FILOZOFIJA NA KVADRAT

Kant je pogriješio!

Poznata je, možda i najpoznatija njegova rečenica o onom što bi nas trebalo ispunjati strahopoštovanjem i divljenjem, a to bi po njemu bili zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama.

Dok nas zvjezdano nebo još zadivljuje i tjera na strahopoštovanje ono drugo, moralni zakon postao je na pragu 21. stoljeća bezakonje. To moralno bezakonje proizašlo je iz istog onog čovjeka za kojeg je Kant mislio da će se moralno razvijati u smjeru dobra. Greška!

Svi žele biti sretni, živi se za trenutak, ne misli se o drugome na onaj Kantovski način: „Djeluj tako da tretiraš ljude, kako sebe tako i druge, uvijek kao cilj, a nikad kao sredstvo!“ Svi žele biti lijepi, praviti se pametni, a većina ne zna osnove filozofije sreće. Pa tako i ne znaju da je težnja za srećom u bliskom odnosu s moralnom vrijednošću. Krepostan čovjek je sretan što živi kreposno, reći će se u katekizmu, a čovjek ranjen grijehom ne može lako očuvati moralnu ravnotežu.

Svaki čovjek u sebi im duh, a Leibniz veli kako je duh nalik mramoru koji u sebi krije sposobnost da postane figura (krije „izvorna počela“, „sklonosti“, „sposobnosti“).

Ne postoje urođene ideje, jer da postoje one bi svima odmah bile poznate reći će jedan drugi Englez - John Locke.

Sada da ne duljim, ako me još pratite, želim reći nekoliko riječi o čovjeku koji je na bizaran način opisao čovječanstvo i čovjeka ali izgleda da je bio u pravu. To je izvjesni filozof Thomas Hobbes. Njegova je najpoznatija rečenica, a koja vrlo dobro opisuje veliki dio modernog čovječanstva: „Čovjek je čovjeku vuk!“ On će još reći da je temeljni zakon prije ljudske zajednice (i zajedničkog ugovora) rat, borba svih protiv svih, ali prije ugovora, reći će, nije bilo ni pravde ni nepravde. Tvrdi da je, dakle, temelj zajednice ugovor.

To je rekao mudar čovjek i radi bih još slušao ovakve i druge filozofe, ali tko danas određuje što u tom ugovoru stoji. Neki ljudi iz sjene. Vlasnici korporacija, vlasnici najvećih medijskih kuća i online platformi. Političari G7 i inih država. Tko određuje što u ugovoru između vas i mene stoji!?

Ne postoji dobro i zlo u čovjeku, nadodati će Hobbes, već je dobro od neke volje zapovjeđeno, a zlo je ono što je zabranjeno. Nekad su se bunili da im Bog svojim Zakonom nešto brani, a jedna od tih zapovjedi je i „ne ubij“! Pa da li se bilo bolje držati tog Zakona nego gledati tolike mrtve u 20. stoljeću, a kako izgleda ni 21. neće za njim zaostajati.

No rekli su da je Bog mrtav, da ga nema, kao… znanost će sve izreći, a kad čovjek vidi što ga čeka, jer stvari se ne razvijaju dobro, moliti će da ga ima.

„O, kad bi se riječi moje zapisale

i kad bi se u mjed tvrdu urezale;

kad bi se željeznim dlijetom i olovom

u spomen vječan u stijenu uklesale!

Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi

i posljednji će on nad zemljom ustati.

A kad se probudim, k sebi će me dići:

iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.

Njega ja ću kao svojega gledati,

i očima mojim neće biti stranac:

za njime srce mi čezne u grudima.

Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?

Koji ćemo razlog protiv njega naći?’,

mača tad se bojte: grijehu mač je kazna.

Saznat ćete tada da imade suda!“ (Job 19, 22-29)

I zaključiti ću riječima Blasea Pascala: „Potpun čovjek jest samo kršćanin“, a takav „Čovjek beskonačno nadilazi čovjeka“.

by Dominis