Kant je
pogriješio!
Poznata je, možda
i najpoznatija njegova rečenica o onom što bi nas trebalo ispunjati
strahopoštovanjem i divljenjem, a to bi po njemu bili zvjezdano nebo nad nama i
moralni zakon u nama.
Dok nas zvjezdano
nebo još zadivljuje i tjera na strahopoštovanje ono drugo, moralni zakon postao
je na pragu 21. stoljeća bezakonje. To moralno bezakonje proizašlo je iz istog
onog čovjeka za kojeg je Kant mislio da će se moralno razvijati u smjeru dobra.
Greška!
Svi žele biti
sretni, živi se za trenutak, ne misli se o drugome na onaj Kantovski način: „Djeluj
tako da tretiraš ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao
sredstvo!“ Svi žele biti lijepi, praviti se pametni, a većina ne zna osnove
filozofije sreće. Pa tako i ne znaju da je težnja za srećom u bliskom odnosu s
moralnom vrijednošću. Krepostan čovjek je sretan što živi kreposno, reći će se
u katekizmu, a čovjek ranjen grijehom ne može lako očuvati moralnu ravnotežu.
Svaki čovjek u
sebi im duh, a Leibniz veli kako je duh nalik mramoru koji u sebi krije
sposobnost da postane figura (krije „izvorna počela“, „sklonosti“,
„sposobnosti“).
Ne postoje urođene
ideje, jer da postoje one bi svima odmah bile poznate reći će jedan drugi
Englez - John Locke.
Sada da ne duljim,
ako me još pratite, želim reći nekoliko riječi o čovjeku koji je na bizaran
način opisao čovječanstvo i čovjeka ali izgleda da je bio u pravu. To je
izvjesni filozof Thomas Hobbes. Njegova je najpoznatija rečenica, a koja vrlo
dobro opisuje veliki dio modernog čovječanstva: „Čovjek je čovjeku vuk!“ On će
još reći da je temeljni zakon prije ljudske zajednice (i zajedničkog ugovora)
rat, borba svih protiv svih, ali prije ugovora, reći će, nije bilo ni pravde ni
nepravde. Tvrdi da je, dakle, temelj zajednice ugovor.
To je rekao mudar
čovjek i radi bih još slušao ovakve i druge filozofe, ali tko danas određuje
što u tom ugovoru stoji. Neki ljudi iz sjene. Vlasnici korporacija, vlasnici
najvećih medijskih kuća i online platformi. Političari G7 i inih država. Tko
određuje što u ugovoru između vas i mene stoji!?
Ne postoji dobro i
zlo u čovjeku, nadodati će Hobbes, već je dobro od neke volje zapovjeđeno, a
zlo je ono što je zabranjeno. Nekad su se bunili da im Bog svojim Zakonom nešto
brani, a jedna od tih zapovjedi je i „ne ubij“! Pa da li se bilo bolje držati
tog Zakona nego gledati tolike mrtve u 20. stoljeću, a kako izgleda ni 21. neće
za njim zaostajati.
No rekli su da je
Bog mrtav, da ga nema, kao… znanost će sve izreći, a kad čovjek vidi što ga
čeka, jer stvari se ne razvijaju dobro, moliti će da ga ima.
„O, kad bi se
riječi moje zapisale
i kad bi se u mjed
tvrdu urezale;
kad bi se
željeznim dlijetom i olovom
u spomen vječan u
stijenu uklesale!
Ja znadem dobro:
moj Izbavitelj živi
i posljednji će on
nad zemljom ustati.
A kad se probudim,
k sebi će me dići:
iz svoje ću puti
tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao
svojega gledati,
i očima mojim neće
biti stranac:
za njime srce mi
čezne u grudima.
Kad kažete: ‘Kako
ćemo ga goniti?
Koji ćemo razlog
protiv njega naći?’,
mača tad se bojte:
grijehu mač je kazna.
Saznat ćete tada
da imade suda!“ (Job 19, 22-29)
I zaključiti ću
riječima Blasea Pascala: „Potpun čovjek jest samo kršćanin“, a takav „Čovjek
beskonačno nadilazi čovjeka“.
Nema komentara:
Objavi komentar