ESEJ _ Demokracija u Hrvatskoj i LGBT agenda


Pojam „demokracija“ označava pluralistički oblik vlasti u kojem narod (većina) izravno ili preko legitimno izabranih predstavnika donosi odluke. Sama riječ „demokracija“ dolazi iz Grčke, a znači vladavina naroda. No kod nas, kao i u većem djelu kulturnog zapada to jednostavno nije tako. Demokracija je izdana davno, davno možda najizravnije još „u prvoj polovici XIX. st., u djelima A. de Tocquevillea i J. S. Milla, demokracija je prihvaćena kao sastavnica liberalne političke kulture (liberalna ili predstavnička demokracija). Za te, a potom i za druge liberalne mislioce sintagma predstavnička demokracija sadrži spoj liberalnih i demokratskih vrijednosti i načela: individualne slobode i političke jednakosti, prava manjine i vladavine većine, predstavništva i participacije, konstitucionalizma i narodne suverenosti.“1  Liberalna politička kultura je dakle unijela neke dodatke koji su kontradiktorni s samim pojmom demokracije. Ono što je ovdje za nas bitno jesu prava manjine. U demokratskim društvima o pravima manjine ne odlučuje većina nego uski krug političara koji, istina rijetko, ali tada jako protivno većini pokušava provući neki zakon koji bi bio u korist te manjine. A to nije nimalo demokratski. Demokratski bi bilo da one manjine koje narod odobrava dobiju povlastice, a one koje narod ne odobrava ne gube ni jedno pravo da budu poput svih ostalih pojedinaca u većini ali da ne dobivaju nikakva posebna i dodatna prava dok većina ne odluči drugačije. Sad me možete optužiti da sam protiv manjina, a nisam, ali ako pogledate nepristrano shvatiti ćete da je to demokracija, istinska demokracija.

Nadalje treba reći da LGBT zajednica dobiva isuviše javno-medijskog prostora za broj ljudi koji obuhvaća sama LGBT manjina. Jednostavno se pretjeruje s isticanjem njihovih simbola. Ako bi zbilja došlo do toga da se djecu u školi uči kako mogu odabrati "rod" ili forsirati djecu da se izjašnjavaju po tom pitanju, te o vrsti odgoja koju će izabrati za svoje dijete, o tome bi zdravologički i u ime te djece bar do osamnaeste godine morali odlučivati roditelji. LGBT agenda previše utječe na zbunjenu djecu. Već od najranijih godina ih se forsira da se izjasne što su, a to je sasvim pogrešno pitanje. Čovjek se rađa točno onakvim kakvim se mora roditi. Spol je ono što obilježava svaku osobu. Spol nikada ne griješi, ili si muškarac ili žena. Samo kao takav čovjek ima budućnost. Samo kao takav ima potomstvo tu najveću radost koju čovjek može stvoriti. Sve ostalo su laži i varke ljudi koji ne shvaćaju u čemu je bit života. Teolog sam ali ovdje ne govorim o teologiji. Uistinu, umrijet ćete sami ako ne shvatite da ljubav nije privlačnost, ljubav je žrtva i ljubav je darovati sebe za budućnost svijeta. Nema većeg dara zemlji od djeteta. Pa i ostati sam nije najgori izbor. Postoji mnoštvo pozitivnih strana samoće. Čemu forsirati požudu i nametati je drugima kao da bi se njima to trebalo sviđati. Čemu tolika propaganda za LGBT manjinu, a postoje na stotine grupa u svijetu kojima je mnogo, mnogo potrebnija pomoć. Samo da se podsjetimo: 4 300 000 djece je trenutačno akutno pothranjeno u Južnom Sudanu, u Jemenu 11 000 000. Nisam vidio da se na reklamama nalaze slike te djece i umjesto duginih zastava na proizvodima njihova ispijena lica ili na stadionskim reklamama pružene ruke koje vape za vodom i kruhom. Izgleda da smo otišli isuviše u potpuno krivom pravcu. Postajemo svijet u kojem se marginalne stvari stavljaju u centar zbivanja, a bitne stvari završavaju na marginama. 


I da zaključimo. Uopće nije demokratski ako manjina od 3% doslovno nameće svoju agendu onim 97% ostalih. Oni u demokraciji smiju sve što smije i ostali (naravno u onom obliku kako to smiju i ostali). Ako bi oni nešto više od prosječnih prava ili neka drugačija prava o tome bi morala odlučiti većina na referendumu ili barem nekoj internetskoj anketi ali nikada takve zakone ne bi smjela donositi bilo koja vlast protivno želji većine. To je protivno samom smislu demokracije. I na kraju, nitko ne smije biti diskriminiran u ljudskim pravima, ali nitko u demokratskom sustavu ne smije ni dobiti prava koja su protivna nazorima većine. Prije nekoliko godina sam se zalagao za sustav „Nove demokracije“ sustav u kojem bi se na nekoj internetskoj platformi vršili (informativni ili obvezujući) referendumi. Na taj bi način demokracija prestala biti liberalna i postala bi onakva kakva je zamišljena, narod bi vladao. Jer postaje iritantno da nešto što je u Americi ili u Francuskoj prihvaćeno većinom, mora biti prihvaćeno i u Mađarskoj, Poljskoj, Hrvatskoj ili bilo kojoj drugoj demokraciji. Veliki svijete dopusti nam da budemo drugačiji, to je demokracija, zar nas niste tako učili?


N. Dominis


Nema komentara:

Objavi komentar