"The Cold Within" (Hladnoća iznutra) je pjesma koju je 1960-ih napisao američki pjesnik James Patrick Kinney. Pojavio se u bezbrojnim crkvenim biltenima, na web stranicama i seminarima za podučavanje, kao iu časopisima i novinama, uključujući kolumnu Dear Abby od 5. rujna 1999. Prema riječima pjesnikove udovice, on je pjesmu prvo poslao Saturday Evening Postu, ali je odbijena jer je bila "previše kontroverzna za to vrijeme". Kinney ga je kasnije poslao Liguorianu , katoličkom časopisu, koji je bio prva komercijalna publikacija koja ga je tiskala.
Prema Timothyju Kinneyju, pjesnikovom sinu, pjesma je izvorno pročitana na sastanku ekumenskog vijeća, nakon čega su prisutni ministri, svećenici i rabini zatražili njezine primjerke. Pročitali su pjesmu svojim kongregacijama i ubrzo je "The Cold Within" postala poznata diljem Sjedinjenih Država nakon sastanka vijeća svih religija.
Hladnoća iznutra (uvod)
Pjesma je pokazala snažnu poruku protiv rasne diskriminacije , zbog čega je prozvana "previše kontroverznom za to vrijeme" prije nego što je dosegla vrhunac slave. Pjesma je jednostavan, ali snažan podsjetnik da ako sebično držimo svjetske resurse i bogatstvo koje oni nude te ustrajemo u diskriminaciji na temelju rase, vjere, kaste, spola i etničke pripadnosti, svi smo izgubljeni.
Poruka Jamesa Patricka Kinneyja je da će se gajenje predrasuda jednih prema drugima na kraju pokazati kobnim. Pjesma uči kako u današnjoj generaciji predrasude, zlobe, diskriminacija i rasizam mogu uništiti ljudska bića i na kraju svijet. Stoga je naslov dat da pokaže da je grupi nedostajalo "topline ljudskosti" u njima i stoga su umrli od "The Cold Within".
HLADNOĆA IZNUTRA
Šest ljudi zarobljeno slučajno
A bila je tmurna i gorka zima ciča
Svaki je imao komad drveta
Ili barem se tako priča.
Njihova umiruća vatra treba cjepanice
Prvi čovjek ne da cjepanice svoje
Jer od lica koja su stajala uz vatru
Primijeti da je jedno bilo tamne boje.
Idući je čovjek gledao preko puta
Vidi čovjeka iz druge crkve koja ima krive teze
I nije mogao natjerati sebe
Da vatri dadne svoj komad breze.
Treći je sjedio u pohabanoj odjeći
Popravljao je kaput svoj
Zašto bi baš moje drvo trebalo koristiti
Da grije besposlene ruke bagri bogatoj?
Bogataš se samo zavalio i misli
O bogatstvu koje je sam stekao
I kako će sačuvati što je zaradio
Od lijenčina siromašnih u sebi je rekao.
Lice crnca odavalo je osvetu
Dok se svjetlo vatre polagano gasilo
Jer sve što je vidio u tom drvu
Dozu prkosa prema bijelcu je nosilo.
Posljednji čovjek iz ove nesretne skupine
Nije činio ništa ako ne bi dobit brao
Dao bi samo onima koji su davali
Takvu je on igru igrao.
Njihove cjepanice stisnute u mrtvim rukama
Dokaz su grijeha ljudskog, ta
Nisu umrli od hladnoće izvana
Umrli su od hladnoće iznutra.
James Patrick Kinney – prijevod by Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar