Bio sam na Hodu za život, ove godine u Zagrebu. Kasnio sam, pošto je bila nedjelja pa autobusi rjeđe voze. Sve u svemu došao sam na trg upravo kad su odnosili zadnje pro-choice aktivistice. Vidjevši ih izbliza uistinu sam se upitao zar uistinu netko može s nekim uvjerenjem biti za smrt, tako se strastveno boriti za smrt? Jer jasno je, abortus je agresivno, namjerno pobacivanje budućeg čovjeka. To ne treba reći Crkva, to će reći svaki pošteni i nepristrani etičar, pa mogu slobodno reći i svaki iskreni čovjek. Krv na njihovim trasparentima i haljinama nije me nimalo posjetila na „krv koju su prolijevale žene u borbi za pravo na abortus“, kako to one tvrde, već me tako podsjetila na krv nevine djece. Na četrdeset milijuna njih svake godine. Razmišljajući dublje o pro-choice pokretu shvatio sam jednu duboku istinu i zato pozivam sve da izađu iz pokreta i da se svi zajedno potrudimo pronaći neke nove humanije načine rješavanja ovog pitanja.
Imam pred sobom sliku kada se jednog dana naša civilizacija uzdigne do nekog višeg stupnja i kada ljudska prava obuhvate, što bi već danas morala, i ovu manjinu nerođenih, na pro-choice pokret gledati će se kao na nekog poput Hitlera i SS-odreda, samo s puno više žrtava. Biti će strašno reći da si bio ili bila za abortus, a na današnje svjetske političke vođe gledati će se kao na nazadne i nesposobne političare koji nisu uspjeli riješiti najvažnije pitanje svog vremena već su poradi pritiska javnosti pribjegli najagresivnijem i najkrvavijem mogućem rješenju. Zato od danas gledaj drugačije, smrt nevinog čovjeka više nije izbor! Oni moraju živjeti, a na svima nama je (u prvom redu na političarima i doktorima) da pronađemo način!!!
Nikola Dominis
Nema komentara:
Objavi komentar