KRATKA ISPOVIJEST IZGUBLJENOG SINA


Rane su moje rane čovječanstva što bježi od Oca. Uzeli smo svoj dio i otišli misleći oholo da nam Otac više ne treba. Ta sad smo odrasli. Ta nije li Darwin zabio zadnji čavao?

Živimo u dobu tehnologije, interneta i virtualne stvarnosti. Pa što će nam Otac iz davne prošlosti!?

A onda, umre nam neko blizak i mi se zapitamo. Naiđe bolest i mi počnemo postavljati pitanja. Kako je sve ništavilo i ispraznost. Tehnologija mi ne nudi nikakve odgovore, osim kakofonije milijarda mišljenja.

Dublji smisao života nije mi pružila tehnologija već samo vječnost. Jer ako bi se vječnost ugasila svijet bi ostao mjesto smrti i užasa. Mjesto potpunog odsustva nade. Jedini izlaz bila bi smrt.

Ali Otac veli kako će u vječnosti svako dobro biti nagrađeno, svaka nepravda ispravljena i da će sve to trajati zauvijek.

A ja… Ja mu vjerujem.

by Dominis

Nema komentara:

Objavi komentar