Pokušajte otkriti svijetu sve vaše rane. Iznijeti sve mane na vidjelo dana. Mislim da nitko to nebi poželio ali upravo je to posao pjesnika i književnika. Upravo je to njegov najveći hit, a slava, na prašnjavoj odjeći pjesnika zlatna zakrpa, kako reče neki stari pjesnik. No ima pjesnik i mnoštvo lijepa za reći. Mnoge su suze prolivene nad tekstovima velikih pjesnika i književnika. Pjesnik i književnik mora iznijeti najdublje zakutke duše. On mora misliti, a misliti je za mudrace, pisati za još mudrije, riječi su bile i ostale sredstvo bez kojeg ništa drugo nije moguće, a s njima sve je moguće pa i najveće stvari. Slobodni smo govoriti, ali važno je što govoriti. Jezik je snažno sredstvo u rukama dobrih i loših. Danas jezik poprima sve jednostavnije oblike izraza emocija, emotikoni prevladavaju u suvremenom jeziku. Tako se i kultura čitanja zgušnjava u sve kraće i emocijama i značenjem nabijene naslove. Malo se čita, a čitanje je prva razina mudrosti, druga je dobro izabrati što čitati. Prosječan čovjek misli da vlada jezikom, ali stvarnost je sasvim drugačija, jezik vlada njime. Jezik će pokazati i iznijeti na vidjelo mnoge stvari koje čovjek želi skriti jer jezik je mudar, on vlada već mnoga tisućljeća, a čovjek njime tek nekoliko godina ili nekoliko desetaka godina. Mnogi misle da je jezik samo izrečeno značenje, a on je mnogo više od samo slova sa značenjem. Njime se izražavaju svi ljudski osjećaji, sva ljudska moć i nemoć, pravda i nepravda, suze i smijeh imaju svoj izraz u jeziku. Jezik je znak stvarne i pune egzistencije. Čovjek bez jezika zakinut za najveći dar jer, reći će Gadamer: „Tko ima jezik, ima i svijet.“ To možemo spoznati na temelju iskustva kada odemo u neku zemlju čiji jezik ne poznajemo i gdje se ne govori ni engleski.
Kolika je potreba jezika za ljudski život teško možemo i pojmiti, a uzimamo ga tako olako. Jezik je u svemu i sve je jezik. Jezik je moć mozga da pojedine izraze smjesti gdje im je mjesto i da im da smisao ali i da ih stvara, proširuje, barata s njima. Jezik okuplja obitelj ljudi koji se koriste istim jezikom. Napokon, nije li Bog stvarao svojom riječju: „I reče Bog: »Neka bude svjetlost!« I bi svjetlost... (Post 1, 3)“ Jezik ima najveći mogući potencijal i možda jedino on uopće ima takav potencijal za razvoj čovječanstva u humanijem smjeru, ako nam je to još uvijek ideal, za mene jest ma koliko zastarjelo zvučalo. Jezik nam pruža šansu za obnovu svijeta. Pisati je neka vrsta zvanja, pisati dobro je talent, ali pisati o dobru je potreba. Zato nam trebaju dobri pjesnici i dobri književnici, ljudi s dušom da bi svijet pokrenuli u smjeru dobra. U jeziku je pospremljeno svo dobro prošlih naraštaja i u njemu nas čeka svo dobro budućih naraštaja. Samo se čeka netko tko će pronaći prave riječi. Papa Franjo je to dobro prepoznao kada je u svom bazičnom dokumentu, Evangelii gaudum, rekao: „Kako bih želio naći riječi da probudim zanos za novo poglavlje evangelizacije pune žara, radosti, velikodušnosti, smjelosti, bezgranične ljubavi i privlačnosti. (EG 261)“ Jezik ima taj potencijal, nemojmo ga trošiti na beznačajne tričarije i kojekakve suvišne komentare. Jezik je svet alat kojim rijetki zbilja ovladaju, ali je, još jednom ćemo ponoviti, pun potencijala, dapače pršti njime. Jezikom ćemo stvoriti bolji svijet ako boljem svijetu posvetimo jezik.
N. Dominis
P.S. Ako ste došli do kraja ovog teksta već imate prilično strpljenja, a s time i šanse da izvučete sve dobro i iz drugih tekstova, jer vjerujte mi čitanje je velika stvar, većina vidi naslov i odustane.
Nema komentara:
Objavi komentar