Kad započinjemo duhovno putovanje, borba protiv grijeha može biti osobito snažna. Neznanje o tome što je ispravno, a što pogrešno, potrebno je zamijeniti ispravnim shvaćanjem. Obraćenje se mora produbiti. Duboko usađene navike moraju se izložiti svjetlu i snazi milosti. U nastavku autor će nam dati primjer svetog Franje Saleškog. On je bio zadužen da Ženevu vrati katoličanstvu pošto su je bili preuzeli kalvini. Ali nije to htio učiniti drugačije doli ljubavlju. Uvjerio je neke kalvinističke pastore da ga uključe u javnu raspravu te je širio rukom prepisivane pamflete na javnim mjestima ili ih gurao ispod ulaznih vrata kako bi proširio katoličku istinu. Konačno je postigao značajan uspjeh. Mnoge su katoličke župe bile ponovno uspostavljene i dobar dio stanovništva pomirio se s Crkvom. Nakon toga je postavljen za pomoćnog biskupa Ženeve i nešto kasnije je naslijedio biskupsku stolicu. Kao biskup, stavljao je velik naglasak na odabir i formaciju svećenika te je zaredio devet stotina svećenika tijekom svojih dvadeset i dvije godine biskupovanja. Franjo je 1609. objavio Uvod u pobožni život koji otada neprestano doživljava nova izdanja. Opterećen različitim zdravstvenim problemima, Franjo je umro od moždanog udara 28. prosinca 1622., u dobi od pedeset i pet godina. Proglašenje svetim 1665., a naučiteljem sveopće Crkve 1877. godine.
Sveti Franjo S. je htio stvoriti duhovnost za laike pa ovako piše: „Gotovo svi pisci koji su dosad pisali o pobožnosti, uglavnom su željeli poučavati one koji su se svijeta odrekli, ili pak naučavati takvu pobožnost koja na to potiče. Moja je pouka namijenjena ljudima koji žive u gradovima, obiteljima, na dvoru, onima koji su zbog svoga zvanja pozvani izvanjski živjeti u zajednici.“ Ono što sveti Franjo S. želi objasniti jest da se „pobožnost“ ili svetost ne sastoji prvenstveno u izvanjskim pobožnim činima, nego u srcu koje je preobraženo u ljubavi i pravdi. Franjo naglašava da istinska pobožnost mora dotaknuti svako područje našega života. Jedan je od najvećih izazova s kojima se Crkva danas suočava, kao što je naznačio II. vatikanski sabor, rascjep između vjere i svakodnevnoga života. Ili, kao što je to uobličio papa Pavao VI., rascjep između vjere i kulture. Tumačeći što je pobožnost veli: „Pobožnost nije ništa drugo nego duhovna okretnost i životnost po kojoj ljubav djeluje u nama ili mi po njoj sve činimo vješto i od srca.“ Drugim riječima, za Franju S. živjeti pobožnim životom znači dosegnuti stupanj ljubavi prema Bogu i čovjeku takav da gorljivo („pomno, redovito i spremno“) želimo vršiti njegovu volju. Temelj duhovnog života je odvraćanje od grijeha. Franjo Saleški preporučuje tjednu ispovijed i ističe korist od ispovijedanja lakih grijeha; iako to nismo obvezni činiti, ako se usredotočimo na njih, možemo pomnije raditi na njima, te imati koristi po milosti koja se zadobiva tim sakramentom. Jedan od Franjinih uvida koji nam najviše mogu pomoći jest njegovo učenje o sklonosti grijehu. Mi doista ostavljamo grijeh, ali nekako nevoljko, te se rado osvrćemo na nj, kao što je učinila Lotova žena kad se okrenula prema Sodomi, gradu osuđenu na propast. Trebali bismo se potruditi otkloniti, ili umanjiti takvu sklonost prema grijehu odlaskom na ispovijed, suzama i molitvom.
Franjo Saleški jasno kaže da se to pročišćenje od sklonosti prema grijehu mora protegnuti i na lake grijehe. Kako napredujemo na duhovnom putovanju, sklonost prema lakom grijehu, baš kao i sklonost prema smrtnom grijehu, treba postupno nestati iz naših života. Franjo pojašnjava da će se proces čišćenja nastaviti kroz sav naš život, tako da se ne smijemo uznemirivati zbog svojih nesavršenosti, budući da se za nas savršenstvo sastoji u borbi protiv njih. Budimo realni, kaže Franjo Saleški, vjerojatno je da će biti padova na putu, no Bog čak i njih može iskoristiti da produbi našu poniznost. Franjo nas želi ohrabriti na duhovnom putovanju, kao i mnogi drugi sveci. Pozvani smo svi krenuti na to putovanje; a Bog će nam dati milost napredovanja na tom putovanju, samo ako budemo voljni ustrajati, dobar boj biti.
Literetura: Ralph Martin, Ispunjenje svake želje, Stella Maris, Zagreb, 2017.
Nema komentara:
Objavi komentar