Možemo
pokušati umanjiti patnju, boriti se protiv nje, ali je ne možemo otkloniti. Upravo
tamo gdje čovjek pokušava otkloniti svako trpljenje, gdje pokušava umaknuti
svemu onome što bi mu moglo zadati patnju, gdje se, zbog straha da bi mu to
moglo nanijeti bol, ne trudi oko istine, ljubavi i dobra, njegov život tone u
prazninu; u njemu možda više gotovo ne postoji boli, ali je zato još snažniji
onaj zlokobni osjećaj odsutnosti smisla i samoće. Čovjek ne ozdravlja tako da
se kloni i bježi od patnje, već tako da bude sposoban prihvaćati nevolje, po
njima sazrijevati i naći smisao po jedinstvu s Kristom, koji je patnje podnosio
s beskrajnom ljubavlju.
Papa Benedikt XVI., Spe salvi, Kršćanska sadašnjost,
Zagreb, 2008., br. 37
Nema komentara:
Objavi komentar