Siromasi

Na ulici sumornoj

stala je da rida,

uboga djevojčica

podno siva zida.

Negdje joj majku

odvedoše juče,

a ona ju je tražila

dok vjetrovi huče.

Nije znala da su to

bila mrtvačka kola,

završila je jedna priča

puna patnje i bola.

Završilo je jedno doba

neprospavanih noći,

sad u miru konačno će

predahnuti moći.

Stari grobar pozna jad

i često ima takve goste,

prostre bijelu plahtu

i sami se od njih oproste.

Kako ono i življaše,

na rubovima grada,

tako će im i grob biti

daleko od arkada.

Mrva zemlje njihova je

sad konačno ima dom,

mnoštvo takvih odmoriti će

u malenom grobu tom.

Njihov je svijet sad novi

gore u visinama,

takva je sudba onih

što žive u tminama.

A što još treba da doživi

ono ubogo dijete,

sve bi moglo biti drugačije

da promijeniš se svijete!

Nikola Dominis