ovaj svijet to stvaranje
(razvoj) traje i danas. Bog nam je dao razum da možemo stvoriti tehnologiju, a
na kraju krajeva i atomsku bombu. Samo Bog nam je dao tako razvijen razum da bi ga koristili na dobro i zlo u svijetu i u čovjeku znak su da Raj na zemlji nije moguć. Zato vjerujemo da postoji mjesto u koje ništa nečisto ne može ući, a onaj
tko uđe ostaje tamo u vječnoj radosti.
Crkva mora odgovoriti na trans-humanistička pitanja i prije nego ih ljudi postave. Crkva je dužna dati svoje poglede kako jednostavan čovjek može uvidjeti koje su prednosti, a koje opasnosti te na objektivnim činjenicama donijeti svoj sud o toj stvari.
By Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar